Olivera Lakić je ranjena ispred zgrade u kojoj živi, na istom mjestu na kojem je prije šest godina pretučena. U Crnoj Gori je, od 2004. godine, od ubistva glavnog urednika „Dana“, Duška Jovanovića, zabilježeno 76 slučajeva napada na novinare
Utorak, osmi dan mjeseca maja, godina 2018. Na jednom kraju podgoričkog Bulevara Svetog Petra Cetinjskog odjekuje muzika, oko hiljadu građana oduševljeno prati koncert u čast Dana pobjede nad fašizmom. Nekako istovremeno, na drugom kraju Bulevara, umjesto pjesme i radosti čuo se – pucanj.
Zasad nepoznata osoba, 8. maja, oko 21.00 sat, pucala je u Oliveru Lakić , novinarku „Vijesti“. Istih „Vijesti“ koje je stari, novi predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, nedavno optužio da promovišu – fašizam .
„Srećan Dan pobjede nad fašizmom. Režim ga je unaprijed obilježio pucanjem u Olju! Iz fašističkih ‘Vijesti'“, napisala je nakon objave o ranjavanju koleginice novinarka Ratka Jovanović.
Olivera Lakić je ranjena ispred zgrade u kojoj živi, na istom mjestu na kojem je prije šest godina pretučena.
Ona je, nedavno, kao i ranije, pored ostalog, pisala o švercu cigareta.
Lakić je 2011. istraživala da li se u fabrici „Tara“ u Mojkovcu i njenom skladištu u Donjoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. U njenim tekstovima, pisalo je da su sa tim nezakonitim poslom bili povezani službenici policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost.
Novinarki je ranije prijećeno na različite načine – slanjem orhideja, porukama da „zaliva cvijeće“... Nakon fizičkog napada na nju 2012, Lakić je imala policijsko obezbjeđenje skoro tri godine. Tada se privremeno povukla iz novinarstva.
Do danas nije otkriveno ko su nalogodavci ranijih napada na Oliveru Lakić.
Napadali su i prije, ali su medijski radnici bili zaštićeni
U Crnoj Gori je, od 2004. godine, od ubistva glavnog urednika „Dana“, Duška Jovanovića, zabilježeno 76 slučajeva napada na novinare. Od toga, 43 slučaja su procesuirana, 25 je u radu, dok je osam prijava odbačeno.
Crnogorska javnost je o slučajevima napada na novinare prije nepunih mjesec obnovila lekciju kroz dokumentarac „Silom na sedmu “.
Autori u filmu NVO „35mm“ i TV „Vijesti“ podsjećaju da odgovornost državnih službenika koji su opstrukcijom istraga najtežih slučajeva obezbijedili nekažnjivost i ozbiljno doveli u pitanje vladavinu prava u Crnoj Gori nikada nije utvrđena, te da ni ostavke zbog profesionalnih propusta nisu nešto što je praksa u crnogorskom društvu.
Na neriješene slučajeve napada na novinare, podsjetio je i glavni urednik "Vijesti" Mihajlo Jovović. On je kazao i da policija nije čak ni ispitala ono o čemu je Lakić pisala.
„Nemam riječi dokle više, do kad će više ovo da se dešava u ovoj našoj divnoj Crnoj Gori? Nijedan napad na nju nije riješen. Mnoge priče koje napisala a koje ukazuju na kriminal nijesu uopšte istražene. Dokle ćemo mi da strepimo od ovakvih kukavica“.
„Pas čuvar demokratije“, fraza je koja najbolje oslikava suštinu novinarskog posla, smatra srpski novinar i bloger , Nebojša Vučinić. Stoga, dodaje on, uopšte nije čudno što su novinari na meti i u razvijenim demokratijama.
„A posebno u patuljastim polukolonijalnim postsocijalističkim kvazidržavnim kreaturama. Toga je i ranije bilo, da se razumijemo, ali su medijski radnici imali nekakvu zaštitu i bili stimulisani da se bave društvenim deformacijama“, kaže on.
Novinari i medijski radnici uopšte, dodaje Vučinić, mogu biti napadnuti na najrazličitije načine i svi su oni u funkciji stvaranja straha kod novinara, i održavanja atmosfere straha kod stanovništva.
“Takvo nasilno sjeme je lako posijati u sredinama gdje se tradicionalno ništa ne rješava demokratski i dijalogom“, kaže Vučinić.
Đukanović, EU, SAD…
Nakon napada na Lakić, oglasio se i Đukanović .
„Napad na novinarku Oliveru Lakić potvrđuje da država mora suzbiti bahatost kriminalnih struktura“, ocijenio je lider Demokratske partije socijalista i novi predsjednik Crne Gore.
Kad režim šalje izjave saučešća poslije napada na Olju, na “Vijesti”, na bilo kod slobodnog novinara u Crnoj Gori - to je, smatra Ratka Jovanović, čist bezobrazluk.
No, osim osude crnogorske politike, ona ne štedi riječi i kad su evropski i američki zvaničnici u pitanju.
„Ne znam kako da nazovem ovo što rade evropski i američki zvaničnici i diplomate. Dvoličnost, nemoral ili - najbolje - čista trgovina. Izgovore dvije-tri floskule o značaju novinarstva, kažu da je napad neprihvatljiv i - pravac u zagrljaj nekom od čelnika režima. Tačno znaju ko batina i ko puca i hladno nastave saradnju sa batinašima i ubicama. Ja ne vjerujem Zapadu ništa još otkako je pomogao da izgori BiH, ali ovaj sluđeni narod se uzda u zapadne političare”, kazala je ona.
Za Ratku, pištolj na Oliveru Lakić “jeste potegao neko slušajući ovu vlast, ali toj vlasti pištolj su u ruke dali EU i SAD”.
Jovanović je zatražila da se umjesto “njihovih licemjernih izjava povodom Oljinog ranjavanja” objave prazne crne kocke.
“Ne treba nam njihovo saučešće nakon što 30 godina gledaju kako nas režim ubija, a oni poslije svakih pokradenih izbora i kupovine glasova održe slovo kako je to još jedan korak ka Evropi. E, ja sa takvom Evropom neću da imam posla, čak ni posredno, preko medija“.
A građani – ćute
Povodom ranjavanja Olivere Lakić, sjutradan, baš na Dan pobjede nad fašizmom, u Podgorici je, ispred zgrade Vlade, održan protest .
Koncert na kojem su dan ranije odjekivale pjesme u čast borbe protiv fašizma, okupio je oko hiljadu građana. Na protestu – jedva nekoliko stotina, uglavnom istih lica, koja se mogu vidjeti na sličnim okupljanjima.
„Apatija u narodu ne treba da čudi, jer su po istom receptu svi zabavljeni sobom“, kaže Vučinić.
Iako svjesni da se sjutra baš njima isto može dogoditi, dodaje on, nadaju se da će sudbinu izbjeći nečinjenjem, nezamjeranjem, nezanimanjem.
„Čak i protesti zbog nasilja nad novinarima i medijima, ovako rijetki kakvi su, najčešće su potencirani ne da bi se novinari i mediji zaštitili, već da se iskoriste za promjenu političke garniture, koja bi se vjerovatno na isti način onda odnosila prema medijima. Dokaz za to ja imam u promjenama političkih garnitura u Srbiji poslije Đinđićevog ubistva, i činjenice da je sjeme za ono šta se danas dešava posijano za vrijeme Demokratske stranke“, kaže Vučinić.
On nije optimista da struka može sama da se izbori sa tim.
„Novinarstvo i novinari su samo prva žrtva, položena za uspostavljanje nakaradnih sistema. Kada se ti nakaradni sistemi sruše - a to novinari i mediji ne mogu sami; moraće cijela društva oko toga da se potrude - novinarstvo i novinari će onda morati sami da se potrude da se ‚izliječe‘, očiste od kukolja, ali bar imaju šansu da se to dogodi“.
Olivera Lakić je ranjena u nogu i nije životno ugrožena.
Ovaj članak je napisan kao dio projekta Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), koji je sufinansirala Evropska komisija. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso i ne može se smatrati da odražava stavove Evropske unije. Posjetite stranicu projekta (na engleskom jezikom)