Fažana Media Fest, nešto posebno

U Fažani se tijekom deset dana okupilo nekoliko desetina novinara sa Balkana. Inicijativu su promovirali Saša Leković i Petar Fehir, a ugostio ju je prelijepi istarski gradić, proglašem tom prilikom "Gradom prijateljem novinara"

U očaravajućem ambijentu Fažane (Fasana), malog istarskog mjesta koje se nalazi naspram poznatog Nacionalnog parka Brijuni, “Gdje more grli sunce“, sreli smo se sa Sašom Lekovićem, bivšim predsjednikom Hrvatskog novinarskog društva (HND) i istraživačkim novinarom sa četrdeset godina profesionalnog iskustva, ovdje u ulozi organizatora prvog Međunarodnog multimedijalnog festivala – Fažana Media Fest .

Od 13. do 22. rujna, tijekom deset dana festivala, organizirane su izložbe umjetnika, fotografa, ilustratora, okrugli stolovi, diskusije, prezentacije knjiga i još mnogo toga. Događaj je okupio nekoliko stotina ljudi, od novinara, ilustratora, fotografa, preko studenata novinarske škole, do brojnih volontera: recepcionari, ugostiteljsko osoblje, moderatori, interpretatori, kamermani, grafičari, vozači, itd., uz snažno učešće lokalne zajednice.

Odakle ideja za pokretanjem ovog festivala?

Prije svega sam želio, zajedno sa svojim kolegom Petrom Fehirom, napraviti nešto što bi moglo pokazati barem neke od onih stvari kojima se novinari bave a koje nisu toliko vidljive u njihovom svakodnevnom radu, kao što je na primjer pisanje knjiga, crtanje stripova, pisanje scenarija, itd. Drugo, željeli bismo da jedno ovako divno mjesto poput Fažane živi i van turističke sezone, te smo zato u organizaciju programa direktno uključili i općinske vlasti. Najzad, treći razlog je naša želja da promoviramo antifašizam, antinacionalizam, antidiskriminaciju, poštivanje ljudskih prava i suradnju u širem smislu, a Fažana je u tom pogledu specifično mjesto, čak i u samoj Istri, u smislu da je poznata po tome što njeguje pomenute vrijednosti.

Dakle niste slučajno izabrali upravo Fažanu za organiziranje festivala ovog tipa?

Ne, nipošto. Ako u svemu ovome i ima nečeg slučajnog – neki to nazivaju sudbinom, ali ja ne vjerujem u sudbinu – , onda je to činjenica da se ja i Pero [Petar Fehir, op. ur.] pozajemo već 45 godina, no život nas je odveo različitim putevima. On živi u Fažani već deset godina, točnije živi između Švedske, gdje je godinama radio, i Fažane, te sam se i ja preselio ovdje prije godinu dana, što zbog ovog festivala, što zbog toga da bih još nešto napravio zajedno s Perom. Eto, recimo da Pera nije došao ovdje možda se ne bismo ponovno sreli na ovakav način i lokalne vlasti mi vjerojatno ne bi izašle u susret i podržale ovaj festival.

Organizacija ovakvih događanja obično iziskuje dosta financijskih sredstava… Kakvu ste financijsku podršku dobili i od koga?

Imaj u vidu da na Media Festu svi radimo bez ikakve naknade. Svi smo volonteri, uključujući i mlade, kako mještane tako i strance, koje vidite ovdje, svi su oni volonteri. Što se tiče financiranja, dobili smo potporu od lokalne Turističke zajednice; Općina Fažana nam je ustupila na korištenje prostore za održavanje Media Festa, te nam je stavila na raspolaganje tehničare, vozače, dakle jedan dio zaposlenih u općinskoj upravi, koji su nam pomogli.

Uspostavili smo odličnu suradnju i sa lokalnim ugostiteljma, među kojima i BiVillage, luksuzno turističko naselje u talijanskom vlasništvu, koje je stavilo na raspolaganje sobe i apartmane za jedan dio gostiju Media Festa. Drugi dio sudionika festivala smješten je u kampu lokalne vatrogasne zajednice. Da ne zaboravim pomenuti i brojne vlasnike restorana koji su nam poklonili obroke za sve goste festivala. Sudionici i gosti Media Festa prihvatili su doći ovdje bez ikakve naknade, svi sudjeluju dragovoljno, nitko nije plaćen, ako izuzmemo putne troškove. To je doprinijelo da troškovi organizacije festivala ne budu preveliki, jer kada bismo svi bili plaćeni za sudjelovanje ili poslove organizacije, možda ovog festivala ne bi ni bilo.

Možemo li reći da se ovde okupila jedna raja, skupina ljudi koji dijele iste vrijednosti? Moj dojam je da, iako se svi međusobno ne poznajemo i nismo svi dugogodišnji prijatelji, ovdje vlada jedna atmosfera velike solidarnosti i dijeljenja sličnih uvjerenja...

Da, naravno, to je u izvjesnom smislu točno. Pero i ja smo prijatelji s većinom gostiju festivala, a oni koje nismo poznavali su prijatelji naših prijatelja. Međutim, važno je napomenuti da nitko od sudionika festivala nije ovdje samo zato što je naš prijatelj ili poznanik. Svi su ovdje jer su dobri u onome što rade, jer je ono što rade u ovom momentu veoma aktualno i bitno. Naravno, točno je da ljudi koji sudjeluju na Media Festu dijele iste vrijednosti, te se stoga lakše zbližavaju i međusobno druže. To je i bila naša osnovna ideja: okupiti na jednom mjestu osobe koje dijele iste vrijednosti. Da ljudi koji su pozvani na Media Fest nisu ovdje zato što su naši prijatelji već zbog vrijednosti onoga što rade možda najbolje svjedoče 7-8 promocija i prezentacija knjiga čiji su autori novinari, a koje su ovdje prvi put predstavljene. Isto važi i za šest izložbi fotografija, karikatura, itd., koje smo ekskluzivno predstavili. Kako da kažem, nisu to neka djela koja su svuda izlagana, pa su došla i kod nas. Ovdje su prikazana po prvi put, ekskluzivno za publiku Media Festa.

Kako je uključena lokalna zajednica?

Na programu smo imali zanimljive događaje koji su istovremeno veoma važni za lokalnu zajednicu. Uključili smo škole i vrtiće; sa najmlađima smo realizirali jedan program posvećen borbi protiv takozvanih modernih droga (ovisnost o kocki, ovisnost o video-igricama, itd.), te program o borbi protiv zagađenja mora, u okviru kojeg su djeca izradila fantastične crteže na ovu temu. Potom smo realizirali jedan video spot , u kojem mališani, svojim crtežima i riječima, objašnjavaju zašto nije dobro zagađivati more. Za nekoliko dana doći će nam djeca iz vrtića da vide svoje radove predstavljene na izložbi.

Još jedno interesantno događanje koje smo organizirali jesu četiri večeri putopisnih dokumentaraca koje je vodio poznati televizijski novinar Đelo Hadžiselimović, namijenjene prije svega lokalnom stanovništvu, a u koje je bila uključena udruga lokalnih ribara. Đelo Hadžiselimović je razgovarao sa čuvenim režiserima dokumentaraca, novinarima, putnicima i piscima, poput Gorana Milića, Roberta Knjaza, Stipe Božića. Posljednje večeri predstavljena je retrospektiva djela Zuke Džumhura (1921-1989). Program koji smo mi posvetili Zuki Džumhuru nije realiziran ni u Sarajevu ni u Beogradu gdje se nalazi Fondacija “Zuko Džumhur“. Jedno malo mjesto poput Fažane bilo je domaćin nečega čega nema ni u prijestolnicama.

Narednih dana održaće se i nekoliko koncerata: u subotu 21. rujna na zatvaranju festivala nastupiće Edo Maajka, potom jedan bend iz Pule i jedan iz Virovitice. A tu je i rok grupa Đavoli koja će oživjeti atmosferu šezdesetih i sedamdesetih, i na čijem će koncertu publika moći plesati. Moram reći da je lokalno stanovništvo već veoma uzbuđeno zbog ovog događaja, s obzirom da je riječ o jednoj grupi koja je veoma poznata u čitavoj regiji, a koja je utrla put bendovima poput Atomskog skloništa.

Iza tebe vidim jednu tablu na kojoj na tri jezika piše “Općina Fažana prijatelj novinara“, u današnje vrijeme veoma bitna rečenica. Dobili ste tu tablu zahvaljujući ovom festivalu?

Zapravo, ovaj festival je prvi korak u realiziranju jednog projekta koji se zove upravo “Fažana prijatelj novinara“. Pokušali smo objasniti ljudima koji upravljaju ovim gradom zašto je ova ideja važna i oni su nas razumjeli i podržali. Rezultat toga je da je prvog dana Media Festa Fažana proglašena prijateljem novinara, i tako je postala prvo mjesto na svjetu koje je prijatelj novinara. A to se vidi ne samo po Media Festu, već i po tome što ćemo imati jedan godišnji program u sklopu kojeg ćemo moći pokazati zašto je Fažana prijatelj novinara.

Sudeći po onome što sam vidio i što si mi ispričao, čini mi se da se Media Fest, iako je još uvijek u tijeku, već može smatrati uspjehom...

Rekao bih da je tako, kako zbog poruka koja dobijamo tako i zbog profila sudionika i predstavljenih sadržaja. Ima još jedan razlog, možda manje vidan: uspješna organizacija jednog festivala koji traje 10 dana. Reći ću ti zašto je to bitno: festivali ove vrste obično ne traju tako dugo, iscrpljujući su po pitanju organizacije. Činjenica je da su organizatori festivala navikli da zovu više osoba, pretpostavljajući da jedna od tri neće biti dostupna. A naš poziv su svi prihvatili! Svi koje smo pozvali prihvatili su da dođu, pod uvjetima o kojima sam prethodno govorio. Za mene je već to uspjeh.