Nakon što su queer udruženja objavila vijest da ce se Parade ponosa (Gay pridea) održati 8. septembra ove godine u Sarajevu, na njih su se okomile razne desničarske udruge i pojedinci, sa već poznatim registrom uvreda i optužbi
Društvo je onoliko zrelo koliko je spremno prihvatiti različitosti. Jedan od dokaza da bosanskohercegovačko društvo tapka u mjestu kad su u pitanju ljudska prava i slobode pojedinca je ponovo aktualizirana ovih dana, zakazivanjem tzv. Parade ponosa (Gay pridea), koji bi se trebao održati 8. septembra ove godine u Sarajevu.
Odmah nakon što su queer udruženja objavila tu vijest, na njih su se okomile razne desničarske udruge i pojedinci, sa već poznatim registrom uvreda i optužbi: najdalje u tome je otišla Stranka Demokratske Akcije, najveća bošnjačka partija, koja u paradi vidi “unošenje nereda među građane glavnog grada Bosne i Hercegovine.” Oni, između ostalog, tvrde: “Pravo na slobodan život, imovinu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i posao mora biti zajamčeno svakoj osobi, neovisno o njenoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, smatramo da u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove suvremenog doba nastoji sačuvati obitelj, javne parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati, jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvaćanja, a ljudska prava neće dobiti novu vrijednost“.
Uvijek je zanimljiv taj paradoks u kojem oni koji se zaklinju u (etničku) «čistoću» i «tradicionalne vrijednosti» u nekoj situaciji nikada ne vide ulogu strane koju «brane», a isključivo napadaju drugačije. Jer, statistički podaci tvrde da je Bosnu i Hercegovinu u posljednjih pet godina zvanično napustilo 173.011 ljudi. Nezvanični podaci tvrde da je taj broj veći od 200.000, ali da ga je, prvenstveno zbog činjenice da veliki broj Srba i Hrvata ima i dokumente susjednih država, nemoguće utvrditi. To znači da je BiH za vrijeme u kojem je SDA uglavnom bila vlast na svim nivoima napustilo skoro pola Sarajeva. Ili ako vam je lakše, četiri manja grada, veličine Sanskog Mosta ili Jajca. «Čuvari baštine» to ne vide kao problem, ali queer zajednici poručuju različite, uglavnom diskriminirajuće poruke.
Možda i najdalje u tome je otišla zastupnica sarajevske Kantonalne Skupštine Indira Ćosović Hajdarević (SDA, naravno) koja je statusom na društvenoj mreži da je «cilj tzv. povorke ponosa da upropasti državu i narod». Ona želi da «se takvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje – NE».
Historijske analogije s ovakvim govorom mržnje su poznate: gdje god i kad god se na ovakav način govorilo protiv drugog i drugačijeg, konsekvence su bile katastrofalne. Na svu sreću, protok vremena i trenuta
ne okolnosti vjerovatno ne mogu donijeti masovni progon i eksterminaciju neistomišljenika (mada, nikad ne možete biti sigurni), ali jedna stvar je više nego jasna. U ovom slučaju, oni koji se protive manifestacijama kao što su lgbt ili queer povorke, zapravo, ne rade ništa drugo od onoga što rade onima koje smatraju “normalnim”. Tjeraju ih iz njihove zemlje, iz njihovog grada, i traže od njih da idu “negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i prava.” To jeste besmisleno, ali jeste naša praksa i s njom valja izaći na kraj.
I dok insitucije Evropske unije, kao i obično, “izražavaju zabrinutost” (što je uvijek opravdanje za nemogućnost činjenja konkretnih stvari), i deklarativno “stoje” uz LGBT zajednicu, ambasade Švedske, Velike Britanije, i drugih razvijenih zemalja, očekivano su podržale gay pride. Ono što će, čini se, biti glavno oko njegovog održavanja biće odnos zasad, uglavnom, šutljive većine oko događaja koji bi se trebao desiti 8. septembra. Istina, u medijskim je anketama više onih koji nemaju ništa protiv da povorka prođe Sarajevom, od onih koji bi ih “izolovali”, ali u takvim situacijama se nikad ne zna. Jer, uvijek postoje oni koji mogu izazvati incidente. Koje, uglavnom, šalju isti oni koji medijima šalju deklarativna saopštenja da su za “slobodan život i imovinu”. Ali, eto nisu da se unosi nered.
Jer, dovoljno je sjetiti se 2008. i gay festivala “Merlinka”, kada su neki od organizatora i posjetilaca brutalno premlaćivani, pa da se u onima koji ne misle kao SDA jurišnici – pojavi zebnja.
No, nadati se da će Sarajevo, grad koji se nekada dičio različitošču, položiti ovaj ispit. I to nakon što su u Beogradu, Zagrebu i Crnoj Gori queer osobe, uz policijsku zaštitu i desničarske napade i negodovanje, prošetale i pokazale da postoje, da su tu i da njihov svjetonazor nikoga ne ugrožava.
Odnosno, “ugrožava” bitno manje od onih koji bi ih zabranili. Društvo koje se boji lgbt populacije nema nikakav demokratski potencijal. A sumnjivo je i da, na duži rok, može i preživjeti. To je osnovno što jurišnici trebaju shvatiti kad je ova problematika u pitanju.
