Bosna i Hercegovina i Hrvatska, udružene u spašavanju kestena

Prije nekoliko godina jedna invazivna bolest koja napada stabla kestena počela se širiti pograničnom regijom između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Projekt “Chestnut“, pokrenut kao reakcija na tu situaciju, pokazao je važnost prekograničnog pristupa u rješavanju zajedničkih problema

Europski kesten je listopadno drvo iz porodice Fagacee, kojoj također pripadaju bukve i hrastovi, i široko je rasprostranjen u mnogim dijelovima južne Europe, uključujući Hrvatsku i Bosni i Hercegovinu.

Upravo se na tom području 2015. godine pojavila kestena žučna osa, brzo se proširivši kestenovim šumama na pograničnom području između Unsko-sanskog kantona (Bosna i Hercegovina) i Karlovačke županije (Hrvatska). Riječ je o invazivnom insektu koji dovodi do brzog sušenja, drastičnog smanjenja rodnosti i, u najgorem slučaju, izumiranja napadnutih biljaka.

U cilju suzbijanja najezde žučne ose 2017. godine pokrenut je projekt "Chestnut" , sufinanciran sredstvima Europske unije (nešto manje od 590.000 eura) u okviru programa INTERREG.

Projekt, koji je predvodila općina Velika Kladuša, imao je dvostruki cilj: zaštita kestena od žučne ose, koja je otporna na obične insekticide, i pošumljavanje ugroženih područja. Uporedo sa aktivnostima usmjerenim na spriječavanje i suzbijanje bolesti, pokrenuta su i istraživanja vezana uz uporabu prirodnih antagonista kestene ose, poput parazitskog insekta Torymus sinensis Kamijo.

Stvaranje zajedničke baze podataka bilo je od ključnog značaja za praćenje razvoja zaraze, kao i za pronalaženje adekvatnog rješenja. Od vitalnog značaja bila je i razmjena znanja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ostvarena zahvaljujući uključivanju u projekt Centra za šljivu i kesten iz Petrinje u Hrvatskoj i Poljoprivrednog zavoda Unsko-sanskog kantona (u kojem se nalazi 90 posto kestenovih šuma Bosne i Hercegovine).

Među ostalim sudionicima u projektu ističu se općine Bužim i Vojnić, kao i grad Karlovac u kojem se nalaze brojna stabla kestena stara i po nekoliko stoljeća, a koja su bila ozbiljno ugrožena najezdom žučne ose. Reagirajući na kritičnu situaciju, gradska uprava je posadila nova stabla kestena ne bi li spriječila nestanak te biljke iz gradskog jezgra.

Pored aktivnosti pošumljavanja područja koja predstavljaju tradicionalna staništa kestena, radilo se i na proširivanju terena koji pružaju optimalne uvjete za rast ove biljke. Naime, primjenom modernih agrotehničkih metoda i izgradnjom posebnog sustava za navodnjavanje omogućeno je povećanje površine namijenjene sadnji kestena.

Aktivnosti je pratilo četrdesetak poljoprivrednika iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovina, koji su se tako upoznali s novim tehnikama za očuvanje i povećanje plodnosti tla namijenjenog uzgoju kestena.

U sklopu projekta su organizirane i četiri konferencije te razne aktivnosti senzibiliziranja javnosti u cilju valorizacije i očuvanja ekološkog i ekonomskog potencijala kestena, koji predstavlja važan izvor prihoda za brojne stanovnike te regije.