Tomislav Karamarko novi predsjednik HDZ-a
Tomislav Karamarko, "hrvatski Putin" kako ga je prozvao dio hrvatskih medija, izabran je u nedelju kao novi predsjednik HDZ-a. Karamarko je dugo radio kao šef hrvatskih obavještajnih službi, a u Vladi Jadranke Kosor bio je ministar unutarnjih poslova
Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor više nije na čelu Hrvatske demokratske zajednice, sada najjače oporbene stranke koja je do pred kraj prošle godine vladala Hrvatskom. Nju je u nedjelju, na unutarstranačkim izborima, pobijedio Tomislav Karamarko, "hrvatski Putin" kako ga je prozvao dio hrvatskih medija. Karamarko je dugo radio kao šef hrvatskih obavještajnih službi, a u Vladi Jadranke Kosor bio je ministar unutarnjih poslova. Njegova obavještajno-policijska povijest i neskrivene aspiracije na mjesto predsjednika Republike, razlog je što ga neki uspoređuju s aktualnim predsjednikom Rusije.
Jadranka Kosor tako je u samo pola godine doživjela dva velika poraza koji vjerojatno znače i završetak njene političke karijere: u decembru prošle godine izgubila je parlamentarne izbore, a sada i unutarstranačke. No, zajedno s njom odlazi i plejada HDZ-ovih "faraona", jakih stranačkih ljudi koji su godinama vodili stranku dok je od 21 godinu postojanja samostalne hrvatske države, na vlasti bila 17 godina. HDZ-ove perjanice, poput Vladimira Šeksa, osnivača te stranke, bliskog suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i predsjednika hrvatskog parlamenta; Andrije Hebranga, bivšeg ministra obrane i ministra zdravstva; Ivana Jarnjaka, ratnog ministra unutarnjih poslova, ili pak Ivana Šukera, ministra financija u dva mandata, glatko je pomela metla Tomislava Karamarka.
Karamarko je u stranku ušao tek u novembru prošle godine, mada bi bilo preciznije reći da se u nju vratio. Iz stranke je izašao zbog sukoba s Tuđmanom početkom devedesetih. Tada se priklonio HDZ-ovim disidentima, prije svega Stjepanu Mesiću koji se usprotivio Tuđmanovoj politici podjele Bosne i Hercegovine. Karamarko je ostao uz Mesića i kasnije, nakon Tuđmanove smrti, u decembru 1999. vodio je Mesićev izborni stožer kada se ovaj, kao potpuni autsajder, uključio u utrku za predsjednike Republike.
No, nakon Mesićeve pobjede njihov savez slabi, jer se novi hrvatski predsjednik nije slagao s koncepcijom razvitka tajnih službi i Karamarkovoj ideji da koncentracija obavještajne moći bude u rukama jednog čovjeka. Karamarko tada odlazi u privatni biznis, osniva tvrtku za analitičko-sigurnosne poslove i sklapa unosne ugovore uglavnom s tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu, poput naftne kompanije INA, Naftovoda, Hrvatskih autocesta, ili prehrambene industrije Podravka. U izbornoj stranačkoj kampanji neki su mu zamjerali to razdoblje života, tvrdeći da ja zaradio ogroman novac zahvaljujući ranijoj političkoj moći i vezama.
U obavještajne službe vraća se ubrzo nakon dolaska Ive Sanadera na vlast 2004. Upravo Sanader će ga 2008. postaviti za ministra unutarnjih poslova u delikatnom trenutku kada su mafijaške akcije uzdrmale Zagreb. Prvo je ubijena Ivana Hodak kći poznatog zagrebačkog odvjetnika, koji je branio generala Vladimira Zagorca, a potom i novinski izdavač Ivo Pukanić, vlasnik političkog tjednika Nacional. Hrvatska se nalazila na rubu kaosa, čak i uvođenja izvanrednog stanja, pa se Sanader odlučio za Karamarka, vjerujući da on može zaustaviti ulični teror. No, Karamarko nije ulazio u HDZ, učinio je to tek na poziv Jadranke Kosor, koja je pak mislila da joj je odan i da će njegov ulazak u HDZ ojačati stranku pred prošlogodišnje parlamentarne izbore. Prevarila se, međutim i u jednom i u drugom.
Karamarko je izbore u HDZ-u dobio iz dva razloga. Prvi je što je stranka toliko oslabila da nitko od njezinih "faraona" članstvu više nije bio privlačan, niti su u Kosor i njenim sljedbenicima vidjeli vođu koji će je izvući iz takvog stanja. Drugi je razlog što on, za razliku od većine sada otpisanih HDZ-ovaca, nije bio s njima kada se odvijala velika pljačka nacionalnog bogatstva, od vremena kriminalne pretvorbe i privatizacije nekadašnjeg državnog vlasništva, do korupcijskih afera i skandala zbog kojih se sada Sudi bivšem premijeru i šefu HDZ-a Ivi Sanaderu. Ali na optuženičkoj klupi uz Sanadera, sada se našao i HDZ, zbog crnih fondova i izvlačenja novca iz državnih tvrtki, što je dodatno oslabilo tu stranku. U takvim uvjetima, znao je to Karamarko, nije bilo osobito teško izboriti se za predsjednika HDZ-a.
Karamarko se u izbornoj kampanji za šefa HDZ-a vratio nacionalističkoj retorici s početka devedesetih, objašnjavajući to povratkom stranačkim korijenima i izvornom učenju Franje Tuđmana. No, on s takvim, prilično radikalnim desnim istupima, želi privući i razbijenu hrvatsku desnicu, te je učiniti poželjnim partnerima HDZ-u. Ali, tu postoji problem. Ta, nacionalistička desnica teško će mu oprostiti što je bio šef obavještajne službe koja je radila na lociranju i otkrivanju odbjeglog generala Ante Gotovine, koji je nakon uhićenja i transfera u Haag, zbog ratnih zločina ondje nepravomoćno osuđen na 24 godine zatvora. Ne mogu mu oprostiti ni to što je bio šef unutrašnjih poslova u vrijeme kada je policija vodila istragu o ratnim zločinima Branimira Glavaša, osuđenog na osam godina zatvora.
Bliski suradnici Tomislava Karamarka tvrde kako je njegov životni san postati predsjednikom Republike. Kao šef izbornog stožera bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, upoznao je metodologiju kojom je moguće osvojiti vlast. Sada je to pokazao preuzevši HDZ. No, pored iznimno popularnog aktualnog predsjednika Ive Josipovića, pred kojim su još tri godine do kraja prvog manta, Karamarko zna da na sljedećim izborima, bude li se Josipović ponovno kandidirao, neće imati šansi. Ali on je mlad političar, 53 su mu godine i može čekati svoju priliku. Hoće li je i dočekati isključivo ovisi da li će znati voditi stranku koju je preuzeo i hoće li je od oporbene stranke ponovno pretvoriti u vladajuću.
