Italija-Slovenija: veselo gradilište GO!2025

Za otprilike godinu i pol dana Gorica i Nova Gorica postat će, zajedno, Europska prijestolnica kulture. Susreli smo se s Gorazdom Božičem

Prvo kulturni djelatnik, potom pročelnik općinskog kabineta, Gorazd Božič od rujna 2022. direktor je ustanove GO!2025 koja organizira i rukovodi događanjima u sklopu manifestacije Europska prijestolnica kulture koju će 2025. zajedno ugostiti Nova Gorica i Gorica. Božič je s nama podijelio svoj pogled na poteškoće i izazove vezane uz 2025. godinu koja je, još prije nego što je počela, na ovom području već urodila opipljivim plodovima. Ostalo je još godinu i pol dana do 8. veljače 2025. kada će, na slovenski praznik kulture, biti svečano otvorena velika manifestacija, no promotorima i zaposlenima u GO!2025 čini se da preostalo vrijeme ubrzano protiče, poput finalne trke, u kojoj je ostalo još toliko toga da se uradi i dotjera.

“Radovi su počeli prije skoro šest godina – primjećuje direktor Gorazd Božič – iako 2017. ja nisam bio izravno uključen u grupu zaduženu za organizaciju već sam bio aktivan ispred jedne od udruga koje su promovirale ideju i sudjelovale u izradi predloga. Bavio sam se glazbom i vrlo dobro se sjećam početnih faza procesa kada je još trebalo odlučiti hoće li se ići u smjeru zajedničke kandidature”.

Dva grada, jedna lokacija. Dvije države članice i dva jezika, jedna Europa. Slučaj Nove Gorice i Gorice, koje su izabrane kao jedan teritorij, jedinstven je u četrdesetogodišnjoj povijesti manifestacije Europska prijestolnica kultura. A ideja, kako tvrdi Božič, potekla je odozdo.

“O ovom smo prije neki dan pričali s Nedom Rusjan Bric, koja je i danas dio našeg tima kao vanjska umjetnička savjetnica. Upravo je ona pokrenula ideju zajedničke kandidature, a potom je vodila umjetnički proces od 2017. do danas. Ono što mi je potvrdila jeste da je, tijekom procesa jačanja veza s ove i s one strane granice, primijetila kako ovaj prekogranični teritorij ima jedinstvene stvari za reći i pokazati. S jedne strane, želimo pokazati Europi osobenost jednog jedinstvenog teritorija, gdje zajedno žive četiri kulture; s druge strane, ovo je prilika da se sruše oni ostaci sumnjičavosti i nepovjerenja koji još uvijek prijete da podijele zajednice”.

Neprijatelj broj jedan: Povijest

Naime, ako ga pitate tko je, makar samo s logističke i organizacijske točke gledišta, tijekom ovih pripremnih godina bio najveći neprijatelj jednog tako rizičnog pothvata, Gorazd Božič birokraciju stavlja tek na drugo mjesto. “Zadnjih sto godina bile su naš neprijatelj broj jedan, sa svim događajima koji su tijekom 20. stoljeća poticali nepovjerenje između Slovenaca i Talijana koje nije postojalo do 1914.”, objašnjava direktor, koji je također glazbenik, i priznaje da se ne može oduprijeti ponovnom čitanju i iščitavanju povijesti radi tumačenja sadašnjosti. Pogotovo na ovim područjima gdje je granica previše puta povlačena i prekrajana.

“Moj djed, koji je 99 godina živio u istoj kući, promijenio je državljanstvo šest puta. Ovo je samo jedan primjer onoga što možemo ispričati 2025., primjer rana koje možemo zacijeliti. Po meni, jedan od najznačajnijih događaja održat će se u skladištu slovenskih željeznica: neka vrsta virtualnog muzeja pograničnog područja gdje ćemo pokušati dati prostor objema stranama u predstavljanju povijesti, dvije vizije za svako razdoblje. Ovo će nam također omogućiti da pokažemo razlike te da ih izmirimo”.

Naime, pored nepovjerenja, neznanje je također protivnik kojeg ne treba podcijeniti. “Ljudi su predugo bili u mraku, ne znajući mnoge stvari o vlastitim susjedima ali, nasreću, trend se preokrenuo, te postoji volja za suradnjom, za međusobnim upoznavanjem i prihvatanjem. Primjećuju se golemi pomaci, pogotovo između Slovenaca i Talijana koji rade u istom sektoru: postoji ideja da samo ujedinjeni možemo biti jači”.

Napori poduzeti u ovim pripremnim godinama idu u istom smjeru u kojem su dvije općine već pošle prije izvjesnog vremena, između ostalog u sklopu grupacije za teritorijalnu suradnju EGTS GO. “Pokušavamo djelovati kao spona – objašnjava Božič – ponovno premošćujući granični pojas i ujedinjujući grad, čiji bi epicentar opet mogao postati trg Evrope. Gospodarski i turistički cilj je stvoriti četvrt od Salcana do Dvorca Gorica i crvene kuće: jedinstveni pojas gdje bi bila koncentrirana događanja kako bi ovo mjesto postalo jezgro a ne pojas razdvajanja kao u vrijeme ograde”.

Povezivanje je ključna riječ

Gorazd Božič pratio je cijeli proces kandidature i organizacije, vršeći različite funkcije: u početku kao kulturni djelatnik ispred jedne neprofitne udruge koja se bavi klasičnom glazbom, potom krajem 2018. kao pročelnik kabineta novoizabranog načelnika Nove Gorice Klemena Miklaviča, da bi u rujnu prošle godine postao direktor organizacije GO!2025. “Oduvijek sam volio veze između različitih svijetova, i ova moja mobilnost zasigurno mi pomaže u snalaženju u raznim odnosima te u napredovanju u upravljanju”, kaže direktor te ističe kako su se projekt kandidature i njegova provedba napajali doprinosima prekograničnog tima bez kojih takozvani bid book, “Biblija projekta”, koji je izabran kao pobjednički, ne bi ni nastao.

“Treba vrednovati veze koje već postoje u ovoj sredini, to je u izvjesnom smislu naša misija. I to je ono što želimo pokazati Europi 2025. Riječ je o vezama između raznih kulturnih djelatnika, udruga, institucija, ali priča se tu ne završava, s obzirom da se također bavimo turizmom, mobilnošću, ugostiteljstvom. Naš cilj nije samo pokazati Europi da ona ovdje već postoji. Želimo također pokazati ljudima koji ovdje žive da smo mnogo više Europljani nego što mislimo, a mehanizmi Europske prijestolnice kulture omogućit će nam da osnažimo neke realnosti kojima je potrebna podrška kako bi efekti [manifestacije] opstali i nakon 2025. Mislim na primjer na razmjenu kadrova i vještina između stalnih kazališta, udruga, festivala u cilju međusobnog vrednovanja i izbjegavanja ponavljanja”.

Naglasak na kulturi ne umanjuje međutim značaj ostalih aspekata, poput gospodarskog i turističkog. “Drugi cilj je dovesti u Novu Goricu i Goricu nove ljude privlačeći ih stvarima koje se ovdje inače ne rade, te na taj način predstaviti ovaj teritorij i njegove ljepote, od raznih agroturizama, kuhinje, vina, šetnji, cikloturizma, u području koje nije samo Vipavska dolina, nije samo Furlanija ili Brda, već sve ovo zajedno. Iz Nove Gorice za 20 minuta može se stići bilo gdje, od planinskog Boveca do Grada na moru”. Ne toliko događaj koliko razvojni projekt, Europska prijestolnica kulture prilika je koju dakle ne treba propustiti. “Prilika koja se pruža jednom u životu”, slaže se direktor.

Izazov za cijeli teritorij

Dvostruka europska prijestolnica kulture zapravo će daleko prevazići administrativne granice Nove Gorice i Gorice: “U projekt je uključeno i financijski podržano još 40 općina, 13 u Sloveniji i 27 u Italiji. To su one općine koje bi trebale imali tablicu GO, koja više ne postoji”, osmijehuje se Gorazd Božič.

Područje se dodatno širi ako se uzme u obzir skupina korisnika manjih financijskih potpora, ponuđenih na natječajima u sklopu programa Interreg Italija-Slovenija predvođenog teritoritarijalnom grupacijom EGTS GO: do 2026. tri milijuna eura bit će podijeljeno akterima u pokrajinama Udine, Pordenone, Gorica, Trst te u Veneciji, kao i u pet slovenskih regija.

“Znamo da je izgradnja veza među različitim sektorima već sama po sebi komplicirana, čak i unutar jednog istog grada ili države, a kamoli s obje strane granice – primjećuje Božič – ali mi smo to oduvijek znali, to je jednostavno naša realnost. Realnost koja je, u pokušaju zaobilaženja izvjesnih birokratsko-administrativnih zavrzlama, stigla do Bruxellesa gdje se, upravo na poticaj djelatnika iz Gorice i Nove Gorice, razmišlja o pilot projektu “izvan-teritorijalnog” područja. “Da bi se organizirao neki koncert ili događaj na trgu Evrope sve se mora raditi dva puta – objašnjava direktor – potreban je slovenski sigurnosni plan i onaj talijanski, slovenska vozila hitne pomoći te talijanska, slovenski vatrogasci ali i talijanski, a pozornica, podijeljena napola, mora se pokoriti vrlo različitim pravilima o zauzimanju javnog zemljišta. Džungla! Međutim, u Bruxellesu rade na tome da nam pomognu da prevaziđemo prepreke, a rješenje bi moglo biti korisno i za mnoge druge granične situacije”.

Pristižu najrazličitije ideje kako bi se obogatio program, od prekograničnih orkestara do biciklističkih staza s kulturnim odmorištima, od putujućeg kina do koncerata mladih nada klasične muzike. “Vlada toliko živa atmosfera entuzijazma i suradnje da možemo biti samo optimistični kako po pitanju razvoja događaja 2025. tako i kada je riječ o onome što će ostati poslije”, primjećuje Božič koji, kao žitelj prekograničnog područja, priznaje da ipak dodiruje potkovu (po talijanskom običaju) ali i kuca u drvo (po slovenskom). Čini se međutim da su najveće teškoće prevaziđene, uključujući probleme s proračunom zbog kojih je u ljeto 2022. izgledalo kao da se entuzijazam skroz izgubio.

“Mnogi su se pitali kamo ide sav taj novac, kad se govorilo o milijunima eura za planiranje. Kritike nisu imale nikakvu političku matricu, jednostavno su bile izraz raširenog nezadovoljstva, naročito u Sloveniji, glasine i polemike na društvenim mrežama. Ali za ovo smo i mi pomalo krivi, nije bilo dovoljno informacija, nismo znali kako objasniti da će planiranje zahtijevati vrijeme i sredstva. Na primjer, u početku nas je bilo petero, sad nas je trinaestero i još uvijek zapošljavamo, a puno našeg posla se ne vidi. No sad naporno radimo i hvatamo korak, nadoknađujući neka kašnjenja i održavajući izravniji odnos s vanjskim svijetom”.