Trst-Rijeka, konačno vlakom!

Zahvaljujući kohezijskim sredstvima EU, u travnju je otvorena linija Trst-Rijeka: željeznička veza simboličnog značaja, prekinuta na kraju Drugog svjetskog rata te ponovo pokrenuta nakon deseteljećâ. Ukrcali smo se na vlak na dan otvaranja

Uporna kišica, tmurno nebo i jesenja temperatura, 24. travnja u 7 sati ujutro na maloj postaji Villa Opicina. Na peronu 1, već krcatom novinarima, snimateljima i predstavnicima talijanske, slovenske i hrvatske delegacije, čeka nas spasonosan buffet s toplom kavom i kroasanima, koje poslužuje izuzetno ljubazan konobar.

Svečano se pušta u promet prvi vlak koji će, do kraja rujna, svakog dana povezivati Trst i Rijeku, s polaskom u 7.50 i povratkom u 18.25, uz zaustavljanje na kolodvorima Sežana, Divača, Pivka, Ilirska Bistrica, Šapjane i Opatija-Matulji. Linija je realizirana u sklopu pilot faze projekta SUSTANCE vrijednosti 2,1 milijuna eura, od čega se 80% financira sredstvima Fonda za regionalni razvoj kroz program Interreg Središnja Europa.

Pored ovog vlaka, trogodišnji projekt, započet u travnju 2023., u kojem sudjeluje osam partnera – uključujući Slovenske željeznice i HŽ Putnički prijevoz – predvođenih Srednjoeuropskom inicijativom (CEI) sa sjedištem u Trstu, obuhvaća razne aktivnosti: izradu ICT aplikacija za prijevoz u Istri i u talijanskoj regiji Emilia Romagna, web portal za promicanje korištenja željezničkog prijevoza u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj te studiju izvedivosti poboljšanja putničkih željezničkih usluga između Pule i Divače, kao i radove na postojećoj prekograničnoj liniji između Nežidera (Austrija) i Fertőszentmiklósa (Mađarska), koja bi trebala biti proširena do Soprona, prolazeći pored nacionalnog parka (na granici između Austrije i Mađarske).

Vlak Stadler Flirt Slovenskih željeznica može prevesti ukupno 235 putnika, uz osoblje slovenskih i hrvatskih željeznica te mjesta za bicikle, dječja kolica i osobe s invaliditetom. Ove usluge – kako je neposredno prije rezanja vrpce izjavio glavni tajnik CEI-a Roberto Antonione – “predstavljaju važak korak ka poboljšanju povezanosti na europskom teritoriju”. Vlasta Kampoš Jerenec, predstavnica slovenskog Ministarstva za infrastrukturu, naglasila je da je vlak, pored značaja koji ima za održivu mobilnost, “prilika za povezivanje ljudi, kao što se dogodilo meni, koja sam svog supruga upoznala upravo u vlaku!”.

Uslijedila su obraćanja ministrice za infrastrukturu i teritorij Furlanije-Julijske krajine Cristine Amirante, ravnateljice SŽPP-a Darje Kocjan i šefice Službe prodaje HŽPP -a Andree Glavaš, koje su istaknule značaj projekta u jačanju europske kohezije i povezivanju stanovništva koje živi u ruralnim i urbanim dijelovima ovog područja.

Uoči polaska prvog vlaka svi vagoni, osim jednog, rezervirani su za desetke uzvanika i gostiju. U jedinom vagonu namijenjenom “običnim putnicima” nailazimo na grupicu prijatelja u poodmaklim godinama, nekoliko parova, muškarca u pedesetim godinama i dvoje turista s biciklima.

“Ja sam iz Rijeke, a on iz Trsta”, kaže mi Daniela, pokazujući momka koji sjedi nasuprot nje. “Čitajući na internetu saznali smo da će ovaj vlak danas krenuti, te smo odlučili otići posjetiti moju obitelj na jedan dan”. U Trstu žive nešto više od godinu dana, ali Daniela – kako dodaje uz smiješak – svog momka još uvijek nije vodila “u turističko razgledanje Rijeke”.

Vidim dvoje turista, opremljenih poput iskusnih putnika na biciklima, koji pričaju na njemačkom, pa ih pitam kako su saznali za ovaj vlak. “Ah, saznali smo slučajno. Putujemo biciklima ka jugu Hrvatske. Po dolasku u Trst, s obzirom na loše vrijeme, odlučili smo nastaviti vlakom. Međutim, na glavnom kolodvoru rekli su nam da je polazna stanica gore, ‘skoro u planini’…!”. I tako su po kiši prešli sedam kilometara biciklom od Trga Slobode u Trstu do stanice Villa Opicina, na 330 metara nadmorske visine, koja predstavlja zadnji bastion talijanske željezničke mreže nadomak granice sa Slovenijom.

Putovanje traje dva sata, što je, prema vlakovođi, predugo “imajući u vidu da se automobilom stiže za nešto više od sat vremena, ako to dopuste kontrole na slovenskoj i hrvatskoj granici (ponovo uvedene u listopadu 2023. i još uvijek na snazi). Naime, udaljenost između Trsta i Rijeke iznosi 71 km. “Istina je – precizira Slovenka koja se ukrcala u Sežani – da suprug i ja autom s 32 eura (koliko košta povratna vozna karta za dvije osobe) za benzin i sat vremena vožnje na jedan dan odemo u Rijeku, ali ako bismo dodali ugodnost čitanja u vlaku te izbjegavanja prometa, redova i traženja mjesta za parkiranje po dolasku?”.

Na stanici u Divači neočekivano se ukrcava nekoliko ljudi. Ulaze Tatjana i Mara koje, uz osmijeh, počinju dijeliti domaće kekse i rakiju, čiji će se miris širiti vagonima do kraja putovanja. S njima je ušao i bariton Jure Počkaj, koji je, nakon što je vlak ponovo krenuo, privukao sve kamere i mobitele zapjevavši čuvenu pjesmu Andree Bocellija “Con te partirò”, poklonivši nam tako trenutak uzbudljive uzvišenosti dok je, pod upornom kišom, vlak prelazio granicu između Slovenije i Hrvatske.

Zatim je došao red na dvadesetčetverogodišnjeg Roka Gombača, koji svira dijatoničnu harmoniku od svoje desete godine. “Ovo je moj učitelj”, kaže, pokazujući na crvenokosog mladića. Iako izgledaju kao vršnjaci, Niko Poles je desetak godina stariji od Roka. “Sviram od svoje sedme godine, a sada učim svirati harmoniku desetke djece, mladih i manje mladih u Divači, Matuljima i Ilirskoj Bistrici”, objašnjava mi Niko smiješeći se. Nitko u vlaku ne može odoljeti ovoj zanosnoj glazbi, čak ni Winfried Ritt, viši voditelj programa Interreg Središnja Europa. Zapitkuje me o muzičarima, otkrivajući koliko je u Sloveniji sviranje harmonike rašireno i popularno, malo se oslobađa svoje službene uljudnosti i neskriveno se smiješi kad kreću ples i pjesma.

“Naprosto zabavno”, kaže mi jedan od putnika, koji je krenuo iz Trsta. “Kamo sreće da je uvijek ovako, bilo bi kao na pokretnoj fešti!”. U tršćanskom listu Piccolo pročitao je da danas kreće ovaj vlak, kojim će, kako kaže, vjerojatno često putovati. “Često s prijateljima idem u Istru, išli smo još u vrijeme Jugoslavije. Danas ćemo razgledati grad, ići u kupovinu i, kao i uvijek, otići jesti ribu u konobu ‘Fiume’”.

U Ilirskoj Bistrici u vlak ulaze gradonačelnik Gregor Kovačič i nekoliko djevojaka s dugim pletenicama, u tradicionalnim nošnjama, koje – zajedno s mladim harmonikašima – dijele slatkiše i informativni materijal o svom gradu u cjelosti posvećen održivom turizmu, pod sloganom "U srcu majke prirode" . Barbara i Klara, petnaestogodišnjakinje, gotovo s ponosom govore mi da sviraju već šest, odnosno dvije godine.

Po dolasku, točno u 9.50, riječki kolodvor je krcat, a zabava se nastavlja na peronu 1. Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, koji je dočekao vlak, došao se rukovati sa svojim tršćanskim kolegom Robertom Dipiazzom. Ples započet u vlaku nastavlja se uz harmonike Roka, Nike i ostalih mladih muzičara te bezbrojne čašice rakije.

Nakon pola sata cijela delegacija kreće pješice i za nešto manje od deset minuta stiže do prekrasne Gradske Knjižnice – obnovljene zahvaljujući kohezijskim sredstvima EU i svečano otvorene u prosincu 2023. – u kojoj će se održati konferencija za tisak.

U konferencijsku dvoranu knjižnice pristižu i ostali predstavnici institucija. Pored gradonačelnika Rijeke i Trsta, tu su Alen Gospočić iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Enzo Volponi, predstavnik regije Furlanija-Julijska krajina, te Željko Ukić, predsjednik Upave Hrvatskih željeznica.

“Ovaj projekt nas ujedinjuje u zajedničkim naporima ka miru i suradnji. Nadam se da ovaj vlak može biti inspiracija i za druge regije”, izjavio je Winfried Ritt na otvaranju konferencije. Podsjećajući da su ljudi stoljećima putovali između Rijeke i Trsta, riječki gradonačelnik istaknuo je da se sada može putovati kroz sve gradove duž ove rute. “I nadam se – rekao je na kraju svog obraćanja – da će stanovnici Rijeke također imati mogućnost otići na jednodnevno putovanje u Trst”.

Pitam se je li Filipović slučajno čuo službenicu knjižnice, koja me na ulazu pitala otkud toliko ljudi u pratnji novinara. “Vlak koji povezuje Trst i Rijeku, bilo je krajnje vrijeme!”, reagira na moje objašnjenje. “Naravno, mi Riječani, s obzirom na red vožnje, morat ćemo prespavati tamo… no je li kojim slučajem – nastavlja, ironično se smiješeći – u kartu uračunato i noćenje u Trstu?”.

Ovu temu pokrenuo je i novinar Novog lista, upitavši Roberta Antonionea je li planirano uvođenje još jedne linije. “Ideja je odlična. Ovo je pilot projekt te se nadamo da ćemo sljedeće godine, prije svega zahvaljujući podršci partnera na projektu i srodnih institucija triju država, uspjeti da je realiziramo”.