Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva izreklo je opomenu novinaru Nikoli Bajti radi satirične pjesme na temu hrvatske himne, kojom je upozoravao na problem militarizacije društva
Nikola Bajto, novinar tjednika Novosti napisao je u petak (15.1.2016) tekst u kojem otkriva kako mu je Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva (HND) izreklo opomenu zbog satiričkog teksta "Lijepa naša haubico", objavljenoga u kolovozu 2015. godine .
U tekst naslovljen „Sramotna ljaga za čitavi HND “ Bajto objašnjava čitavi proces i aktere koji su sudjelovali u višemjesečnom procesu pred Vijećom časti, tijelo zaduženo za provjeru ako je koji novinar i član HND-a prekršio Kodeks časti hrvatskih novinara, koji je rezultirao izricanjem opomene u prosincu. Naime, Bajto je tekst „Lijepa naša haubico“ koncipirao po uzoru na hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino“, u sklopu koje je satirički progovorio ono što je podupiralo teze o sveopćoj militarizaciji hrvatskog društva i države.
Naime, pjesma je objavljena 2 dana nakon državnog praznika Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, kojim se obilježava godišnjica hrvatske vojne operacije „Oluja“. Na vojnoj paradi koju je Hrvatska organizirala u sklopu tog praznika, predstavljene su dvije oklopne haubice njemačke proizvodnje, na što se Bajto referirao, napominjući činjenicu kako zločini nad hrvatskim Srbima u „Oluji“ nisu uvelike procesuirani.
U svojem tekstu u petak objavljenom na portalu Novosti, Bajto je jasno dao do znanja da neće uložiti žalbu na odluku Vijeća časti, zbog, kako je to Vijeće utvrdilo, nepoštivnja etike javne riječi i uvažavanja časti, ugleda i dostojanstva Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i hrvatske države te neprimjenjivanja posebne odgovornosti spram srpske nacionalne manjine. S obzirom kako je Vijeće časti reagiralo po zahtjevu slobodnog novinara Marija Ćužića, Bajto je njegov zahtjev okarakterizirao kao „deplasiranu polupismenu klevetu“, a sam postupak kao „kukavičku, podlu i nakaradnu proceduralnu svinjariju“. Bajto je u tekstu također napomenuo kako Vijeće svojom odlukom nameće svoje mišljenje o Domovinsko ratu, kako se rat u Hrvatskoj 90-ih službeno zove.
Bajto je u kasnijem komentaru istaknuo kako se dio problema nalazi u strukturi članstva HND-a iz koje onda proizlazi i tako Vijeće i takve odluke.
Na pitanje je li riječ o širem ireverzibilnom procesu suzbijanja slobode govora i pisanja novinarima, Bajto odgovara kako je doista riječ o patološkom procesu „dugotrajnog raspadanja naše [novinarske] struke“. On je dodao kako je riječ o „ideološkom progonu novinara“, o cenzuri u redakcijama koju provode urednici, prijetnjama otkazima i otkazivanjima suradnje. Prema njemu novinari se dijele u 3 kategorije: oni koji progone, oni koji reagiraju i oni koji pokorno šute. Na pitanje je li „dirnuo u nacionalne simbole (mitove)“, Bajto odgovara kako je očito riječ o još uvijek najsubverzivnijoj temi o kojoj novinar može pisati u Hrvatskoj.
„Nacionalna mitologija iskovana je kako bi štitila interese onih koji su najviše profitirali od stvaranja samostalne hrvatske države. Kratko vrijeme mogli smo je barem nagrizati, a sada se događa njeno novo, vrlo zanimljivo, učvršćivanje. Čini mi se da, što više rasprodajemo državu, što manje države imamo, to više inzistiramo na državotvornim mitovima i na državi kao simbolu. Što manje javnih usluga, to više ideološkog zatupljivanja,“ rekao je Bajto.
Bajto smatra kako nije prekršio Zakon o grbu, zastavi i himni RH ni Kazneni zakon i smatra da ako se nekome i rugao, to nije bila himna. Smatra kako je zapravo riječ o tomu da se njegov tekst interpretira kao ismijavanje vladarima, te da se očito vraća vrijeme kada to više nije dozvoljeno, u sklopu širih opasnih društveno-političkih procesa u Europi i šire.
Na pitanje kako komentira činjenicu da sada tehnički predsjednik Vlade Zoran Milanović, iz stranke lijevog centra, Socijal Demokratske Partije Hrvatske (SDP) je samo načelno stao u njegovu obranu uz iznošenje određene kritike, Bajto odgovara kako se SDP zapravo prepoznao u toj pjesmi, dodajući kako su upravo oni tijekom prethodnog mandata radili na „okamenjivanju naslijeđa autoritarnog nacionalističkog vođe Franje Tuđmana“.
Njegov urednik u Novostima, Ivica Đikić, koji je i sam bio prozvan u odluci Vijeća kao suodgovoran (iako nije član HND-a), okarakterizirao je cijeli postupak kao „nevjerovatan“.
„Još uvijek mi je potpuno nevjerovatno da se Novinarsko drušvo, odnosno jedno tijelo tog društva zalaže za suzbijanje slobode govora... Ne mogu vjerovati da se skupina novinara zalaže za to da se novinarima ograniči o čemu i na koji način mogu govoriti i pisati,“ zaključio je.
Ćužić je potvrdio kako je svoj zahtjev podnio Vijeću časti jer je smatrao kako je riječ „o izrugivanju s hrvatskom himnom“.
„Meni je žao ako se gospodin, kolega Bajto osijeća povrijeđenim... Nemam apsolutno ništa protiv njega ni protiv Đikića, kolege koji je vrhunski novinar. Da je bilo tko drugi to napisao ja bih isto postupio. Moje je mišljenje da je to izrugivanje s himnom i da to nema nikakve veze satirom,“ rekao je.
Ćužić je dodao i da je bitno kada je to objavljeno, na dan kad se obilježava operacija „Oluja“.
Jedna od članica Vijeća, Veronika Rešković, koja se protivila protiv odluke i ponudila svoje izdvojeno mišljenje izjasnila se da nije riječ o hrvatskoj himni nego satiričnoj pjesmi.
„Satira i služi tome da bi provocirala, poigravala se sa stereotipima i otvarala osjetljive društvene teme, u ovom slučaju problem militarizacije hrvatskog društva,“ rekla je.
„Jedan od temelja demokratskog društva jest sloboda govora i potreba toleriranja mišljenja drugih, pa čak i kada se s njim ne slažemo. To je posebno važno u novinarskom poslu. Na kraju, mogu samo izreći žaljenje da satirična pjesma »Lijepa naša haubico« u javnosti nije iskorištena kao prilika za ozbiljnu raspravu, pa ako je potrebno i polemiku, o stupnju militarizacije našeg društva i odnosa prema nacionalnim manjinama, nego je – po tko zna koji put – krenuo monolog o domoljublju i nedodirljivosti nacionalnih simbola,“ zaključila je Rešković.
Ovaj članak je napisan kao dio projekta Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), koji je sufinansirala Evropska komisija. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso i ne može se smatrati da odražava stavove Evropske unije. Posjetite stranicu projekta (na engleskom jezikom)