Sarajevo (foto A. Sasso)
Rezultati ovih općih izbora pokazuju da će se i u naredne četiri godine u BiH živjeti jednako loše, ako ne i lošije. Bosna i Hercegovina je savršeno plodno tlo za sve vrste destrukcije
Znate li onaj vic? Ako se ovim tempom nastavi odlazak građana Bosne i Hercegovine u Njemačku, tamo će na sljedećim izborima pobijediti Stranka Demokratske Akcije. Stranka s muslimanskim predznakom, koja je osvojila najveći broj glasova u BiH, je relativni pobjednik ovih izbora. Relativni, zato što se može dogoditi da u Kantonu Sarajevo opozicija formira vlast bez nje. Kako Kanton Sarajevo ima najveći budžet u zemlji, tako će stranka čiji je predsjednik Bakir Izetbegović morati tražiti postizborni inženjering koji bi im omogućio kontrolu nad glavnim gradom. Jer, svi iz opozicije sada tvrde da s njima ne žele ići u koaliciju. Praksa je dosad pokazala da najmučniji dio bosanskih izbora nije glasački proces, nego stvaranje postizbornih koalicija. U kojima je zamislivo da bukvalno svi budu sa svakim, i svako bude protiv svakoga.
I to sve pod uvjetom da izbori budu priznati. Veliki broj pritužbi na Centralnu izbornu komisiju je sasvim opravdan: prvo pitanje je kako zemlja koja na terenu najvjerovatnije nema ni preko 3,5 miliona stanovnika može imati 3,3 miliona birača? Nikada uređeni birački spiskovi, nikada do kraja proveden popis stanovništva i manipulacije koje se najčešće svode na to da su među “glasačima” – mrtvi. Sve to, plus nikada do kraja glasačima objašnjen izborni proces, rezultiralo je apatijom u kojoj oko 50% ljudi s pravom glasa uopće ne želi glasati.
Dodamo li tome činjenicu da je broj nevažećih listića zvanično oko 130.000, a pojedine stranke govore o tome da ih je čak pola miliona, onda je jasno: izbori u BiH su neproduktivna i neinspirativna stvar. Koja, uglavnom, proizvodi vlasti koje se održavaju na ravnoteži straha. Međunacionalne tenzije između Bošnjaka, Srba i Hrvata još su uvijek osnovni motiv glasača koji, uglavnom, glasaju “protiv”. Protiv “onih drugih”, što nacionalističkoj desnici donosi stabilan broj glasova. Parlamentarna demokratija je u Bosni i Hercegovini dovedena na razinu apsurda. U određenom se trenutku čovjek uhvati da mu je iskreno žao što nije pronađen neki razumniji model političke organizacije. Ali i da jeste, u Bosni i Hercegovini bi se, nema sumnje, izvitoperio do neprepoznatljivosti.
Natrag u devedesete
Sve u svemu, rezultati ovih općih izbora pokazuju da će se i u naredne četiri godine u BiH živjeti jednako loše, ako ne i lošije. Jer, bez obzira što mislili o Jean Claude Junckeru, on je znao o čemu govori kad je u Beču izjavio da “postoji opasnost od izbijanja novih sukoba na Balkanu, ako bi državama Zapadnog Balkana bila uskraćena evropska perspektiva”. I dodao: “Tlo je i dalje plodno. Povijest iz 1990-tih još nije prevladana, a mogla se dogoditi zato što nije savladana prošlost prethodnih desetljeća i vijekova.”
Tako su se ponovili vječiti aksiomi i stereotipi o Balkanu kao tlu koje proizvodi više historije nego što može podnijeti. Na kojem žive lakomisleni ljudi, skloni prevari, vrlo talentirani za to da sami sebi rade o glavi. Kao i dosad, oni nisu sami: u ovu izbornu lakrdiju uključio se niko drugi do bivši savjetnik američkog predsjednika, famozni Steve Bannon, koji je u svom domu u Washingtonu ugostio nikog drugog nego Željku Cvijanović, koja je na ovim izborima izabrana za predsjednicu manjeg entiteta Republike Srpske.
Crna internacionala
Bosna i Hercegovina je savršeno plodno tlo za sve vrste destrukcije: plan destabilizacije evropskih integracija, u kojem Bannon računa na savezništvo Marie Le Pen, Salvinija, Orbana, Sebastiana Kurtza, Geerta Wildersa, Janeza Janše i drugih desnih evropskih populista, treba stvoriti jednu vrstu crne internacionale. Ta “anti Soros” inicijativa morala bi imati i filijalu u Bosni, i vjerovatno je Cvijanovićeva zbog toga i išla posjetiti Bannona. On sam nije htio govoriti o tom susretu. Njegov prirodni potencijalni saveznik u BiH trebao je biti i Dragan Čović, predsjednik Hrvatske Demokratske Zajednice, desničar i sljedbenik hrvatske politike slabljenja Bosne i Hercegovine iz devedesetih. Upravo onih o kojima je govorio Juncker. Čović, slatkorječivi autokrat sklon kriminalnom udruživanju, je jednom vrstom šarma uspio isposlovati nešto simpatija u tromoj i ne baš previše inteligentnoj bruxelleskoj birokratiji. I plan bi tekao skoro savršeno da je izabran u Predsjedništvo BiH.
Ali, nije prošao. Čović je u ovom trenutku, bez obzira na to što je njegova partija osvojila velik broj hrvatskih glasova, možda i najveći gubitnik izbora u BiH. U utrci za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda uvjerljivo je izgubio od Željka Komšića, kandidata opozicije. Koji je, istina, pobijedio većinom glasovima Bošnjaka, što Hrvati smatraju prevarom. Takve pritužbe ne mogu biti opravdane, iz najmanje dva razloga: prvi je što je na prošlim izborima Komšić glatko izgubio od Čovića, a drugi to što broj Hrvata u BiH pod vodstvom Čovića i Hrvata osjetno pada iz godine u godinu. Dobivši hrvatske pasoše, odnosno dokumente EU, oni se masovno iseljavaju, u Hrvatsku ili na njemačko govorno područje. I ostavljaju domovinu da polako izdiše pod Čovićem. I njegovim Herceg–Bosancima, čija je ideologija osuđena na sudu u Haagu.
Iz svega predočenog može se vidjeti da Bosnom i Hercegovinom caruje haos. Ali, kakav bi to haos bio kad u njemu ne bi učestvovali Rusi? Portal zurnal.info je objavio zanimljiv tekst o predsjednici Centralne izborne komisije Ireni Hadžiabdić i njezinim vezama s Moskvom. Prema tom tekstu, uloga Centralne izborne komisije je više nego sporna, zbog nelegalne podjele novca na račune hrvatskih i srpskih medija, i pokušaja osujećivanja dobrog rezultata prvenstveno opozicijskih stranaka. Rusi su sa svoje strane učinili što su mogli. Epilog toga bi mogla biti činjenica da je najveći broj nevažećih glasačkih listića s imenom Denisa Bećirovića, kandidata Socijaldemokratske partije. Njegova stranka izdala je saopštenje u kojem tvrdi da je brutalno pokraden, a argumenti koje podnose izgledaju vjerodostojno, te da su njegovom direktnom konkurentu Džaferoviću (SDA) glasovi dopisivani direktno na biralištima, nakon brojanja.
Sve u svemu, oko Bosne i Hercegovine se igra veliki broj igara koje ta mala zemlja, jednostavno, teško podnosi. Strada li Evropska unija, Bosna i Hercegovina nema velike šanse da preživi. S druge strane, neadekvatan pristup Evrope problemu BiH otvara vrata za moguće nove sukobe, o kojima je Juncker govorio.
Strašno je i pomisliti u šta se ti sukobi mogu izroditi.
