Valentin Inzko © a katz/Shutterstock
Na političkom nivou reakcije još traju, ali će vjerojatno biti potrebne godine za ozdravljenje društva u kojem su sudski utvrđene činjenice stvar ličnog tumačenja
Reakcije na dopune krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine koje se odnose na zabranu negiranja ratnih zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca i dalje traju i drže se u sferi djelovanja političara. Građanima Bosne i Hercegovine i civilnom društvu bit će potrebno mnogo više od toga da bi se desila korjenita promjena stavova zbog kojih su podjele o etnonacionalnim pitanjima i ratu duboke i 26 godina poslije završetka sukoba.
Izmjene zakona koje je 23. jula nametnuo sada već bivši visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, kažu da je za javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušaj opravdanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenog pravosnažnom presudom, ako je usmjereno protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, moguće dobiti kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Ko počini navedena djela distribuiranjem letaka, slika ili drugih materijala kaznit će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine, a ukoliko je krivično djelo počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, predviđena je kazna od najmanje tri godine zatvora. Dodjela priznanja, nagrada, spomenica, bilo kakvog podsjetnika ili privilegije osobi pravosnažno osuđenoj za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenovanje ulica, trgova, parkova, javnih objekata, institucija i slično, ili registrovanje naziva po tim osobama, kažnjava se kaznom zatvora od najmanje tri godine.
Odluka Valnetina Inzka da, pred kraj svog 12 godina dugog mandata, iskoristi mogućnost nametanja zakonskih rješenja, koja nisu usvojili domaći učesnici u vlasti, dočekana je i s odobravanjem i sa žestokim neslaganjem i najavom o otcjepljenju dijela BiH.
Bonske ovlasti
Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je završen rat u BiH, propisao je poziciju Visokog predstavnika u BiH zaduženog za nadgledanje provedbe sporazuma, a naknadno utvrđene “Bonske ovlasti“ dale su mogućost nametanja zakonskih rješenja važnih za BiH u slučaju nepostizanja dogovora domaćih političkih aktera. To je rezultat sastanka Vijeća za provedbu mira održanog u Bonu 1997. godine gdje je zatraženo od visokog predstavnika da smijeni javne zvaničnike koji krše Dejtonski mirovni sporazum i da, kada to smatra neophodnim, nametne zakone koji su potrebni a nisu ih usvojila zakonodavna tijela u BiH.
U obrazloženju svoje odluke, Inzko je krajem jula poručio kako građani BiH postaju žrtve “verbalnog rata oko interpretacije posljednjeg rata“ što mora prestati, dodavši da mu je savjest naložila da nema “pravo okončati svoj mandat dok se veličaju pravomoćno osuđeni ratni zločinci“.
Ovaj austrijski diplomat prije dolaska u OHR 2009. godine bio je ambasador u Sloveniji, osamdesetih je radio u ambasadi u Beogradu a kasnije i za OSCE na Sandžaku, a od 1996. do 1999. bio je ambasador Austrije u BiH.
Od 1. augusta poziciju u OHR-u je preuzeo Nijemac Christian Schmidt koji je ranije bio savezni ministar za hranu i poljoprivredu, član njemačkog Bundestaga i član parlamentarne Komisije za vanjske poslove i izvjestilac za zemlje Zapadnog Balkana. Jedna od prvih Schmidtovih poruka bila je podrška dopunama Krivičkog zakona BiH.
Reakcije iz Republike Srpske
Nekoliko sati po objavi Inzkove odluke, na vanrednoj konferenciji za medije, srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Milorad Dodik, više puta je ponovio svoje ranije izjave koje negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid i poručio kako će uslijediti odgovor kroz institucije Republike Srpske. U narednim danima je kroz sastanke sa opozicionim strankama poručeno kako se predstavnici stranaka iz RS moraju ujediniti i ne dozvoliti napade na srpski narod.
Na Dodikov poziv pokrenuta je i peticija o izražavanju nezadovoljstva o izmjenama zakona koje je nametnuo visoki predstavnik, a koju Dodik prvi potpisao. Nakon Inzkove odluke o zakonu, ponovio je i stare ideje o otcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.
Narodna skupština Republike Srpske je sedmicu kasnije hitno usvojila Zakon o neprimjenjivanju odluke visokog predstavnika u BiH o zabrani negiranja genocida, kao i dopune Krivičnog zakonika RS, koje predviđaju kazne za one koji Republiku Srpsku nazivaju “genocidnom tvorevinom“. Glavna poruka skupštinske većine je kako su izmjene zakona koje je nametnuo Inzko neprihvatljive u RS, te da situaciju u BiH čine složenijom i da institucije RS neće surađivati sa institucijama BiH povodom Inzkove odluke.
Narodna skupština je podržala izmjene krivičnog zakonodavstva RS, uključujući kazne zatvora za one koji vrijeđaju ugled Republike Srpske i njenih naroda kroz član koji kaže da onaj „ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Srpsku, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu“ može biti kažnjen zatvorskom kaznom. Predviđena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora ako je djelo napravljeno tako da se “Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim“, a dvije do deset godina za uposlenike institucija. Zatvorska kazna od 3 do 15 godina je označena za one koji krivično djelo naprave u namjeri da promijene ustavno uređenje RS, njen teritorijalni integritet ili nezavisnost.
Srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, najavio je i da je spreman da podnese ostavku, a predstavnici stranaka iz RS su objavili kako neće učestvovati u radu Parlamenta BiH i Vijeća ministara.
Dodik i politički predstavnici vlasti iz Republike Srpske sastali su se 4. augusta u Beogradu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem koji je rekao da nametnuta rješenja nisu prihvatljiva te da se odluke u BiH moraju donositi uz saglasnost sva tri konstitutivna naroda.
Upitan o sastanku sa Schmidtom, Dodik je rekao kako ne priznaje legitimitet visokog predstavnika a da se s njemačkim zvaničnikom može sastati samo kao sa bivšim ministrom njemačke vlade.
Christian Schmidt je na svojoj prvoj konferenciji za medije ponovio podršku Inzkovim mjerama i naglasio kako ne postoji opravdanje za veličanje ratnih zločinaca.
“Izabrao sam da dođem ovdje jer osjećam odgovornost, posebno kao Nijemac koji zna da je njegova zemlja doprinijela mnogim lošim stvarima u ovoj regiji u prošlom vijeku”, kazao je Schmidt.
Odluka o zakonskim rješenjima o negiranju sudski dokazanih ratnih zločina koju je Inzko donio nekoliko dana pred odlazak, za Schmidta znači vruću fotelju i rad u fokusu javnosti od prvog dana. Njegov dolazak praćen je u medijima i prije nego što je zvanično stigao u Sarajevo, a sada su analize i spekulacije o budućim potezima, planiranim sastancima i njihovim značenjima svakodnevna tema bosansko-hercegovačkih medija koji su međutim podijeljeni u zastupanju različitih etnonacionalnih identiteta i politika te je moguće dobiti potpuno različite interpretacije dešavanja vezanih za Inzkovu odluku.
