Zapadni Balkan: buduća rudarska kolonija Evrope?

Postaje li Zapadni Balkan sirovinska baza za minerale potrebne predstojećoj “zelenoj revoluciji“? Organizacije civilnog društva i sve veći broj građana Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije odlučno odgovaraju: NE! Zvanična politika i glas naroda su u koliziji. Borba za zaštitu prirode i zdravlja se nastavlja

Ustavni sud Bosne i Hercegovine suspendovao je Rješenje kojim je Vlada Federacije (jednog od dvaju entiteta države BiH) dozvolila australijsko-britanskoj kompaniji Adriatic Metals doo ”privremeno korištenje“ 7,24 hektara šumskog zemljišta u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina olova, cinka, barita i pratećih plemenitih metala. Ovome je prethodila odluka Vlade premijera Nermina Nikšića kojom je iz postupka odlučivanja o promjeni namjene i privremenom korištenju državne imovine izuzeto Pravobranilaštvo, odnosno država BiH.

Odluka Ustavnog suda ohrabrila je aktiviste koji se bore za zaštitu prirode i zdravlja ljudi od potencijalnog štetnog uticaja otvaranja rudnika u BiH, ukazujući na brojne nepravilnosti koje prate rudarske projekte započete na više lokacija u Bosni i Hercegovini.

U atmosferi loše koncesione politike i neprovođenja pozitivnih prostornih rješenja, potvrđivanje uloge države u odbrani svojih najvećih vrijednosti ulijeva nadu aktivistima da BiH ipak neće postati ”švedski sto za strane investitore i korporacije koje kod nas pronalaze svoj interes i profit“.

Premijer Nikšić je pak svoju ogorčenost iskazao ponovljenim stavom da je sporno područje u Varešu jalova šuma ili šikara, zbog koje ova ”perspektivna investicija“ sada dolazi pod znak pitanja.

Činjenica je da je Adriatic Metals do sada ishodovao skoro sve potrebne dozvole za rad, iako često ispod radara javnosti, uz pogodovanje vlasti u vezi sa koncesijama i uz prikrivanje nezakonitosti prilikom krčenja šume za potrebe puta ili izgradnje betonare za potrebe rudnika.

Tek će se vidjeti kakva je sudbina krivične prijave koju je protiv Adriatic Metalsa krajem prošle godine podnijela Uprava za šumarstvo Zeničko-dobojskog kantona zbog nelegalnog pustošenja i gole sječe tri hiljade kvadrata visokovrijedne državne šume na području Vareša.

U ovakvoj atmosferi, australijsko-britanska kompanija, u prisustvu brojnih zvaničnika, uključujući britanskog ambasadora u BiH, Juliana Reillyja, u martu je svečano otvorila prvi bh. rudnik ”strateških mineralnih sirovina“ i tako odškrinula vrata projektima eksploatacije bogatih mineralnih resursa kojima ova zemlja raspolaže. Sve se odvija u kontekstu ciljeva EU da se oslobodi trgovinske ovisnosti o Kini i odlučnosti da na ovom putu ostvari vlastitu proizvodnju litijuma i drugih strateških mineralnih sirovina koje joj kritično nedostaju u nadolazećoj ”zelenoj revoluciji“.

Procjenjuje se da će do 2050. godine u Varešu biti izvađeno i izvezeno samo cinka i olova u vrijednosti od pet milijardi eura. Procijenjena vrijednost cijelog projekta iznosi vrtoglavih 916 miliona.

“Investicija od 450 miliona dolara i oko 500, što direktno što indirektno, zaposlenih ljudi, sigurno je nešto iza čega sve vlasti moraju stati u punom kapacitetu“, istakao je premijer Nikšić prilikom otvaranja rudnika Rupice u Varešu.

Pretpostavljeni i stvarni uticaj ”zelenih“ rudnika na životnu sredinu u javnom diskursu i mejnstrim medijima uglavnom se ne spominje.

Političke igre oko rudnikâ u Sjevernoj Makedoniji

U Makedoniji, za sada, nema najavljenih litijumskih projekata, ali se širom zemlje istražuju nalazišta bakra i srebra. Bakar također spada među kritične i strateške mineralne sirovine, ključne za tranziciju ka zelenoj i digitalnoj ekonomiji, odnosno za prelaz sa ekonomije čiji su osnov fosilna goriva na poželjne ekonomije, utemeljene na mineralima.

Građani jugoistočnog dijela Makedonije skoro deset godina bore se da spriječe otvaranje rudnika bakra i zlata na području sela Ilovica i Štuka. Upozoravaju na moguće uništavanje najplodnijeg terena u zemlji, gdje se proizvodi najveća količina povrća. Proteklih godina revolt građana bio je toliki da je kao rezultat formirano nekoliko ekoloških udruženja, kao što su Zdrava Kotlina iz Strumice, Eko dolina iz Novog Sela i građanska inicijativa ”Spasimo strumičku kotlinu – zaustavimo rudnik smrti “ iz Strumice. U više navrata održani su javni protesti i organizovane blokade puteva, s jasnom porukom: ne želimo rudnike!

Američko-bugarska kompanija Phelps Dodge Vardar od 2004. do 2012. godine ispitivala je lokaciju udaljenu jedan kilometar od strumičkih sela Ilovica i Štuka. Potom je rudarenje predato većoj britansko-kanadskoj korporaciji Euromax Resources sa sjedištem u Londonu, uz najavu da će u naredne tri decenije stotine miliona dolara biti uloženo u Ilovicu za eksploataciju zlata i bakra.

U posljednje dvije decenije, korporacije su prošle kroz više sudskih procesa. Konačno, Euromax Resourcesu dozvoljeno je spajanje dviju koncesija za bakar i zlato za dvije lokacije, ali Vlada je koncesiju oduzela, pa su se stranci obratili Upravnom sudu. U martu 2024. godine Euromax Resources izgubio je na Upravnom sudu, odnosno nije dobio radnu dozvolu, pa o slučaju sada odlučuje Viši upravni sud.

“Donesena je presuda da Vlada, prema Zakonu o mineralnim sirovinama, nije dužna spajati koncesije, što je kompanija tražila. Euromax Resources je uložio žalbu Višem upravnom sudu i čeka se presuda, da vidimo kako će biti riješeno. Ovo se dešavalo i ranije, sudovi igraju ping-pong sa ovim slučajem”, kaže Gjorgi Tanušev iz NVO Zdrava Kotlina.

Korumpirana inspekcija

Iz svih pomenutih nevladinih organizacija poručuju da građani ne bi trebalo da se plaše borbe protiv korporacija i podjela u Vladi i sudovima. Brojni građani više puta su svoj revolt iskazivali na javnim protestima, učestvovali su u blokadama bez obzira na vremenske i druge prilike. Prema njihovim riječima, ljudi su spremni da brane svoje domove i poljoprivredna imanja, jer mnogi od toga žive. Nervozu im stvara stalna neizvjesnost koja se, po njima, nameće prvenstveno zbog političkih igara u pravosuđu. Za njih nema sumnje da bi zbog visokog stepena korupcije i siromaštva sredina u kojoj žive mogla postati mjesto loše rudarske prakse.

“Apsolutno, nema sumnje, do sada je bilo tako. Da vidimo kako će biti dalje. Imamo primjer da su dvije državne institucije imale dva potpuno različita izvještaja inspekcijskog nadzora. Jedna inspekcija je evidentirala da je kompanija izgradila, a druga da nije izgradila adekvatnu infrastrukturu za zaštitu životne sredine. Pošto znamo da infrastruktura nije izgrađena, jasno nam je koji je inspektorat donio svoju odluku zato što je korumpiran”, kaže Tanušev.

Naši sagovornici dijele mišljenje da u Makedoniji postoji tendencija traženja načina da se bakar, pa čak i zlato, istražuju na novim lokacijama. U Makedoniji nema nalazišta litijuma, ali zato ima drugih kritičnih sirovina potrebnih za energetsku tranziciju Evropske unije. Postoje najave da će istraživati potencijalna ležišta bakra i zlata u Plavici, udaljenoj nešto više od 100 kilometara od Ilovice-Štuke. Tamo je situacija slična. U Plavici je opasnost od ugrožavanja životne sredine ogromna, s obzirom da se nalazi na samim izvorima pitke vode koju koristi lokalno stanovništvo.

Stav opozicije vs. stav buduće Vlade

Od stranke VMRO DPMNE, koja je u maju osvojila vlast, nevladine organizacije sa jugoistoka dobile su uvjeravanja da će se zakonska regulativa poštovati i da neće biti dozvoljeno otvaranje rudnika Ilovica-Štuka. Aktivisti kažu da je nova vlast poručila Plavici da će se, u slučaju otvaranja novog rudnika, lokalno stanovništvo suočiti sa uništenjem prirode.

VMRO DPMNE osvojila je vlast na izborima 8. maja, a krajem juna formirala je Vladu. Do sada je VMRO DPMNE kao opozicija izjavljivala da neće dozvoliti otvaranje novog rudnika u Ilovici-Štuki.

U međuvremenu, poslanici VMRO DPMNE, uz podršku drugih stranaka, uspjeli su donijeti Zakon o promjeni državne uprave, koji predviđa formiranje Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina umjesto postojećeg sektora za rudarstvo u okviru Ministarstva privrede. Reorganizacija vladinih ministarstava radi se kako bi se u narednom periodu posvetila veća pažnja ovom pitanju, pojašnjavaju iz VMRO DPMNE.

Čekajući prve izjave nove vlasti, provjerili smo šta u predizbornom programu pobjedničke stranke ima na temu rudarstva. Navodi se da će se zalagati za otvaranje novih rudnika za eksploataciju metalnih mineralnih sirovina ne u Ilovici Štuki, već na drugim mjestima, uključujući Plavicu.

”U narednom periodu uložićemo napore da se otvori Rudnik mangana na lokalitetu Stogovo, odgovarajućom metodom odabere koncesionar za eksploataciju željezne rude sa nalazišta Tajmište – Kičevo, te Rudnik bakra, zlata i srebra na lokalitetu Stogovo”. Spomenuta Plavica i "Crn Vrv" u opštinama Kratovo i Probištip, kao i postupak izbora koncesionara za region Lipkovo-Lojane, navedeni su u programu partije VMRO DPMNE pod nazivom "Platforma 1198".

Posljedice geoloških istraživanja: presušeni izvori, uginuli konji…

Građani Ilovice-Štuke suočili su se s posljedicama geoloških istraživanja. Zagađeni su im izvori vode i plodno zemljište, sasječene hiljade hektara visokovrijedne šume. Prva istraživanja i sondiranja na terenu započeta su 2004. godine.

”Ispitivanja i bušenja provođena su godinama, mislim da ima preko 400 bušotina. Od 2015. godine, kada su obavljena ta ispitivanja, izvori vode su s vremena na vrijeme presušivali. Podzemne vode su reagovale na ono što se dešavalo u planini. Bilo je i slučajeva stočne kuge, uginulih konja u Ilovici, koji su pili vodu sa prirodnih izvora i iz bunara, a bilo je i slučajeva da je sva riba u vještačkom jezeru uginula“, kaže aktivista Gjorgi Tanušev.

Investitori putem medija prijete arbitražom

U emisiji Triling na makedonskoj TV24 26. aprila 2024. objavljen je televizijski intervju sa Timothyjem Morgan-Wynnom, izvršnim direktorom kanadske korporacije Euromax Resources, koji je došao na vrhuncu predizborne kampanje u Makedoniji. Upitan je da li svojim prisustvom u Makedoniji želi izvršiti pritisak na kandidate zbog svog nezadovoljstva statusom projekta. Odgovorio je da se to dogodilo slučajno.

Dodao je da je projekat otvaranja rudnika bakra i zlata na jugu Makedonije razvijan od 2004. godine, ali da su tek sada odlučili da spor predaju međunarodnoj arbitraži, jer su izgubili mnogo vremena i novca.

“Naše strpljenje je isteklo. Dakle, sada ćemo nastaviti sa arbitražom. Ali kao što sam rekao, zapravo je ključan sljedeći korak vlade i državnih institucija. Lopta je zapravo u njihovom polju. Sve ovo se može riješiti. I apsolutno bismo voljeli da se riješi. Ali nakon toliko pokušaja da se oslonimo na strukture i sistem u zemlji koji su, nažalost, dugoročno propali, morat ćemo dati prioritet arbitražnom putu“, rekao je Timothy Morgan-Wynne.

Dugogodišnje prijetnje arbitražom, tvrdi Gjorgi Tanušev, dokaz su da je korporacija zapravo u krivu. Prema njegovim riječima, ona ne može dobiti ni arbitražu zbog neadekvatne dokumentacije koju posjeduje, kršenja zakona u vezi s dobijanjem radne dozvole, koncesije, istraživanja, zaštite životne sredine itd.

“Ako hoće arbitražu, vidjet će se ko je kasnio, ko nije imao dokumenta, zašto nisu imali te dokumente, ko daje dokumente zadnji dan, kada je rok. Ako se zakon poštuje, poštuje se u svakom smislu, ne mogu izmišljati zakone kako im odgovara. Oni već dvije godine tvrde da će izložiti državu arbitraži, ali to ne čine jer nisu u pravu. U protivnom, davno bi to uradili”, kaže Tanušev.

Prema njegovim riječima, arbitraža je opasnost samo ako se pronađu ljudi koji su podložni korupciji, koji će pristati da daju novac iz državnog budžeta.

“Njihova igra je prijetnja da će arbitražom država morati da plati milijardu eura, kako bi onda mogli reći: hajde da ne idemo na arbitražu, nego da se nagodimo. Oni će se dogovoriti na oko 600 miliona eura, na primjer, ne nužno milijardu. I tako će svi legalno da kradu od nas, građana, taj novac će biti dat iz budžeta. To je arbitraža“, smatra Tanušev.

U ovom slučaju nema tužbi za klevetu, iako su predstavnici nevladinih organizacija dobijali prijetnje tužbama. Upozoreni su da se povuku sa svojih položaja, ali nisu. Trideset ekoloških organizacija 2019. godine stalo je u odbranu strumičkih aktivista koji su dobili opomenu pred tužbu zbog stava koji su na društvenim mrežama iznijeli protiv kompanije Euromax Resources, koncesionara projekta Rudnika bakra "Ilovica-Štuka".

”Često je bilo zastrašivanja i napada na ekološke aktiviste širom zemlje. Ovakav tretman predstavnika ekološkog civilnog društva protivan je odredbama ekološke demokratije i Aarhuskoj konvenciji. Bilo bi interesantno vidjeti te tužbe. Ali oni bježe od debate, znaju koliko mi znamo i to im je problem. Sami dokumenti su im problem“, kaže Tanušev.

Godine 2018. tadašnja Vlada je raskinula ugovor o izgradnji rudnika Kazandol, planiranog na području susjednih opština Bogdanci, Valandovo i Dojran. Upravni sud također je potvrdio ispravnost odluke Vlade o raskidu ugovora jer je utvrđeno da investitor i koncesionar, korporacijа Euromax Resources, nisu ispunili obaveze u vezi sa izgradnjom pogona za eksploataciju katodnog bakra kapaciteta prerade najmanje 50 odsto eksploatisanog u datom periodu od dvije godine. Za ove lokacije organizovan je referendum na kojem su se građani izjasnili protiv izgradnje rudnika bakra i zlata.

Šamarom protiv SLAPP-a, slučaj Hajrije Čobo

Hajrija Čobo, harizmatična građanska aktivistica iz Kaknja, prije četiri godine uočila je žestoko zamućenje jednog od brojnih izvora pitke vode kojima obiluju šumska prostranstva na međi opština Vareš i Kakanj. Vrući potok nalazi se u podnožju Lipničkog brda na kojem se odvijaju operacije Adriatic Metalsa, a ulijeva se u rijeku Trstionicu, koja pored Bukovice pitkom vodom snabdijeva oko 30 hiljada stanovnika gradića u srcu Bosne.

Uslijedili su novi šokovi: nenajavljena izgradnja betonare, sječa stabala u vodozaštitnoj zoni i povrh svega – saznanje o prisustvu nedozvoljene količine kancerogenog kadmijuma u uzorcima vode iz Bukovice. Ovo je proizvelo žestok otpor dijela stanovištva opštine Kakanj.

Na ugrožavanje životne sredine i prava građana na pristup pitkoj vodi, kao i sumnju da buduće rudarske aktivnosti neće ugroziti okoliš i zdravlje ljudi, profesorica engleskog jezika i književnosti i pravnica, Hajrija Čobo, ukazala je u tužbi podnesenoj Sekretarijatu Bernske konvencije protiv Bosne i Hercegovine, zbog izdatih dozvola Adriatic Metalsu. Sekretarijat je državi BiH preporučio da stopira aktivnosti kompanije do ispitivanja svih navoda iz ove prijave.

”Šta meni znači neka minimalna koncesiona naknada ako ja neću imati vode da pijem, a neću je imati, razumijete, jer radovi se odvijaju na brdu koje je prožeto vodom poput vena. Vi tu jednom kad pustite teške metale u podzemne vode, to je gotovo, tu nema povratka“, upozorila je svojevremeno Čobo u izjavi za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Ova je izjava bila povod Adriatic Metalsu da u oktobru 2023. protiv Hajrije ponese tužbu za klevetu, tražeći naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2000 KM sa zateznim kamatama od dana objave reportaže CIN-a. Organizacije civilnog društva okupljene u neformalnu EkoBiH Mrežu, kao i udruženja iz inostranstva, iskazali su snažnu podršku tuženoj, ističući da se radi o klasičnom SLAPP-u.

Njen odgovor na tužbu sastojao se od više od 470 stranica teksta i mase dokumenata s kojima se Čobo namjeravala upustiti u pravnu borbu. Četiri mjeseca kasnije, Adriatic Metals odlučio je  povući tužbu.

Povlačenje tužbe, po bh. zakonodavstvu, zahtijeva saglasnost tužene strane. Hajrija Čobo odbila je dati svoj pristanak, o čemu je i službeno obavijestila sud u Kaknju, predlažući odricanje od tužbenog zahtjeva i donošenje presude, uz naknadu troškova postupka na teret tužitelja.

“Ako moj prijedlog ne bude usvojen, pravni postupak se nastavlja, jer ovo više nije samo moja bitka, nego i borba svih građanki i građana Bosne i Hercegovine protiv klasičnog kolonijalizma,” precizirala je Čobo u izjavi medijima.

Do zaključenja ovog teksta, Opštinski sud Kaknja odbacio je tužbu kompanije Adriatic Metals protiv Hajrije Čobo. Ovo je Hajrijina lična pobjeda, a simbolično, pobjeda pojedinca nad interesima korporacije. 

Zakon o geološkim istraživanjima i Deklaracija o zabrani otvaranja rudnika na Majevici

Komplikovana administrativna struktura, visok stepen korupcije i složen politički sistem, udruženi sa zvaničnim stavom da će eksploatacija minerala potrebnih „zelenim industrijama“ izvući Bosnu i Hercegovinu iz poslijeratne krize, čine ovu državu tromom u donošenju odluka kojima se štite prirodna bogatstva zemlje, nadaleko poznate po izuzetno bogatom biodiverzitetu i sjajnim izgledima za razvoj organske poljoprivrede i ekološkog turizma.

S druge strane, vlast u BiH agilna je u donošenju propisa koji pogoduju stranim investitorima. Za drugu polovinu 2024. predviđa se usvajanje novog zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske, na osnovu kojeg su iz postupka odlučivanja o pokretanju rudarskih projekata izbačene lokalne zajednice, a najveća dozvoljena količina mineralne sirovine koja se može uzeti, s ciljem ispitivanja kvaliteta i svojstava, povećana je sa dosadašnjih 200 na čak 10.000 kubnih metara.

”Cilj predloženog zakona je podsticanje privrednog razvoja Republike Srpske stvaranjem stimulativnog pravnog okvira za ulaganja u oblast geoloških istraživanja, uz poštovanje propisa koji se odnose na zaštitu životne sredine“, navodi se u tekstu novog zakona, trećeg koji tretira istu materiju donesenog ili predloženog u posljednjih pet-šest godina.

Osim što se ovakvim pristupom pogoduje investitorima i olakšava ishodovanje dozvola, jedan od povoda za novi zakonski prijedlog je taj što su se u otpor otvaraju rudnika na Majevici otvoreno uključili i pojedini načelnici opština u zoni geoloških istraživanja, strahujući zbog posljedica po životnu sredinu i zdravlje ljudi, kakve su već viđene u susjednoj Srbiji.

Načelnik Lopara pokrenuo je peticiju za zabranu otvaranja rudnika na Majevici, planini koja nadvisuje plodnu Semberiju. Peticija, koju je potpisalo više od 3.700 građana ove male opštine, bila je osnov da se od Narodne skupštine Republike Srpske zatraži usvajanje Deklaracije o protivljenju otvaranju rudnika litijuma, bora, natrijuma, stoncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata na području opštine Lopare. Deklaracija je sa suviše ”neopredijeljenih glasova“ odbijena.

“To nas je potaknulo za nastavak naše borbe za prirodna dobra. Svi koji su izabrani voljom naroda trebalo bi da osluhnu šta misle ljudi koji žive na ovim područjima i da poslušaju u kojem pravcu mi želimo da se razvija naša zemlja. Da li želimo da BiH postane jedan ogromni rudnik ili ćemo da se razvijamo u pravcu na kojem je javno zdravlje u primarnom interesu, gdje će ljudi ostati na ovim područjima, gdje ćemo očuvati zdravu vodu, zemljište i zdrav vazduh, a ne da se svi raselimo i da se ovo sve pretvori u jednu pustinju. Ako iko ima raj na zemlji, imamo ga mi. Ne želimo da ga upropastimo zbog pohlepe“, komentariše neusvajanje Deklaracije o zabrani rudarenja na Majevici dugogodišnja aktivistica iz Udruženja Naš put iz Bijeljine, Snežana Jagodić Vujić. Do sada je njeno udruženje, u saradnji sa još nekoliko nevladinih organizacija iz Republike Srpske, priredilo četiri javne tribine, tokom kojih su građane upoznali sa potencijalnim opasnostima rudarenja kritičnih mineralnih sirovina širom svijeta po zdravlje i okoliš.

Projekat Lopare

U regionu Lopara na sjeveroistoku BiH, nakon trogodišnjih istraživanja velikog nalazišta litijum karbonata, magnezijuma, kalijuma i bora, švicarska kompanija Arcore AG objavila je da njihov projekat ima ”ogroman potencijal za veću uvoznu nezavisnost i nabavku kritičnih sirovina materijala širom Evrope tokom nekoliko decenija“. Vrijednost otkrivenih zaliha, oko 10 miliona metričkih tona bora i milion metričkih tona litijuma, procijenjena je na 10 milijardi američkih dolara.

Kompanija u svojim biltenima dalje navodi da je, nakon dobivanja dozvole za rudarenje u regionu Lopara, ”ekološki i društveno odgovorno rudarstvo moguće od kraja 2026”. Lokalno stanovništvo im ne vjeruje.

Lopare se nalaze u živopisnom krajoliku, gdje planina Majevica prelazi sa svojih visova ka plodnoj ravnici, Semberiji i Posavini.

”Ovdje su u proteklih nekoliko godina pravili istražne bušotine, koje su ostavile katastrofalne posljedice po životnu sredinu. Puno toga urađeno je ispod lupe, cijeli projekat Lopare je obavijen velom tajne. Narod ništa nije znao, a kompanija je dozvole za prethodna istraživanja imala još 2018. godine. Za istraživanja smo saznali u medijima i u decembru prošle godine organizovali smo našu prvu tribinu u Loparama, kojoj je prisustvovao i načelnik tog grada“, priča nam Snežana.

Udruženje Čuvari Majevice obavilo je vlastita istraživanja uzoraka vode na tri lokacije na kojima su se provodila istraživanja. ”Institut za vode Bijeljine je u tim uzorcima utvrdio prisustvo teških metala, ali nam preostaje još da osiguramo stručno tumačenje dobijenih nalaza“, kaže Adriana Pekić iz Udruženja Čuvari Majevice.

Njihovu bojazan - da prethodna istraživanja obavljana na prostoru od dvadesetak kvadratnih kilometara nisu bila propraćena odgovarajućim postupcima zaštite okoliša - potvrđuju nam mještani. Jovan iz Lopare Sela kaže da je istražna ekipa, koja je tu boravila prije više od godinu dana, na njegovom imanju iskopala četiri istražne bušotine, koje su napunjene nekom dopremljenom tečnošću. Ubrzo nakon toga, iz jedne od bušotina iscurila je mutna voda, koja se prelila na okolno zemljište i zatrpala ga toksičnim muljem. Ekipa istražitelja nikada se nije vratila, iako su najavili da će nakon istraživanja teren vratiti u zatečeno stanje.

“Ja sam im dozvolio da buše, ali nisam znao da je to ekološka bomba. Bušili su i prijeko, u Labuckoj, u podnožju Majevice. Ti krajevi su sada kao Sahara“, priča nam Jovan, koji je prije nekoliko dana svoju jedinu kćerku ispratio za Njemačku. Svi će se raseliti,kaže, jer “ovdje više trava ne raste“.

Njegova komšinica, Desanka Simkić, priča nam kako sada mora nabavljati vodu dalje od sela i donositi je kući u kanisterima. ”Imali smo tu krave, ovce, kokoši, plastenike... Imali smo svoju vodu – tri vlastita izvora. Sada je sve presušilo. Na šest mjesta bušili smo za bunar, ali nismo mogli pronaći vodu“, očajna je Desanka.

Projekat Lopare trenutno je u zastoju, s obzirom da su sva potrebna istraživanja već završena. Investitor, Arcore AG, ima rok do januara 2025. da preda zahtjev za koncesiju za eksploataciju ruda na ovom prostoru. Za ovu investiciju Arcore AG računa na podršku svog strateškog partnera, kanadskog Rock Techa, moćnog finansijera litijumskih tehnologija koji širi svoje poslovanje.

Borba za Ozren i nelegalna snimanja iz zraka

Kao što stanovništvo Lopara nije obavješteno o početku geoloških istraživanja na teritoriji njihove opštine, tako nisu ni mještani gradića Petrovo, poljoprivrednog kraja smještenog na vrhovima planine Ozren, koja se odlikuje iznimnim šumskim i mineralnim bogatstvima.

Prostorni plan Republike Srpske predvidio je Ozren kao zaštićeno područje, a za sada je samo vrh Gostilj, poznat po tradicionalnoj manifestaciji branja ljekovite biljke ive, zvanično zaštićen. U ovim krajevima, živa poljoprivredna proizvodnja, turizam i uzgoj ljekovitog bilja, samo su neki od razloga za otpor lokalnog stanovništva protiv najavljenog otvaranja rudnika kompanije Medeni brijeg, kćerke firme australijskog Lykosa.

U jesen 2021. godine Lykos je ovdje započeo detaljna geološka istraživanja ruda nikla i kobalta, prema dozvoli koju je dobio od Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske, uz prethodnu saglasnost Skupštine Opštine Petrovo. Mještani, kako tvrde, ništa nisu znali, sve dok na terenu nisu zatekli istražne ekipe.

“Imali su nesreću da se pojave u selu u kojem žive nepovjerljivi, poduzimljivi i odlučni ljudi. Vrlo brzo smo došli do informacija o namjeri da se ovdje iskopava nikl koji je kancerogen i za čiju ekstrakciju se koriste velike količine sumporne kiseline, isto kao u slučaju litijuma“, priča nam Zoran Poljašević, predsjednik Udruženja Ozrenski studenac.

Nepunih mjesec dana nakon ovog saznanja, uslijedili su protesti u Petrovu, te je Skuština Opštine, na prijedlogu načelnika, povukla izdatu saglasnost, što je zakomplikovalo situaciju za Lykos.

“Njihov je problem što objavljuju informacije na australijskoj berzi. Tako smo saznali sve pojedinosti o projektu, gdje buše i gdje planiraju da rade. Kompanija je bila obavezna da za te radnje pribavi saglasnost vlasnika parcela, ali se ispostavilo da oni to nemaju. Najmanje pet vlasnika parcela na kojima se počelo vršiti istraživanje, nisu dali svoju saglasnost. Njihove izjave da nisu dali saglasnost poslali smo Ministarstvu energetike, koje je 31. maja 2022. poništilo izdato rješenje o dozvoli za istraživanja“, priča nam Poljašević.

Dvadesetak dana ranije, nad teritorijom susjednog Doboja viđen je helikopter, koji su aktivisti doveli u vezu s planiranim operacijama Lykosa za proširenje istražnog polja zapadno od Petrova. Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH poslat je upit o spornoj letjelici. “Odgovoreno nam je da je taj helikopter uočen, ali da za nadlijetanje nad naseljenim mjestima nije dobio dozvolu. Zato smo protiv Lykosa podnijeli krivičnu prijavu“, kaže Poljašević i najavljuje dalju borbu i nastavak organizovanja javnih tribina po gradovima BiH.

“Upitanju je naša imovina, naša domovina. To nema cijenu! Zeleno rudarenje je oksimoron. Ono je nemoguće, pogotovo ako se radi o teškim metalima, čija ekstrakcija, pa i sama geološka istraživanja ostavljaju teške posljedice po životnu sredinu. Godine 2012. na tri lokacije u Srbiji kompanija Srbija nikl je radila na istraživanjima nikla. Tada je Srpska akademija nauka i umjetnosti izašla sa stavom o pogubnim posljedicama takvih operacija. Stav SANU-a smo odštampali. To je naučni stav kojeg se držimo“, kaže Poljašević.

Kompanija Lykos, sa svojom firmom kćerkom SNK Metali d.o.o. Bijeljina, suočena je i s otporom mještana opštine Jezero kod Jajca, koji se protive najavljenom otvaranju rudnika olova, cinka, bakra, barita i pratećih metala na prostoru Sinjakova, koje pokriva tri lokalne zajednice na istoku BiH – Mrkonjić Grad, Šipovo i Jezero. Iskopi i krčenje šume za puteve, strah od klizišta i oštećenja izvora pitke vode, kao i bisera ovog dijela BiH - Plivskog jezera -  zabrinuli su mještane Jezera.

Načelnik Opštine Šipovo, Milan Kovač, u dva navrata stavljao je dozvolu za geološka istraživanja na dnevni red Skupštine, ali u oba slučaja prijedlog nije dobio dovoljan broj glasova. “Mi smo opština sa šest rječica i dvije velike rijeke, Janj i Pliva. Na kraju svi potoci i sve rječice završavaju u rijeci Plivi, a ona ide dalje prema Jajcu gdje se ulijeva u Vrbas“. Ovako je Milan Plavšić, jedan od zastupnika u Skupštini Opštine Šipovo, iskazao je svoju zabrinutost zbog mogućih posljedica najavljenog projekta.

Projekat Srbija

Ravnice Semberije, koje se protežu kilometrima duž granice BiH i Srbije, nazivaju se od vajkada ”žitnicom Bosne i Hercegovine“, zahvaljujući plodnom poljoprivrednom zemljištu i živoj žitoprerađivačkoj djelatnosti na ovim prostorima. Epitet “žitnice Evrope“ nosi susjedna, plodna oblast sjeveroistočne Srbije – Mačva, koja je ovu ulogu imala još u vrijeme starog Rima.

Žila “strateških kritičnih mineralnih sirovina“, preko koje se Evropska unija namjerava snabdijevati sirovinama neophodnim za ”zelene industrije“, ili takozvana Vardarska zona, proteže se kroz Semberiju i povezuje plodnu mačvansku niziju i Gornje Nedeljice u Srbiji sa opštinom Lopare na istoku BiH. U Gornjim Nedeljicama Rio Tinto planirao je investiciju vrijednu 2,4 milijarde dolara.

Ovaj projekat takođe prati reputacija najperspektivnije investicije u “zeleno rudarenje“ na tlu Evrope, kao i otpor lokalnog stanovništva, izazvan zagađenjem podzemnih voda i plodnog zemljišta tokom geoloških istraživanja ovih područja. Iz Gornjih Nedeljica  krenuo je otpor lokalnog stanovništva, koji se prelio na ulice nekoliko većih gradova u Srbiji, s porukom: “Ne damo Jadar!“.

“Svaki čovjek treba da zna šta znači eksploatacija litijuma. Efekti tih zagađenja nisu lokalizovani i ako bude realizacije projekta Jadar, pa neće biti ugrožena samo Loznica, biće ugroženo sve nizvodno, niz Jadar, niz Drinu, niz Savu, do Beograda i dalje“, izjavio je o projektu Jadar prof. dr Ratko Ristić, hidrolog i ekolog, profesor na Šumarskom fakultetu u Beogradu.

Kako piše dr Imre Krizmanić, profesor Biološkog fakulteta u Beogradu, ukoliko se litijum bude eksploatisao, "ostaće nam na stotine hiljada hektara uništene prirode, neupotrebljivog poljoprivrednog zemljišta i vodotokova, koji će imati sve više otrovnog otpada u sebi".

Gornje Nedeljice: Ne damo Jadar!

Kao i u Loparama, stanovništvo Gornjih Nedeljica kod Loznice oslanja se na rezultate istraživanja koje je objavilo nekoliko uglednih profesora iz Srbije, ali i na vlastita iskustva sa zagađenjem poljoprivrednog zemljišta izlijevanjem sadržaja iz Rio Tintovih istražnih bušotina. U ovom poljoprivredno razvijenom dijelu Srbije, australijsko-britanska kompanija Rio Tinto je od 2004. napravila 600 istražnih bušotina. Nakon otkrića jedinstvenog jadarita, minerala koji sadrži važne industrijske elemente litijum i bor, krenula je sa masovnom privatizacijom poljoprivrednih parcela, fantastičnim ponudama za otkup, ali i sa pritiscima u kojima je učestvovao i sam vrh države, ističu u Gornjim Nedeljicama, koje danas u pojedinim dijelovima izgledaju kao napuštena radioaktivna zona.

“U ovoj dolini između dvije rijeke, Jadra i Korenite, Rio Tinto, odnosno njegova kćerka firma Rio Sava, planira uspostaviti deponiju sa oko 60 miliona kubičnih metara toksičnog, kancerogenog otpada, koji će ostati nakon iskopavanja i ekstrakcije otkrivenog jadarita“, pokazuje nam mještanin Gornjih Nedeljica Nebojša Petković. Zajedno sa većinom stanovnika ovog sela, Petković je stao u odbranu više od 500 hektara plodnog i šumovitog zemljišta, koje se našlo na meti projekta Jadar.

Objašnjava da bi se eksploatacija rude, kako je najavljeno, ovdje odvijala upumpavanjem i ispumpavanjem vode, uz upotrebu 1100 tona sumporne kiseline i 40 tona dinamita dnevno, sa predviđenom godišnjom proizvodnjom od 58.000 tona rude.

“Rio Tinto postoji više od 150 godina i za to vrijeme su njegove operacije između ostalog izazvale građanski rat u Papua Novoj Gvineji, štrajkove rudara u Španiji, rušenje drevnih pećina u Australiji, zagađenja u Mongoliji i na Madagaskaru... Petkovići su na ovim prostorima dugovječniji od Rio Tinta i do smrti ćemo braniti imanja koja smo naslijedili od svojih predaka“, odlučan je Petković.

Ovdje su takođe vidljive posljedice nedavnih geoloških istraživanja. Iz bušotina koje su zapečaćene i zaključane povremeno se izlijeva toksična tečnost, koja zagađuje okolna žitna polja. Velike količine zemlje se tada iskopaju i zamijene svježom, priča nam Petković.

Nakon protesta održanih širom zemlje, Srbija je u januaru 2022. godine zaustavila projekat rudnika litijuma i postrojenja za preradu u dolini Jadra. Međutim, najviši zvaničnici su u više navrata ocijenili da je to bila greška. U međuvremenu, država je potpisala Memorandum o izgradnji fabrike baterija sa Rio Tintovom partnerskom kompanijom InoBat, a zatim i Pismo o namjerama sa Evropskom unijom u oblasti kritičnih sirovina, u koje spada i litijum.

S druge strane, Petković i ostali mještani Gornjih Nedeljica okupljeni u Udruženju Ne damo Jadar!, uz podršku još nekoliko udruženja iz Srbije, ne odustaju od svoje borbe.

“Kompanija nije odustala od projekta. Vlast nije odustala od projekta. Mi nismo odustali od borbe!“, odlučno poručuju.

Pitanje na pitanje za kraj

Strah od ekološke katastrofe, koju bi mogla da donese eksploatacija litijuma, ponovo je oživljen među stanovnicima Srbije nakon donošenja kontroverznog evropskog Zakona o kritičnim sirovinama i najave posljednje faze pregovora Evropske komisije i Srbije oko memoranduma o strateškom partnerstvu u oblastima baterija i kritičnih sirovina, uključujući litijum.

Nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sredinom juna za Financial Times izjavio kako se čini da su "nove garancije" globalnog rudarskog diva i Evropske unije odgovorile na zabrinutost Srbije oko toga hoće li biti ispunjeni potrebni ekološki standardi na nalazištu Jadar, stanovništvo zapadne Srbije priprema se za nove proteste. Građani su shvatili da se radi o najavi spremnosti državnog vrha da kompaniji Rio Tinto ponovo dâ zeleno svjetlo za razvoj najvećeg rudnika litijuma u Evropi.

Dvije godine ranije, pod pritiskom masovnih ekoloških protesta u Srbiji, kao i podrške 30.000 građana koji su potpisali peticiju protiv rudnika litijuma, Vlada je povukla dozvole za projekat Jadar, čija se vrijednost procjenjuje na 2,4 milijarde dolara, a koji je najavljen kao projekat koji bi mogao zadovoljiti 90 posto trenutnih potreba Evrope za litijumom.

Srbija je, inače, visoko na listi potencijalnih snabdjevača Evrope strateškim mineralnim sirovinama, naročito litijumom, najpoželjnijim metalom koji se koristi za baterije za električna vozila i mobilne uređaje.

Akademska zajednica u Srbiji i dalje glasno propituje Evropski zeleni plan, kojim se Srbija i BiH pozicioniraju kao značajna sirovinska baza iz koje će se industrije budućnosti u Evropi snabdijevati kritičnim mineralnim sirovinama, među kojima je i litijum.

Kontroverzni evropski Zakon o kritičnim sirovinama (CRMA) predviđa, između ostalog, da se određeni projekti eksploatacije mineralnih sirovina za industrije budućnosti proglase strateškim, što podrazumijeva smanjenje birokratije, administrativne olakšice, strateška partnerstva, podsticaje za inovaciju i preduzeća, kao i moguće sporazume sa “prijateljskim zemljama“, poput zemalja Zapadnog Balkana.

Kritičari inicijative Brisela kažu da se ovim daje prioritet rudarskim projektima nauštrb zaštite okoliša i prava lokalnih zajednica u zemljama Zapadnog Balkana. Istovremeno ukazuju na porazno loše prakse “zelenog rudarenja“ u drugim krajevima svijeta, kao i na brojna izdašna nalazišta strateških mineralnih sirovina u drugim evropskim državama koja se ne eksploatišu.

U novembru 2023. više od 130 organizacija i preko 100 stručnjaka i akademika iz trideset zemalja uputilo je otvoreno pismo predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen, sa zahtjevom da se povuče Zakon o kritičnim sirovinama EU. Za nekoliko dana javnu peticiju potpisalo je 60.000 ljudi. Potpisnici smatraju da je predloženi zakon protivan ekološkim i ljudskim pravima.

Zahtjeve potpisnika peticije podržavaju i aktivisti okupljeni u neformalnoj Mreži EkoBiH, koji su, kao i ostali građani Bosne i Hercegovine, posljednjih godina svjedoci rudarskog buma, praćenog netransparentnim procedurama, agresivnim medijskim kampanjama o prednostima “zelenog rudarstva“ na tlu Bosne i Hercegovine, kao i obračunima sa aktivistima nevladinog sektora.

Hoće li pobijediti ekonomski ili javni interes pitanje je koje bi na kraju ovog teksta trebalo da se doda pitanju iz naslova: da li je Zapadni Balkan zbilja buduća rudarska kolonija Evrope?

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta Collaborative and Investigative Journalism Initiative (CIJI ) koji sufinancira Europska komisija. Sadržaji su isključiva odgovornost OBC Transeuropa i ni na koji način ne odražavaju mišljenja Europske unije.