Ko štiti branitelje ljudskih prava

Branitelji ljudskih prava imaju ključnu ulogu u funkcioniranju demokratskih društava, no unatoč tome često su izloženi prijetnjama i represijama. Kako bi im pružila zaštitu i omogućila nesmetan rad, Europska unija usvojila je niz instrumenata, među kojima se ističu takozvani “gradovi utočišta“

Uhićenje Ojuba Titijeva , direktora Centra za ljudska prava “Memorial“, od strane čečenske policije početkom siječnja ove godine, i paljenje prostorija tog centra koje se dogodilo svega nekoliko dana kasnije, samo su posljednje u nizu akcija usmjerenih protiv aktivista civilnog društva u Čečeniji. U prosincu prošle godine, čečenski predsjednik Ramzan Kadirov stavljen je na "crnu listu" američkog Ureda za kontrolu inostranih sredstava koji, na temelju Zakona o odgovornosti za kršenje ljudskih prava (Global Magnitsky Act ), poduzima različite restriktivne mjere protiv zvaničnika stranih država umiješanih u povrede ljudskih prava. Jedna od posljedica ove odluke američke administracije bilo je blokiranje Kadirovljevog profila na Instagramu. Aktivisti centra "Memorial" dovode u vezu jačanje učestalosti napada kojima su izloženi – osim sa svojom aktivnošću vezanom za istraživanje i razotkrivanje slučajeva nestalih osoba u Čečeniji – s Kadirovljevim nezadovoljstvom činjenicom da je ostao uskraćen za jedan od svojih najznačajnijih propagandnih kanala.

2009. godine Europski parlament je nevladinoj udruzi “Memorial“ dodijelio Nagradu Saharov za slobodu misli. Ovim gestom, koji je uslijedio nekoliko mjeseci nakon ubojstva Natalije Estemirove, istaknute aktivistkinje za ljudska prava i istraživačice u udruzi “Memorial“, Europski parlament htio je doprinijeti borbi za slobodu mišljenja i djelovanja u Ruskoj Federaciji. Nažalost, prema riječima Olega Orlova, nekadašnjeg direktora centra “Memorial“ koji je također bio uhićivan i mučen, u Čečeniji je postalo nemoguće boriti se za ljudska prava i iznositi kritičke stavove o političkom režimu.

Nakon nedavnih nemilih događaja, Europski parlament je usvojio rezoluciju kojom poziva na puštanje na slobodu Ojuba Titijeva i na osiguravanje punog poštovanja njegovih ljudskih i zakonskih prava, te osuđuje zabrinjavajući trend uhićenja i zastrašivanja novinara i aktivista za ljudska prava u Čečeniji i drugim dijelovima Ruske Federacije. Igor Kaljapin, direktor ruske nevladine udruge “Komitet za sprečavanje torture“, koji je nedavno protjeran iz Čečenije, pozdravio je blagovremeno reagovanje Europskog parlamenta, te naglasio nužnost osiguravanja prava na azil u Europskoj uniji osobama izloženim političkim progonima i prijetnjama smrću. U međuvremenu, jedan od odvjetnika Ojuba Titijeva izjavio je da njegov branjenik nije doveden na ročište zakazano pred Vrhovim sudom, te da nema nikakve informacije o tome gdje se on trenutačno nalazi.

Uhićenje Titijeva ne treba promatrati kao izolirani slučaj ograničavanja sloboda u Ruskoj Federaciji, već prije u kontekstu globalne tendencije porasta netrpeljivosti prema braniteljima ljudskih prava. U raznim dijelovima svijeta, osobe koje ulažu napore u razotkrivanje i suzbijanje povreda ljudskih prava vrlo često rizikuju svoju slobodu, pa čak i život. Stoga je zaštita branitelja ljudskih prava već godinama sastavni dio aktivnosti brojnih međunarodnih organizacija, poput Ujedinjenih Naroda i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koje redovito objavljuju izvješća i rezolucije s ciljem poticanja institucionalne odgovornosti po pitanju zaštite branitelja ljudskih prava. Među najznačajnijim dokumentima te vrste izdvajaju se Deklaracija Ujedinjenih Naroda o braniteljima ljudskih prava, usvojena 1999. godine, te jedno nedavno izvješće objavljeno od strane OESS-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava.

Uloga Europske unije

Kada je riječ o formuliranju politike EU-a o braniteljima ljudskih prava, Europski parlament je oduvijek igrao ključnu ulogu. Više puta je ukazivao na teškoće s kojima se sučeljavaju branitelji ljudskih prava u raznim dijelovima svijeta, usvajao hitne rezolucije, te organizirao susrete sa samim aktivistima. I već pomjenuta Nagrada Saharov također je sastavni dio napora Europskog parlamenta u tom smjeru: javnim priznavanjem zasluga pojedinaca i organizacija posvjećenih borbi za slobodu mišljenja, Europski parlament im teži pružiti

indirektnu zaštitu .

U jednom pitanju za usmeni odgovor upućenom Komisiji 21. prosinca 2017. godine, skupina eurozastupnika iz različitih država i različitih političkih grupacija u Parlamentu zatražila je, pozivajući se na službene stavove Unije, pojašnjenje vezano za “mehanizme i politike uspostavljene u cilju obezbjeđivanja rodno osjetljive zaštite i potpore za ugrožene aktivistkinje za ljudska prava“.

23. siječnja 2018, u organizaciji zastupnica Soraye Post, Hilde Vautmans i Barbare Lochbihler, u Europskom parlamentu je održana konferencija pod nazivom “Funding human rights, investing in human rights defenders“ (Fondovi za promicanje ljudskih prava, investiranje u branitelje ljudskih prava“), na kojoj su sudjelovali predstavnici šest organizacija za zaštitu ljudskih prava iz različitih zemalja. Konferencija je imala za cilj ukazati na značaj usvajanja konkretnih mjera od strane EU u suočavanju s temeljnim uzrocima prisilnih migracija, klimatskih promjena, političkih konflikata i radikalizma.

Pitanje zaštite braniteljica ljudskih prava ponovo je bilo predmet diskusije u Europskom parlamentu tokom plenarne sjednice održane 7. veljače 2018. u Strasbourgu. Tom prilikom, povjerenica EU za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova Věra Jourová podsjetila je na dramatičnost situacije u kojoj se nalaze branitelji ljudskih prava diljem svijeta, te na konstantno sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva, uvjeravajući da će Komisija nastaviti svoje zalaganje u području zaštite ljudskih prava, u suradnji s Europskim parlamentom i udrugama civilnog društva.

Među instrumentima predviđenim Smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava jeste i Platforma za relokaciju branitelja ljudskih prava. Riječ je o jednom pilot projektu poticanja i umrežavanja inicijativa, kako institucionalnih tako i onih civilnog društva, čiji je cilj pružiti privremeno utočište ugroženim aktivistima za ljudska prava.

Gradovi utočišta

Jedna od najznačajnijih inicijativa te vrste jeste projekat "Shelter City" , koji je pokrenula nizozemska nevladina udruga “Justice and Peace“, a financijski ga podržava nizozemska vlade te brojne druge državne institucije. Projekat predviđa pružanje utočišta u jednom od umreženih gradova braniteljima ljudskih prava koji su ugroženi i izloženi prijetnjama zbog aktivnosti kojima se bave. U Italiji, prva lokalna institucija koja je poduzela korake u tom smjeru jeste skupština Autonomne pokrajine Trento koja se, jednom odlukom usvojenom 31. siječnja ove godine, obvezala da će pružati zaštitu braniteljima ljudskih prava, te je pozvala pokrajinsku vladu da razmotri mogućnost priključivanja mreži “gradova utočišta“. Ovakva vrsta inicijative od strane jedne lokalne institucije predstavlja efikasnu dopunu programa zaštite branitelja ljudskih prava koje provode razne regionalne i međunarodne organizacije, i mogla bi podsticajno djelovati na jačanje participacije odozdo u transnacionalnim zalaganjima za jednu inkluzivniju Europu koja bi istinski poštivala vrijednosti na kojima je utemeljena.