Za kim zvona zvone

U predhodne četiri godine vladajuće političke partije u BiH ostavile su iza sebe državu sa pola miliona nezaposlenih, vanjskim dugom koji iznosi oko 6 milijardi KM, u odnosu na 2006 godinu porastao je za dvije milijarde KM, nezaustavljivim rastom korupcije, pokrivenost uvoza izvozom nije smanjena, strane investicije su u padu. Stari i novi političari bore se za naklonost birača u Bosni i Hercegovini a građani sa dilemom za koga glasati i da li uopšte glasati

Zajedno sa prvim školskim zvonima, prohladnijim septembarskim jutrima koji najvaljuju jesen u Bosni i Heregovini počela je i zvanično predizborna kampanja za Opšte izbore 2010 godine.

Na opštim izborima će 39 stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata pokušati uvjeriti građane da su dobro radili svoj posao i da će upravo oni biti u mogućnosti da izvuku državu iz krize.

Petak 3. Septembra osvanuo je sa plakatima stranaka koje su zasule sve veće gradove u BiH. Plakati sa manje ili više poznatim licima, manje ili više orginalnim sloganima ubijeđuju građane da su upravo lica tih političara ona kojim treba dati svoj glas i povjeriti zemlju u naredne četiri godine.

Najveća vladajuća politička partija iz reda bošnjačkog naroda Stranka demokratske akcije (SDA) za člana predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda kandidovala je Bakira Izetbegovića, sina nekadašnjeg prvog predsjednika BiH, Alije Izetbegovića.

Sulejman Tihić, trenutni predsjednik ove stranke nije se kandidovao za člana predsjedništva. Na kongresu ove stranke vođena je žestoka borba između njega i Izetbegovića oko preuzimanja čelne pozicije u stranci. Pobjedu je odnio Tihić, ali je rivalstvo između ova dva političara dovelo stranku do podjela. Bolji poznavaoci prilika u ovoj stranci tvrde da Tihić pušta Izetbegovića da bude brutalno poražen od strane najozbiljnijeg protivkandidata za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Harisa Silajdžića.

Silajdžić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu, i nekadašnji najbliži saradnik Alije Izetbegovića, na prošlim izborima 2006 godine za člana predsjedništva porazio je Tihića i četiri godine je bio jedan od tri člana Predsjedništva BiH.

Na ovim izborima ponovo se kandidovao za istu poziciju i prema istraživanjima javnog mišljenja pretenduje da dobije najviše glasova.

Njegova stranka je nastala odvajanjem od Stranke demokratske akcije i na izborima 2006 ostvarila je solidan rezultat obećavajući građanima reforme koje će voditi većoj centralizaciji BiH i ukidanju ovlasti entitetima.

Ništa od ovih obećanja nije ispunjeno u predhodne četiri godine a vladavinu ove stranke pratio je i skandal oko nelegalne dodjele dozvola za izgradnju elektroenergetskih postrojenja. Cijeli slučaj imao je sudski epilog. Silajdžić je 2006. godine obećavao građanima da će se lično potruditi da dovede strane investicije u BiH, posebno one iz islamskog svijeta.

Novo lice na bošnjačkoj političkoj sceni svakako je Fahrudin Radončić, osnivač Dnevnog avaza, dnevne novine koja ima najveći tiraž u BiH. On je ispred svoje stranke Saveza za bolju budućnos (SBB) kandidat za bošnjačkog člana predsjedništva. Obzirom da je vlasnik jednog od najvećih medija u državi te da je izabrao povoljan momenat za istupanje na političku scenu, podjelu unutar bošnjačkog glasačkog tijela, njegova partija će prema prognozama osvojiti određeni broj glasova.

Za hrvatskog člana predsjedništva ispred Hrvatske demokratske zajednice po prvi put kandidovana je jedna žena, Borjana Krišto. Ona je do sada obnašala funkciju predsjednice Federacije BiH, drugog entiteta u sastavu BiH, ali sudeći prema anketama ipak njen najozbiljniji protivkandidat je Željko Komšić, trenutni član Predsjedništva BiH.

Komšić se, ispred Socijaldemokratske partije BiH, kandidovao za hrvatskog člana predsjedništva i 2006 godine odnio je ubjedljivu pobjedu. I za izbore 2010 kandidat je za istu poziciju i prema anketama u prednosti je.

Međutim Komšića ne smatraju legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Naime predstavnici hrvatskih stranaka smatraju da Komšić dobija glasove iz Federacije BiH mahom od strane bošnjačkog glasačkog tijela jer ovaj Sarajlija uživa veliku popularnost u glavnom gradu BiH u kojem je proveo cijeli rat i dobio neka od najvećih ratnih odlikovanja boreći se u armiji Bosne i Hercegovine. Prema anketama ubjedljivo vodi ispred svih hrvatskih kandidata za članove predsjedništva.

Što se tiče kandidata iz reda srpskog naroda nema velikih iznenađenja. Nebojša Radmanović ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji je i trenutni član predsjedništva, i dalje je kandidat za ovu poziciju. Prema istraživanjima javnog mišljenja u prednosti je u odnosu na ostale kandidate iz reda srpskog naroda.

Novina na političkoj sceni Republike Srpske je kandidatura trenutnog premijera ovog entiteta Milorada Dodika za predsjednika RS. Ova pozicija obično sa sobom nosi više simboličnu a manje stvarnu moć u odlučivanju u političkom životu ovog entiteta. Ovakav potez Dodika čiji mandate su obilježile privatizacijske afere, kontraverze oko izgradnje zgrade sjedišta Vlade RS u Banja Luci, vrlo grubi politički ispadi, vrijeđanje novinara te otvoreno zagovaranje referenduma za ocjepljenje, može se smatrati i političkim usporavanjem trenutnog premijera RS. Njegova partija i dalje bilježi najveću podršku glasača u RS.

Iz nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini predizbornu atmosferu opisuju kao nešto što je već viđeno.

Sanel Huskić predsjednik ACIPS-a, nevladinog udruženje eksperata u području evropskih integracijskih procesa, demokracije, ljudskih prava, upravljanja državom, sa sjedištem u Sarajevu smatra da se ova kampanja ne razlikuje previše od predhodne.

Prema njegovom mišljenju ne dominiraju ključne teme za život građana kao što su zapošljavanje i borba protiv korupcije nego teme koje se tiču borbe za što veće ovlasti RS u odnosu na BiH, na jednoj strani, a na drugoj strani borbe da predstavnik hrvatskog naroda u predsjedništvu BiH bude legitimno izabran.

“U strankama sa mahom bosnjačkim dijelom glasova tu možemo primjetiti jednu laganu promjenu pogotovo kada se tiče SDP-a koji je ponudio građanima pet politika razvoja koje zapravo govore o stvarnim problemima BH drustva i mogućima rješenjima. To je jedno od osvježenja u odnosu na izbore 2006 godine.” smatra Huskić.

Njegov kolega iz Centra za humanu politiku iz Doboja, Momir Dejanović, dijeli mišljenje.

“Uglavanom već viđeno. Predizborna stranačka ponuda sastojaće se od poznatih programskih obećanja koja se uglavnom ne ispunjavaju, manipulativnog zastupanja jednonacionalnog interesa i podmićivanja birača. Izborni stanački programi u BiH ne utiču presudno na izborne rezultate. Veće političke stranke glasove na izborima uglavnom dobijaju na manipulativnom zastupanju jednonacionalnih interesa, a u poslednje vrijeme sve više podmićivanjem birača putem zapošljavanja u javnom sektoru, rješavanja komunalnih problema i nuđenjem neke druge lične koristi. Stvarni troškovi ovogodišnje predizborne kampanje iznosiće oko 100 miliona KM, od čega će samo  20% biti obezbijeđeno na zakonit način.”smatra Dejanović

Ono što karakteriše ovu predizbornu kampanju u odnosu na ostale ipak je odsustvo aktivnosti nevladinog sektora u kampanjama motivacije građana da izađu na izbore.

Huskić smatra da je to greška te da su slične kampanje prijeko potrebne bosanskohercegovačkim biračima.

“Za ove izbore nemamo previše takvih inicijativa i tu je BiH u jednom nezavidnom položaju jer će vladajuće političke partije uraditi sve da obezhrabre građane koji se kolebaju da li da izađu na izbore. Oni se trude da zgade politiku onima koji imaju sumnju da li uopšte glasati a u isto vrijeme mobilišu svoje glasačko tijelo koje redovno izlazi na izbore.”

Prema mišljenju Huskića upravo oni građani koji ne izlaze na izbore daju prećutnu saglasnost za sve što se dešava oko njih. Huskić također smatra da su upravo oni snaga koja nosi sa sobom korjenite promjene u društvu.

Dejanović smatra da je apstinencija na izborima razumljiva ali nije opravdana.

“Mi smo radili anketno istraživanje sredinom jula ove godine, čiji rezultati pokazuju da će na oktobarske izbore izaći najmanje 49% birača. Predizborna kampanja političkih stranaka i nevladinih organizacija može uticati da ovaj procenat bude veći. Stranačka  scena u BiH podsjeća na politički buvljak, a nepostojanje kredibilne stranačke alternative demotiviše građane da glasaju.”

Sasvim je sigurno, barem kada je u pitanju Federacije BiH, da niti jedna od stranaka neće moći sama formirati vlast. Nakon izbora slijede bolni I dugotrajni pregovori o formiranju koalicija. Građanima Bosne i Hercegovine treba biti jasno da naredne četiri godine neće živjeti bolje nego što je to slučaj bio do sada.

Prezaduženost države, velika nezaposlenost, porast korupcije ogromni su zalogaji za bilo koju od političkih stranaka u BiH. Bolne reforme sistema, ustavne promjene i kandidatski status BiH na put ka Evropskoj Uniji samo su neki od zadataka koji će čekati na bh. političare poslije jeseni i cirkusa zvanog predizborna kampanja.