Boris Tadić u Vukovaru

Dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Vukovar i njegovo poklonjene žrtvama na Ovčari ne može se usporediti ni s čim u odnosima Hrvatske i Srbije, otkako su te dvije zemlje, prije 19 godina, u krvavom ratu, izašle iz zajedničke države Jugoslavije

Dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Vukovar i njegovo poklonjene žrtvama na Ovčari ne može se usporediti ni s čim u odnosima Hrvatske i Srbije, otkako su te dvije zemlje, prije 19 godina, u krvavom ratu, izašle iz zajedničke države Jugoslavije. Ono što je Tadić, pognute glave, izgovorio na mjestu gdje je strijeljano više od 200 ranjenika iz vukovarske bolnice i zarobljenih branitelja tog grada, bilo je ljudski iskreno i povijesno neprocjenjivo važno.

"Ovdje sam danas da se poklonim žrtvama i namjera mi je odati im počast. Ovdje sam da, poklanjajući se žrtvama, još jednom uputim riječ isprike, da iskažem žaljenje i stvorim mogućnost da Srbija i Hrvatska okrenu novu stranicu povijesti", rekao je Tadić mirno, polagano i dostojanstveno izgovarajući svaku riječ.

A nešto kasnije, kada je položio vijenac na kojem je pisalo "Nevinim žrtvama, predsjednik Srbije Boris Tadić", dodao je: "Priznanjem zločina, isprikom i žaljenjem stvaraju se mogućnosti za oproštaj i za pomirenje".

Tadić i njegov hrvatski kolega, Ivo Josipović, tog su 4. studenoga učinili upravo to. Pokazali su da je, kako je rekao hrvatski predsjednik Ivo Josipović "moguća drukčija politika, politika mira i prijateljstva".

Bio je to velik dan dvojice predsjednika, dan u kojem su učinili mnogo ne samo za svoje zemlje već i za stabilizaciju odnosa u još uvijek trusnoj regiji. Nije manjkalo ni simbolike. Tadić je u Hrvatsku došao preko Dunava, brodom koji se zove "Golubica", čije ime simbolizira dvije stvari: jedan od najpoznatijih arheoloških nalaza na obližnjem Vučedolu, keramičku golubicu, koja je postala zaštitni znak Vukovara i dakako, pticu koja je simbol mira.

Iako su Tadićeve riječi isprike izgovorena na Ovčari, mjestu gdje je nakon sloma obrane Vukovara, 18. studenoga 1991. ubijeno više od 200 ljudi, bile ključni trenutak njegovog sedmosatnog boravka u Hrvatskoj, jednako je važan i njegov susret s predstavnicima udruga i obiteljima žrtava. Zajedno s Tadićem u Vukovar je stigao i paket s 25 originalnih dokumenta odnesenih iz Vukovarske bolnice koji bi mogli pomoći da se sazna sudbina bar dijela onih 1.024  nestalih za kojima Hrvatska još traga. Za obitelji žrtava, uz ispriku koju su primili, to bi značilo ogromno olakšanje.

Tadićev dolazak u Hrvatsku, iako se govorilo o događaju visokog rizika, kojeg su pratile iznimno jake snage osiguranja, prošao je bez i najmanjeg incidenta. Kad je kročio na desnu obalu Dunava pedesetak osoba koje su se ondje zatekle dočekali su ga pljeskom. Doduše, neke od obitelji žrtava, koje su bile na Ovčari dok je Tadić ondje polagao vijenac i izgovarao riječi isprike, okrenule su mu leđa. Manja skupina prosvjednika, uglavnom članova Hrvatske stranke prava, prosvjedovala je noseći transparente na kojima su izražavali negodovanje zbog Tadićeva dolaska.

"Važno je to što je rekao, čekali smo to punih 19 godina", rekla je starica, majka jednog od ubijenih branitelja u obrani Vukovara.

Dvojica predsjednika tog su povijesnog dana, 4. studenoga, odali počast i žrtvama u selu Paulin Dvor, nadomak Osijeka. Ondje su, u noći s 11. na 12. prosinca 1991. pripadnici Hrvatske vojske, iz osvete, ubili 19 civila, mještana tog sela. Osamnaest njih bili su Srbi, a jedan Mađar. "Zločin zaslužuje osudu, žrtve naš pijetet, a oni koji su ostali iza žrtava  zaslužuju našu ispriku", rekao je hrvatski predsjednik Josipović na tom mjestu.

"Nakon ovoga ipak je lakše", rekao je  čovjek koji je u Paulin Dvoru izgubio dvoje članova svoje obitelji.

Reakcije u hrvatskoj javnosti bile su iznimno pozitivne. Komentatorica "Večernjeg lista" Jasmina Popović smatra kako će "poslije Tadićeva poklona žrtvama i riječi isprike na masovnoj grobnici na Ovčari traženje novih isprika postati deplasirano". Davor Butković, kolumnist "Jutarnjeg lista" smatra pak kako je Tadićev dolazak u Vukovar "događaj iznimnog i krajnje pozitivnog značenje" te kako bi "mogao pomoći barem djelomičnom uklanjanju golemog nepovjerenja koje i danas ponegdje, napose u Vukovaru, postoji između Hrvata i Srba".

Ništa manje pohvala tom događaju nije dala ni službena politika. Jedan od najmoćnijih i najdugovječnijih političara u Hrvatskoj, potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks, nazvao je Tadićevi izjavu "izvrsnom" i "vrijednom državničkom gestom u kojoj ne samo da je izrazio žaljenje nego i ispriku zbog nevinih žrtava". Jednako pozitivno misli i oporba. Željka Antunović, jedna od vodećih osoba Socijaldemokratske partije (SDP), kaže: "Za ispriku treba hrabrosti. Nadam se da će svaki sljedeći dan biti obilježen u skladu s tom isprikom".

Ako je suditi po onome što su na dan susreta srbijanskog i hrvatskog predsjednika u Vukovaru učinili predstavnici udruga za ljudska prava iz Beograda, Zagreba i Vukovara, riječi isprike i pomirenja dvaju državnika, imat će učinka.

Desetak mladih ljudi, generacije koja se u vrijeme vukovarske tragedije tek rodila ili imala samo nekoliko godina, spustilo je s mosta na rječici Vuki – kojim su prije strijeljana na Ovčari posljednji put prošle žrtve strašnog zločina – bijele ruže u znak sjećanja na njihovo stradanje. Upravi zbog te generacije, generacije na kojoj ostaje budućnost, ono što su učinili Tadić i Josipović ima dodatnu snagu i dodatni smisao.