Gay pride Split 2012
Koliko god protivnici Gay Pridea pokušavali dokazivati kako je Parada ponosa u Splitu bila potpuno bojkotirana i kako je doživjela fijasko, ona je ipak poslala poruku da se postupno, i u konzervativnoj Hrvatskoj, kad su u pitanju prava gay-zajednice, stvari pomiču s mrtve točke.
Devet stotina policajaca prošle je subote čuvalo oko 500 sudionika drugog splitskog Gay Pridea u strahu da se ne ponove krvavi incidenti kakvi su se u tom mediteranskom, turističkom gradu dogodili godinu dana ranije. Ovoga puta sve je prošlo mirno, no ne zbog toga što se atmosfera u gradu promijenila i postala tolerantnija, već što su policijske snage, kakve taj grad još nikada nije vidio, doslovno formirale neprobojni koridor kroz kojeg su se kretali sudionici Parade ponosa.
Stoga je, smatraju protivnici Parade, upitno jesu li pripadnici manjinske seksualne orijentacije uspjeli u svom naumu u borbi za prava homoseksualaca, jer građani Splita od silne policije jedva da su ih vidjeli, a najveći dio njih ignorirao je skup i nije se pojavio na glavnom gradskom šetalištu, Rivi gdje se održavaju različite manifestacije. Organizatori, pak, tvrde da to i nije bilo tako i da ih Splićani, unatoč pozivima na bojkot lokalnih vlasti i kontroverznog gradonačelnika Željka Keruma, kao i dijela Crkve, nisu ignorirali.
No, oblaci medijske prašine koji su se oko splitskog Gay Pridea podigli u cijeloj zemlji, ipak su pred podijeljenu hrvatsku javnost na dnevni red stavili njihov problem. Tjednima prije održavanja Parade ponosa, u Splitu, drugom po veličini hrvatskom gradu, javilo se toliko glasova protiv održavanja te manifestacije, pa i radikalnih poziva na linč homoseksualaca, da se stvarao dojam kako će se nemile scene s prošlogodišnjeg Gay Pridea ponoviti u još žešćem obliku. Bio je to jasan znak policiji da se ništa ne smije prepustiti slučaju.
Najviše kritike na račun postupanja policije i činjenice da je za osiguranje skupa potrošeno oko milijun kuna (oko 135 tisuća eura) iznijeli su upravo oni zbog kojih je takvo silno osiguranje i bilo potrebno: pripadnici radikalnih skupina, koji su najavljivali i priželjkivali nerede. Jer, da nije bilo njih i njihovih prijetnji, takvo silno osiguranje ne bi ni bilo potrebno.
Za razliku od lokalne vlasti koja je činila sve da onemogući skup i pokaže kako homoseksualci nisu dobrodošli u Split, a onda kad nisu uspjeli spriječiti održavanje Parade ponosa, pozivali građana na bojkot, središnja je vlast u Zagrebu učinila sve da se skup održi i da protekne u miru.
O Gay Prideu u Splitu vodila se rasprava i u hrvatskom parlamentu. Ni ondje nije manjkalo homofobnih istupa kakav je bio onaj Zorana Vinkovića, člana stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac, Branimir Glavaš. Vinković je homoseksualnost nazvao "bolešću" i "nastranošću", usprotivio se održavanju Gay Pridea i rekao: "Ovo je prije svega katolička, normalna zemlja, a nije zemlja pedera i istospolnih zajednica".
Takvi krajnje netolerantni i homofobni stavovi ipak nisu dominirali u parlamentu i istupima političara. Na Gay Prideu u Splitu bilo je pet ministara, među njima i ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić. Podršku pravima osoba drugačije spolne orijentacije javno su dali predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović.
Splitsku Paradu ponosa došlo je podržati i više istaknutih intelektualaca: Predrag Matvejević, najprevođeniji hrvatski pisac, osoba s hrvatskim i talijanskim državljanstvom, čija je knjiga "Mediteranski brevijar" u Italiji prodana u više od 300.000 primjeraka, poručio je iz Splita: "'Posljednja večera', kojoj se svi divimo, djelo je velikog i značajnog umjetnika Leonarda da Vincija koji je bio homoseksualac."
Hrvatskim vlastima bilo je iznimno važno da se s Gay Pridea u Splitu u svijet ne pošalju slike nalik onima s prošlogodišnje Parade ponosa, kada su sudionici bili zasuti kamenjem i kada su slike okrvavljenih prosvjednika dominirale novinskim stranicama i informativnim televizijskim emisijama. Iz Bruxelesa Zagrebu je stigla jasna poruka da zemlja koja sljedeće godine ulazi u Europsku Uniju mora osigurati prava manjinama, uključujući i osobama drugačije seksualne orijentacije i omogućiti im pravo na javno okupljanje. Zato je vlast i učinila sve da Gay Pride prođe bez nasilja.
Koliko god protivnici Gay Pridea pokušavali dokazivati kako je Parada ponosa u Splitu bila potpuno bojkotirana i kako je doživjela fijasko, ona je ipak poslala poruku da se postupno, i u konzervativnoj Hrvatskoj, kad su u pitanju prava gay-zajednice, stvari pomiču s mrtve točke.
Zato se valja složiti s komentatorom tjednika Globus, Borisom Dežulovićem, kada kaže: "Podsjetio bih da je 1957. devet malih Crnaca išlo upisati srednju školu u Little Rocku u Arkansasu i da ih je pri ulazu u školu, njih devetero, čuvala 101. pješačka divizija američke vojske. Tvrditi danas sa nije uspjela Gay parada u Splitu, bilo bi isto kao tvrditi da 50-ih godina u Americi nije uspio protest crnačke zajednice".
