Foto Shutterstock
U Bosni i Hercegovini u posljednjim godinama došlo je do suspendovanja demokratskih procedura, a time i same demokracije. Evidentirana su sve učestalija kršenja ustava na svim razinama u Bosni i Hercegovini, zakonskih i pravnih normi, poslovnika i procedura što prijeti da zemlju odvede u potpunu pravnu anarhiju.
Sve je počelo 17. marta 2011. godine kada su članice tadašnje Platforme (SDP, SDA, NSRB i HSP) mimo Ustava Federacije BiH, bez dovoljno glasova podrške hrvatskih izaslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH – pet umjesto minimalnih šest i uz kršenje poslovničkih i pravnih normi izabrali čelnike Federacije BiH, a potom i entitetsku Vladu.
Cjelokupna procedura obavljena je za svega jedan dan, bez potvrda i provjera Centralne izborne komisije (CIK) BiH i Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) predloženih kandidata. Ovaj do tada nezabilježen potez u novijoj historiji Bosne i Hercegovine bio je okidač koji je samo produbio kršenje ustava i zakonitosti. Jer, jednom počinjeni, nesankcionirani prekršaj postao je praksa u BiH.
Protiv odluka Ustavnog suda BiH
Vrlo brzo to se dokazalo i na način što je tadašnja vladajuća šestorka (SDP, SDA, HDZ BiH, HDZ 1990, SNSD i SDS) posljednjih dana 2011. godine prvo u Predstavničkom, a potom i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH kršeći Ustav BiH, zakone, poslovnik i proceduru u svega jednom danu usvojila budžet institucija BiH i međunarodnih obaveza za 2011. godinu. On je da apsurd bude veći definiran zaključkom, u nepoznatom iznosu – trebao da bude ukupan zbir odluka o privremenom finansiranju za 2011. godinu. Taj neustavan i nezakonit čin prouzrokovao je gotovo potpunu paralizu institucija BiH prvih mjeseci 2012. dok se nije utvrdio tačan iznos budžeta, a došlo je čak i do obustave servisiranja vanjskog duga BiH i entiteta.
Kao eklatantan primjer pravne anarhije koja je uslijedila u porvoj polovini 2012. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH jasno je vidljiva činjenica da su zastupnici i delegati u tih nekoliko mjeseci odbili provesti više presuda i odluka čak i Ustavnog suda BiH.
Radi se o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu BiH, odnosno ukidanju neustavnih članova 17. i 39. tog zakonskog akta sukladno odluci Ustavnog suda BiH. Provedbu ove odluke Ustavnog suda BiH blokirali su zastupnici iz Republike Srpske iz SNSD-a, SDS-a, DNS-a i PDP-a glasajući protiv u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Zbog protivljenja zastupnika iz Federacije BiH iz SDP-a, SDA i SBB-a u Parlamentarnoj skupštini BiH nisu utvrđene izmjene i dopune Izbornog zakona BiH kojim su se trebale eliminirati neustavne odredbe Statuta Grada Mostara. Takav potez imao je za čin da je Grad Mostar jedina lokalna zajednica u Bosni i Hercegovini u kojoj nisu provedeni lokalni izbori u oktobru 2012. godine. Mandat vijećnika u Gradskom vijeću Mostara istekao je početkom decembra 2012. godine, a i Ured visokog predstavnika za BiH (OHR) donio je tumačenje kojim oni više nisu u mogućnosti da donose odluke kao legalni predstavnici. Katastrofalne posljedice koje će narednih mjeseci zbog toga zadesiti Grad Mostar tek predstoje. Doći će do potpune paralize rada gradske administracije i komunalnih službi zbog neusvajanja gradskog budžeta.
Krivično djelo bez odgovornih
Predstavnici iz FBiH u Parlamentarnoj skupštini BiH glasali su i protiv provođenja odluke Ustavnog suda BiH koja se odnosi na usklađivanje naziva opština u Republici Srpskoj (kroz odredbe Izbornog zakona BiH).
Ono što je frapantno jeste da se odbijanje provedbi presuda i odluka Ustavnog suda BiH dešava, iako su one konačne i obavezujuće. Taj čin je krivično djelo, ali Tužilaštvo BiH do sada nije podiglo niti jednu kaznenu prijavu za takve prekršaje. Jer, trebali bi to učiniti protiv zastupnika i delegate Parlamentarne skupštine BiH, koji ih kao zakonodavci ne poštuju i ne provode. Jedini koji su svo vrijeme izražavali zabrinutost na konstantno kršenje ustava i zakona i kod skaradnog usvajanja budžeta institucija BiH i presuda i odluka Ustavnog suda BiH bili su zastupnici Stranke za BiH.
Sve ovo jasno ukazuje da je u Bosni i Hercegovini stvorena pravna nesigurnost građana nezabilježena u novijoj historiji države. Jer, odluke Ustavnog suda BiH ma kakve bile i ma kome se politički (ne)sviđale, poštuju se i obavezne su čak i države sa krajnje rigidnim, nedemokratskim političkim sistemima. Stoga, sve ono što se posljednjih godina dešava u Bosni i Hercegovini kada su u pitanju sistemske suspenzije pravne države, tu državu sve više približava Bjelorusiji. Ako ćemo pravo – pitanje je da li već sada u Bjelorusiji ima više demokracije i prava nego u Bosni i Hercegovini.
To posebno jer su nepoštivanja ne samo presuda i odluka ustavnog suda BiH nego i ozbiljno urušavanje zakonskih propisa postali svakodnevica.
Procedure nikog ne zanimaju
Tako je krajem 2012. godine u proceduri Parlamentarne skupštine BiH usvojen potpuno novi zakon o finansiranju političkih stranaka u BiH, aktu koji je utvrdila Interresorna radna grupa kao izmjene i dopune, a koje su svega dva zastupnika i to iz HDZ-a BiH i SDP-a kršeći sve procedure preuzeli kao svoje, odnosno izmjene i dopune preinačili u prijedlog zakona.
Sve je urađeno suprotno Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama BiH koje jasno navode da svaka izmjena zakona koja sadrži više od 50 posto promjena treba rezultirati novim prijedlogom zakona (u slučaju zakona o finansiranju političkih stranaka radilo se oko 70 posto izmjena). No, da bi takav prijedlog zakona prošao redovnu proceduru potrebno je da ga izradi Ministarstvo pravde, te utvrdi Vijeće ministara BiH, prije nego što se pojavi u Parlamentarnoj skupštini BiH, što je u ovom slučaju potpuno zaobiđeno.
Čak šta više prijedlog zakona o finansiranju stranaka u BiH koji je u javnosti ocijenjen kao onaj koji će povećati stepen korupcije u zemlji usvojen je uprkos ozbiljnim upozorenjima Venecijanske komisije, Misije OSCE-a te Skupine država za borbu protiv korupcije (GRECO) Vijeća Evrope.
Na isti način pokušane su i promjene Zakona o sukobu inetersa u institucijama vlasti u BiH sredinom 2012. godini čijim bi se rješenjima potpuno suspendovalo postojanje sukoba interesa, a izabranim i imenovanim zvaničnicima osigurala amnestija od odgovornosti za učinjene prekršaje. Na sreću, usvajanje ovih skaradnih rješenja mimo procedura spriječilo je pismeno upozorenje Delegacije Europske unije u BiH.
No, već krajem 2012. u okviru sporazuma SDP-a i SNSD-a, a što su podržali i čelnici HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, SDS-a i SBB-a kao nove članice vladajuće šestorke (umjesto SDA) predložen je novi prijedlog zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH. Njime se definitivno legalizira takvo stanje. Svoj epilog rasprave u parlamentarnoj proceduri ove sporne zakonske odredbe trebale bi doživjeti u narednim mjesecima.
Umjesto zaštitnika kršitelji
Sve ovo kao i stalno kršenje poslovnika i procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji su u posljednje vrijeme nezabilježeni u parlamentarnoj praksi, još od 1995. godine i potpisivanja Daytona, ukazuje da je na djelu klasična pravna anarhija koja vlada u najvećem zakonodavnom tijelu BiH koje bi trebalo da štiti Ustav, zakone i pravne propise. Umjesto toga Parlament BiH je generator njihovog sve učestalijeg kršenja.
Najnoviji takav primjer s kraja 2012. godine je protuzakonito imenovanje tri člana CIK-a BiH u vrijeme kada još uvijek nije bio završen izborni proces (period) lokalnih izbora, uprkos činjenici da je Izbornim zakonom BiH jasno propisano da se u tom slučaju to ne može činiti. Stoga sve ono što se desilo u drugoj polovini 2012. kada je nova parlamentarna većina u Federaciji BiH – SDP, SBB, HDZ BiH i HDZ 1990 činio u smislu kršenja ustavnih, zakonskih i poslovničkih odredbi u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, ali i Domu naroda Parlamenta FBiH prilikom brojnih smjena i nasilnih preuzimanja pozicija nimalno ne treba da čudi.
Sve to je slijed dešavanja na razini BiH – u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i onoga što se u Federaciji BiH prećutno desilo marta 2011. godine.
