Unione europea

Iznenada obnovljena priča o vezama Bosne i Hercegovine sa El Kaidom kroz izjave američkog zvaničnika u BiH Raffi Gregoriana i reakcije bh. prvaka, početak su završne faze borbe za model reforme policije u ovoj zemlji

Čini se da Europska Unija više želi Hrvatsku, nego što je obrnuto. Naime, za razliku od nešto više od 40 posto hrvatskih građana koji podržavaju ulazak u Uniju, istraživanje koje je Eurobarometar provodio sredinom prošle godine pokazuju da hrvatski put u Uniju podržava 56 posto anketiranih građana u svih, tadašnjih 25 zemalja članica EU

Predsjedniku Republike Italije Giorgiu Napolitanu
e, p.c. a: Janez *Drnovšek*, Predsjedniku Republike Slovenije
a: Stipe Mesic, Predsjeniku Republike Hrvatske

a: Institucijama i medijima, nacijonalnim i lokalnim

Štovani Predsjedniče Napolitano,
Pišemo Vam u ime mailing-liste „Gente di confin" koja je osnovana sa namjerom da telematički poveže sve osobe koji imaju na srcu prevladati fizičke i mentalne granice unutar Europe.
Među nama imamo istarske, riječke i dalmatinske esule iz Italije i svijeta, te u isto vrijeme slovence, hrvate, srbe i bošnjake, jednostavno rečeno sve osobe koje dijele naš cilj: njegovati jezike, kulture i narodne tradicije, te u konačnici prevladati stare podjele. Vezani smo i surađujemo sa Istrsko-venecijanskom udrugom „Istra", koja je kao članove imala ugledne i demokratične istarske esule poput Fulvija Tomizze, Giorgia Depanghera, Livija Doriga.

Prije nekoliko dana iz Vašeg ureda je ljubezno odgovorio prof. Carlo Guelfi na otvoreno pismo upućeno Vama od strane našeg člana, Nikola Dupera. Otprilike u isto vrijeme kada ste Vi odgovorili Duperu, jedan drugi telematički forum je pisao otvoreno pismo Predsjedniku Hrvatske Stipi Mesiću, koje potpisujemo podržavajući duh pomirdbe izmedju Italie i Hrvatske.
Vjerujemo u nakanu da je neophodan put koji će dovesti do zajedničkog susreta Vas i Predsjednika Mesica i Drnovšeka. Susret na koji se već više godinama poziva sa više strana.

Predviđajući ovaj konačni cilj, kako se traži sa više strana - sa njima i mi molimo - predsjednika Mesića, da bude hrvatski garant tragičnog iseljenja Julijano- dalmatinaca, i dozvoljavamo si upozoriti Vas da su u Italiji još uvijek slabo poznate i druge tragedije istočne granice: one koje su trpili talijani Venecije Julije i Kvarnera pod Austro-Ugarskom i one talijanskih građana slovenskog i hrvatskog maternjeg jezika, koji su za vrijeme fašizma i II svjetskog rata bili proganjani na silovit način. Njih nekoliko tisuća je moralo iseliti zbog progona od strane režima (koji je dotakao čak i župnike kojima je bilo zabranjeno propovijedati na hrvatskom ili slovenskom, zabranjenim jezicima), druge tisuće su našle smrt u različitim koncentracijskim logorima ma našem poluotoku. Bili su krivi samo zato je su pripadali jezičnoj manjini.

Sve ono što se piše u Zakonu o osnivanju Dana sječanja 10. veljače i što se definira „složeni događaji istočne granice"su istiniti splet nedopustljivih nasilja koji su uništili zemlju gdje su stoljećima miroljubljivo živijele različite narodne manjine, kako je to već jednoglasno temeljito proučeno od strane Miješane talijansko-slovenske komisije , sastavljene od povijesničara, osoba iz kulture i izbjeglištva, a što je premalo poznato u Italiji.

Nakon što je konačno uspostavljena suradnja sa sunarodnjacima, esulima iz Istre, Rijeke i Dalmacije, koji su bili dugo vremena zaboravljeni, po našem skromnom mišljnju došlo je vrijeme da se uspostavi suradnja sa našim susjedima iz Slovenije i Hrvatske, te sa njihovim manjinama koje žive u Italiji, čija je bolna povjest pala u potpuni zaborav. Sve ovo u ime naše buduće zajedničke europske budućnosti, ostavljajući prošlost profesijonalnim povijesničarima.

Renzo Nicolini e Federico Degni Carando

Gente de confin

Bosna i Hercegovina izgleda postaje neslavni dokaz kako unutrašnja politička kriza može da preraste u rutinu koja više nikoga osobito ne zanima. Ogromna je greška uvjerenje da se to nikoga ne tiče. Bolest u srcu Evrope ne može se izolirati i zanemariti. Pogotovo ne u ime demokracije

Hrvati su skeptični, bojeći se da bi njihova država na taj način mnogo izgubila od svog suvereniteta, da bi postala sjedištem NATO baza, te da bi hrvatski vojnici, u sklopu akcija NATO saveza, sudjelovali u opasnim misijama, poput one u Afganistanu ili Iraku.

Mnogi danas u BiH smatraju da "svijet", a pogotovo Evropa, zapravo ne zna šta želi u ovoj zemlji. Ta se uvjerenja kreću od toga da je većina u svijetu odustala od koncepta izgradnje građanske, multinacionalne i multireligijske države koji se najavljivao nakon Dejtona, do uvjerenja da za realizaciju tog koncepta Evropa nema snage, volje ni vizije