Članovi Vijeća s premijerom Andrejom Plenkovićem (fotka Hrvatska Vlada)
Vijeće osnovano od hrvatske Vlade predložilo je državnu toleranciju ustavno neopravdanog fašističkog pozdrava 'Za dom spremni', zbog zasluga vojnika koji su se pod njim borili u ratu 1990ih
Nakon gotovo godinu dana od kada je formirano, Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima donijelo je dokument koji bi trebao pomoći hrvatskoj Vladi da uredi uporabu simbola dvaju nedemokratskih režima 20. stoljeća – fašističke ustaške države – Nezavisne Države Hrvatske (NDH) – socijalističke Jugoslavije, pod vodstvom Saveza komunista Jugoslavije.
Samo Vijeće nastalo je kao nemušti odgovor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da riješi problem ploče sa ustaškim pozdravom 'Za dom spremni' u mjestu Jasenovac, nedaleko od najvećeg koncentracijskog logora Balkana, u kojem su Ustaše ubile preko 83,000 Srba, Roma, Židova, antifašista i potencijalnih neprijatelja (od toga preko 20,000 djece). Novosti su prenijele u decembru 2016. kako su koji tjedan ranije desničarska Hrvatska stranka prava i njezini veterani iz rata 1990-ih, Hrvatske obrambene snage (HOS) stavili ploču svojim poginulim borcima, s otisnutim grbom koji u sebi sadrži 'Za dom spremni'. Mnogi su tvrdili kako je postavljanje navedene ploče u Jasenovcu provokacija (jer se i za neke od navedenih ljudi kasnije ustvrdilo kako tamo nisu poginuli), a problem HOS-ovog grba se već dugo vuče.
HOS je nastao kao paravojna jedinica 1991. s početkom rata u Hrvatskoj, a vođe i HSP i HOS-a nisu se nimalo od početka suzdržavali od potpunog preuzimanja ustaške ikonografije: pozdrava, crnih uniformi, povremenog nošenja replika ustaških kapa, grbova, imena jedinica po ustaškim zapovjednicima, itd. Sam je i predsjednik Hrvatske 1990-ih, Franjo Tuđman, zazirao od HOS-a, bojeći se negativnog publiciteta Hrvatske na međunarodnoj sceni. Također, usprkos široko raširenoj urbanoj legendi, i pripadnici HOS-a činili su ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za što postoje i sudske presude. Isto tako, postoji i vrlo jaka urbana legenda kako je 'Za dom spremni' zapravo stari hrvatski pozdrav kojeg su ustaše „samo“ kompromitirale. Mada u to vjeruje i aktualna hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, za to ne postoje nikakvi povijesni dokazi te je i sam ustaški poglavnik Ante Pavelić tvrdio kako je sam skovao taj pozdrav.
Međutim, HOS je svoju udrugu s ustaškim pozdravom u grbu i pečatu registrirao još 1998, a Vlade ljevice su to tolerirale te čak i ignorirale novinarske upite. U tom smislu je i postojao problem kako zabraniti HOS-ovim veteranima, koji ni danas ne prežu od iznimno jakog povijesnog revizionizma, da to koriste.
Samo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima sastavljeno je od pravnika, povjesničara, politologa, bivših kustosa te brojnih kulturnih radnika. Međutim, brojni od ljudi u vijeću se ne bave tom tematikom – povjesničari koji se bave temama NDH i Jugoslavije, pravnici koji se bave kaznenim pravom – a samo vijeće je, u stilu 19-stoljetne stratifikacije, predvođeno predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Zvonkom Kusićem. S tim da je Kusić po struci doktor medicine i ne barata osnovnim pojmovima nužnim za raspravu.
Mada je sama ploča premještena iz Jasenovca u obližnju Novsku još u septembru, Vijeće je trebalo dati jasne pravne i druge upute kako da se uredi pitanje navedenog ustaškog pozdrava. Međutim, već pri predstavljanju izvještaja nazvanog „Dokument dijaloga“ 28. februara postalo je jasno kako Vijeće nije donijelo nikakvu suvislu odluku nego prolongiralo neriješenu situaciju. Na navodno zadovoljstvo Plenkovića, Kusić je objasnio kako se 'Za dom spremni' može uvjetno tolerirati u točno određenim situacijama, kada se komemoriraju pali HOS-ovi borci, mada je Vijeće potvrdilo da je sam pozdrav neustavan (za što nije bila potrebna njihova potvrda, jer potvrda Ustavnog suda o navedenoj stvari već postoji). Time se zapravo dodatno utvrđuje problem uređivanja nečeg što je neustavno, odnosno paradoksalne situacije da je nešto istovremeno neustavno i dopušteno, kao što je to i naknadno napomenuo ustavni stručnjak Branko Smerdel.
Mada se u samoj press konferenciji nije dalo iščitati, cijeli dokument i rad Vijeća je zaključen s izrazito jakim desnim povijesnim revizionizmom, koji nastoji uspostaviti ravnotežu između nacizma/fašizma i komunizma, odnosno u hrvatskom slučaju, socijalizma. Stara teza o dva totalitarizma se proteže kroz čitavi dokument, mada su dva člana Vijeća dala svoje izdvojeno mišljenje u kojem traže izravniju zabranu crvene zvijezde što zbog zločina komunizma, što zbog uloge Jugoslavenske narodne armije (JNA) tijekom rata 1990-ih, koja je nosila crvenu zvijezdu. Od samog početka, iako se Vijeće trebalo baviti „nedemokratskim režimima“, što je trebalo stvoriti privid kako ne žele staviti znak jednakosti između NDH i Jugoslavije kao totalitarnih režima, postalo je jasno kako je upravo želja za izjednačavanjem obaju režima bio krajnji cilj. Do te mjere da je čak i Plenković pričao kako je riječ o Vijeću za totalitarne režime.
Kao što je u svojem tekstu za Balkan Insight objasnio Eric Gordy , profesor s University College London (UCL), sam dokument stremi pokazati kako je zapravo nedemokratski i represivni karakter Kraljevine Jugoslavije između dva svjetska rata stvorio i fašistički i komunistički pokret. Osim toga, zamijetio je kako Vijeće na više mjesta naglašava kako su „komunistički zločini nedovoljno istraženi“ i kako i moderni zagovarači antifašizma, „ti neokomunistički i pro-jugoslavenski agitatori“ koriste antifašizam kako bi opravdali zločine komunističkog režim. Time, objašnjava Gordy, pokušavaju i u potpunosti diskreditirati Jugoslaviju kao zločinački projekt, kao i diskreditirati antifašizam kao isključivo pokušaj sakrivanja zločina. U tome svemu, Gordy naglašava, u potpunosti su u sustavu teorije dva totalitarizma i ekstremne desnice. Dokument „etiketira“ pojedince koji ističu razmjere hrvatskog fašizma i antifašističku borbu kao one koji žele diskreditirati Hrvatsku i rat 1990-ih. Osim toga, on dodaje, Vijeće je primijenilo vrlo upitni standard kako se 'Za dom spremni' treba tolerirati u obilježavanju HOS-a, jer je ta tolerancije bila prisutna više od dva desetljeća.
I drugi utjecajni intelektualci su uglavnom suglasni u kritiziranju „Dokumenta dijaloga“ i rada Vijeća. Tako i profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Dejan Jović, je kritizirao dokument kao diletantski s jasnim prisustvom kontroverzne teorije o dva totalitarizma.
Ono što je dodatno problematično, osim da ovaj dokument ne rješava problematiku 'Za dom spremni', ovaj dokument na mala vrata isto predlaže da policija može kažnjavati pozdrav 'Smrt fašizmu, sloboda narodu', jer je su komunisti ovaj pozdrav nakon rata koristili tijekom činjenja svojih zločina. Moglo bi se dodati kako ovaj dokument stavlja ustaški revizionizam, koji se sada centrira oko HOS-a i ustaškog pozdrava, u aktivnu poziciju spram antifašizma i Jugoslavije, koji su sada u defanzivnoj poziciji.
I konačno, ovaj dokument je poslužio kako bi dodatno učvrstio na pijedestalu rat 1990-ih, odnosno Domovinski rat. Upravo se taj Domovinski rat koristi kao mjesto rođenja hrvatske nacije i države, koji funkcionira kao neupitna vrijednost, kojeg se antifašizmom, po mišljenju vijećnika, vrijeđa. On parcijalno amnestira 'Za dom spremni', a parcijalno osuđuje crvenu zvijezdu. Sama smrt čovjeka, čak i ako je zagovarao jasno fašističke ideale, služi kao moralni katalizator. Domovinski rat tako je svojevrsna perverzna mašina za pranje, a u ovom slučaju i prljanje rublja: fašizam se kroz njega pročišćuje, a antifašizam prlja.
