Guber voda Srebrenice

Povratak u Srebrenicu u potrazi za nečim što nije samo genocid, među ljekovitim vodama Crnog Gubera, flaširanim i prodavanim u svim apotekama bivše Jugoslavije, i glasinama, nikada utišanim niti potvrđenim, o mogućim traganjima za zlatom

Srebrenica, gradić na istoku Bosne, u kolektivnom pamćenju i općenito, sinonim je za genocid koji se dogodio tokom rata '90-ih. Prilazeći Srebrenici prolazi se pored Memorijalnog centra Potočari, gdje su ukopani posmrtni ostaci blizu 7.000 Bošnjaka pogubljenih u julu 1995.

Kao i hiljade ljudi prije mene, klanjam se pred nizom sniježno bijelih nišana na svom noćnom putu prema odredištu. Svega nekoliko kilometara dalje, vraćaju se uspomene na predratnu Srebrenicu i bezbrižne dane djetinjstva koje sam s roditeljima provela u Guber banji.

Jedna gradska ulica vodi do naselja gdje se susrećemo s vlasnicima lokalnog hostela. Usput prolazimo pored pravoslavne crkve i tri džamije. Naši domaćini, Ismeta i Mersudin Hasanović, kažu da danas u Srebrenici zajedno živi desetak hiljada ljudi, Srba i Bošnjaka.

Pred sutrašnji obilazak ljekovitih izvora nekadašnje Guber banje, u predvečerje se spuštamo do centra grada, očekujući vrevu ugodne jesenje noći, otvorene prodavnice i privlačan restoran. Osim nekoliko automobila, ulice su puste. Sve prodavnice, restorani i kafići su zatvoreni. Iako je grad lijep, čist i osvijetljen, mrak u kućama u meni ponovo budi osjećaj žalosti zbog tragedije koja se ovdje desila.

Svjež i čist zrak, zelenilo, veseli huk i svježina mreže potočića koji dopiru do ulice kojom prolazim zbunjuju, jer hodam kroz nestvarno pusta naselja prema Guberu. Ipak, radujem se što sam ponovo u Srebrenici, koju u sjećanjima doživljavam kao ljekovitu baštu i vijugavo šetalište kroz moćnu prirodu ovog dijela Bosne i Hercegovine. Uski puteljak, popločan kamenom, na stotine turista iz cijele Jugoslavije nepogrešivo je vodio od prvog ljekovitog izvora protiv bolesti kože, preko Malog Gubera, „Ljepotice“ i „Sinus-vode“, sve do moćnog početka Crnog Gubera, čija je opora i „željezna“ voda, zahvaljujući svojoj legendarnoj ljekovitosti kod anemije, sve do '90-ih godina bila na policama apoteka širom Jugoslavije.

Voda Crnog Gubera za ljekovitost je prvo priznanje dobila još u doba Austro-ugarske monarhije, koja je ovaj čudesni eliksir distribuirala širom carstva. Srebrenica je kroz istoriju privlačila mnoge: Dubrovčane, trgovce koji su ovdje ustanovili vlastitu župu i izgradili crkvu; njemačke Sase, koji su svoje rudarske vještine naplaćivali kopajući po srebreničkim rudokopima, a zatim se tu nastanjivali i dizali porodice, te mnoge druge narode i pojedince u potrazi za plemenitim metalima. Grad se u prvim pisanim dokumentima spominje kao Argentaria, latinski srebro, koje je stotinama godina osiguravalo rast i prosperitet lokalnog stanovništva.

Vjekovna tradicija

“Doktor Almir Pašagić nosio je uzorke vode iz Crnog Gubera na analizu, koja je potvrdila da je, nakon stotinu godina, ona i dalje isto toliko ljekovita. Isti joj je sastav kao 1956., kada je u Jugoslaviji proglašena ljekovitom i prodavana u apotekama“, objašnjava Mirko Sekulić, koji u pratnji svog prijatelja iz djetinjstva, Muje Pašića, i danas obilazi prostor nekadašnje „zračne banje“ srebreničkog Gubera. Svojom kolibom – postavljenom, kako kaže, u središte ruže vjetrova koji stižu sa Crnog Gubera, vulkanskih stijena iz kojih izviru ljekovita vrela i šumovitih obronaka Ludog brda – Mirko prkosi zaboravu, čuvajući sjećanje na nekadašnje banjsko lječilište. Ovdje je, kaže, zrak najbolji.

U drvenoj kućici izloženi su Mirkovi proizvodi na bazi ljekovitih voda i bilja, kao i prazni kanisteri u kojima poznanicima šalje vodu potpuno besplatno.

„Želim ljudima pomoći, jer sam i sâm, zahvaljujući konzumiranju vode sa izvora Malog Gubera, izliječio čir na želucu. Dr Pašagić je odnio vodu sa ovog izvorišta na analizu i pokazalo se da u njoj postoji supstanca koja može uništiti helikobakter“, kaže Mirko.

Doktor Almir Pašagić ovo je potvrdio u svom naučnom radu i knjizi o Guber vodi. Ovaj ljekar porodične medicine, kadgod ima priliku, poziva ljude u Srebrenicu, a svoje medicinske savjete o načinu korištenja vode sa izvorišta pacijentima nudi besplatno.

“Najbolja reklama za Guber su pacijenti“, naglasio je za N1 i dodao: “Na Guber vodu ljudski organizam ne može biti alergičan, kao na razne lijekove“.

Pašagić smatra da je potrebno osposobiti kade za punjenje Guber vode i hotelski smještaj kako bi pacijenti mogli dolaziti.

Izgradnja lječilišta ili eksploatacija metala?

Izgradnju lječilišta zagovara grupa entuzijasta, koji žele osigurati održivost ovih izvora. Sve je veći broj onih kojima je voda Srebrenice pomogla u liječenju anemije, kožnih oboljenja, stomačnih bolesti. Najpopularnija je takozvana voda ljepotica, koja se nanosi na kožu i oporavlja je. Legenda kaže da su žene nekada dolazile na ovaj izvor u nadi da će izliječiiti „ženske bolesti“ ili zatrudniti.

Mirko Sekulić potpuno je uvjeren da se sve događa s razlogom. Nakon što se 1995. vratio iz izbjeglištva u rodnu Srebrenicu, doživio je kliničku smrt, koja ga je vijugavim putevima dovela na mjesto gdje se prije tačno 40 godina zaustavio jedan opanak s njegove noge, nakon što je automobilom završio u koritu Crnog Gubera. Upravo na ovom mjestu izgradio je svoju malu kolibu – bazu iz koje zagovara revitalizaciju Guber banje, zajedno sa nekolicinom prijatelja, rođenih Srebreničana.

Zabrinut je zbog toga što lokalna vlast ne čini ništa kako bi ohrabrila povratak Srebreničana, a veoma ga brinu i najave da bi se parcele u ovom dijelu opštine mogle prodati „sumnjivim“ investitorima, kojima nije u interesu ekploatacija ljekovitih vrela, nego srebra, zlata i litijuma kojima je ova zemlja bogata.

U novembru 2022. godine, lokalna firma „Drina resurs“ koja posluje u sastavu kanadske kompanije “Tera Balkanika” iz Vankuvera, objavila je vijest da je na području opštine Srebrenica, na dubini od 80 metara, na lokalitetu Brežana, pronašla zlato, najavljujući nastavak istraživanja u okviru kojih je do tada bilo obavljeno bušenje ukupno oko 1.900 metara na nekoliko lokaliteta. Od ove „zlatne groznice“ prošle su dvije godine, a konkretnog investitora više niko ne spominje.

Mirko je ipak uvjeren da su planovi za eksploataciju metala u Srebrenici i dalje aktuelni. „Kupuju se parcele, počinju se graditi zgrade, ali se ništa ne dovrši. U pitanju je zauzimanje prostora za buduće operacije koje bi od Srebrenice mogle stvoriti sirovinsku bazu od koje će koristi imati tajkuni i politički profiteri“, upozorava.

„Umiješala se politika, ali i neznanje. Političari bi bili najsretniji da Srebrenica ne postoji. Prvo, zbog ubijanja: neko će morati kad tad da podnese račune. Drugo, nestalo je mnogo novca koji je došao na konto Srebrenice. Treće, vidite koliko se [vlasti] zadužuju. Niko neće vraćati novac, nego će sutra reći: evo vam Srebrenica! Ovdje ima zlata, srebra, litijuma. A kad nas više ne bude, nema se ko buniti“, dodaje Mirko.

Ni farmaceutskoj industriji ne odgovara da se banja oživi. Jedna njemačka farmaceutska kompanija – kako objašnjava Mirko – proizvela je tabletu na bazi formule iz Crnog Gubera, pa se nameće pitanje da li je obnova banje realističan scenarij

Mujo i Mirko prate nas u povratku sa Gubera. Mujo, Bošnjak, koji je u ratu izgubio dva sina, i Mirko, koji je tokom rata i nakon smrti supruge živio izbjeglištvu, dok ga sudbina nije vratila u rodnu Srebrenicu. Drugovi su iz djetinjstva. “Samo istina pobjeđuje i tada poraza više nema“, uzvikuju zajedno.