Nikola Tesla © ScenaStudio/Shutterstock
U julu ove godine Komisija za novac Hrvatske narodne banke je predložila lik Nikole Tesle (Smiljan, 1856 – Njujork, 1943) za motiv na kovanicama eura od 10, 20 i 50 centi. Osvrt našeg saradnika Božidara Stanišića
Rijetko pišem na striktno političke teme. Kad se to desi, u svom fokusu uvijek imam “moje”. To pravilo, zadato samom sebi, prekršio sam prije dvadesetak godina: u slučaju Izbrisanih u Sloveniji; u novije vrijeme – javnim reakcijama na tretman migranata u Hrvatskoj i Sloveniji. Nisam odolio – u kontekstu Izbrisanih zbog najperfektnijeg pokušaja etničkog čišćenja (poništenjem anagrafskih podataka), a u migrantskom zbog dekadencije primarnih evropskih vrijednosti.
Ovom, dakle trećem (nadam se i posljednjem) odustajanju od tog pravila razlog je vijest da se na budućim hrvatskim kovanicama eura od 10, 20 i 50 centi nađe lik Nikole Tesle.
Tesla – prihvatljivi hrvatski (?) motiv
Citiram, prema portalu Vlade Republike Hrvatske: “Komisija za novac Hrvatske narodne banke je na današnjoj sjednici (21.07.2021, nota: BS) utvrdila konačni prijedlog motiva za nacionalne strane budućih hrvatskih eurokovanica, koji će razmotriti Nacionalno vijeće za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, i o čemu će Vlada donijeti zaključak. Predloženi motivi su šahovnica, geografska karta Hrvatske, kuna, glagoljica i Nikola Tesla. Pritom će šahovnica kao motiv biti zajednička podloga na svim kovanicama, a ostali će motivi na apoenima biti raspoređeni na sljedeći način: na kovanici od dva eura bit će prikazana geografska karta Hrvatske, na jednom euru motiv kune, na 50, 20 i 10 centi Nikola Tesla, a na jednom, dva i pet centa naći će se motiv glagoljice. Osnovni kriteriji za odabir kojima su se pri odlučivanju vodili članovi Komisije za odabir i Komisije za novac jesu prihvatljivost motiva najširem dijelu javnosti, neovisno o regionalnoj pripadnosti, dobi, svjetonazoru ili političkom opredjeljenju te njegova djelotvornost da bude nacionalni simbol, odnosno da postiže visok stupanj identifikacije u najširoj javnosti. Ključno je bilo da motiv predstavlja Hrvatsku, bilo kroz opće prihvaćene simbole, velikane, kulturne ili prirodne znamenitosti, izume ili povijesna zbivanja. Važno je i da postoji prepoznatljivost motiva kao hrvatskog u međunarodnom okružju te je bitna i tehnička izvedivost motiva na malim dimenzijama kovanica, kao i činjenica da predloženi motiv nije podložan autorskim pravima. Naposljetku, tu je i kriterij konverzije, odnosno sposobnost motiva da olakša prijelaz na novu valutu, u likovnom obliku, ali i u istovremenom emocionalnom povezivanju tradicije s novim valutom, eurom”.
Dodajem: u svojoj finalnoj odluci Komisija za novac se rukovodila i ocjenama motiva građana koji su sudjelovali u odabiru nacionalne stranice eurokovanica u web anketi. Najveću prosječnu ocjenu dobila je šahovnica, slijede geografska karta Hrvatske, glagoljica, kuna, Dubrovnik… Građani su iznijeli više od 11000 slobodnih prijedloga, a među njima se dominantno izdvojio motiv Nikole Tesle. Pojedinačno je Teslu predložilo 2599 građana, što čini više od 20% svih prijedloga.
Polemika o hrvatskom svojatanju Nikole Tesle
Prvi protest je stigao iz Narodne banke Srbije: “Tokom svog života Tesla se izjašnjavao kao Srbin po porijeklu i rodu".
“Tesla je izabran za motiv na nacionalnoj strani eurokovanice na traženje brojnih građana, a Srbija nije u poziciji prigovarati, jer to po europskim regulama mogu samo članice Europske unije (EU) koje koriste euro. Tako su iz Hrvatske narodne banke (…) prokomentirali negativne reakcije Narodne banke Srbije na uvođenje lika Nikole Tesle na hrvatsku kovanicu eura.”
“Uz spomenike Tesli u Gospiću, Smiljanu i Zagrebu, i Tehnički muzej u hrvatskom glavnom gradu nosi njegovo ime", i to stoji u saopštenju HNB .
"Hrvatska je s Teslom imala krizu identiteta i ljubav je bila vrlo nejasna. Svojatati Teslu – možda to nije pošteno ni od strane Hrvatske, a od Srbije još manje. On je kulturna, misaona, znanstvena i kognitivna baština čovječanstva", izjavio je Zoran Milanović. Tog istog julskog dana Milanović je dodao da Srbija ima veze sa Teslom isto koliko sa Brusom Lijem. (U odnosu na neke njegove prethodne izjave, otvoreno antisrpske, nedostojne predsjednika jedne zemlje članice EU, ovo je blaža “dosjetka”. Kada je verbalno napao vođu srpske zajednice u Hrvatskoj Milorada Pupovca, izrekao je: prljav, crni, lopina, čaršijski trgovac.) Na dosjetku o Brusu Liju odgovorio je srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin: “Pustite Teslu nama, vi možete uzeti Brusa Lija, ako se Hong Kong složi s time”.
Lik Tesle na kovanici hrvatskih eura podržao i Milanovićev mladi savjetnik za ekonomiju Velibor Mačkić. (Kojem je Tesla, vjerujem, prije svega brend. ) Prema hrvatskom ministru spoljnih poslova Gordanu Grliću Radmanu „Nikola Tesla je hrvatski i američki naučnik, rođen u Smiljanu, školovao se u Hrvatskoj“.
Ofanziva Tesla, plus trešnja na torti Ilona Maska
U posljednjih trideset godina Tesla je samo godine 2006. približio srpske i hrvatske kulturne i naučne interese [1], posljedično i političke. Bio je to i period najave boljih srpsko-hrvatskih odnosa i pozitivnijih načina rješavanja nagomilanih međusobnih problema, nakon čega je slijedila vrlo dobra saradnja predsjednika dviju zemalja, Tadića i Josipovića. Ali, to je već davna, nažalost antikvarna story. Istina, u Subotičkoj deklaraciji (2016) pobrojani su svi bitni problemi između Srbije i Hrvatske. Potpisnici - tadašnja predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik vlade Srbije Aleksandar Vučić. Na cijeli niz otvorenih pitanja do danas se nije nađeno niti jedno rješenje. Jedno od logičnih pitanja bilo bi kome i izvan Regiona odgovaraju takvi, nestabilni, nerijetko otvoreno neprijateljski odnosi. Ali, bez obzira na takozvanu “čistu politiku”, ekonomska saradnja Srbije i Hrvatske se ocjenjuje dobrom. Ne nedostaje ni kulturnih veza. Čini se i da nikad dosad nije bilo više glasova razuma na obje strane (uglavnom pojedinačnih ali nimalo beznačajnih) kao u posljednjih nekoliko godina.
Dakle – politika je, na svoj način, u Zagrebu i Beogradu ostala cirkusant koji pred publikom u šešir ubaci zeca i, prema dnevnoj potrebi, izvadi Oluju, Jasenovac, nacionalne manjine, Jugoslaviju “tamnicu hrvatskog naroda” i “srpsku, skupo plaćenu iluziju”, Stepinca, četnike, Tita, ustaše…
Objektivno posmatrano, takozvana hrvatska strana je već dugo u “ofanzivi Tesla”, naročito na polju propagande u inostranstvu. Sjetimo se, recimo, džinovske statue Nikole Tesle “hrvatskog znanstvenika” koja je nedavno “posjetila” niz evropskih gradova. Na atribut “hrvatski” reagovala je srbijanska vlada i kod institucija EU, takođe i povodom velike međunarodne izložbe u Dubaiju. Dakle, takozvana srpska strana, kakva jeste da jeste u političkom kontekstu, u kontinuiranoj je “odbrambenoj poziciji”. U već famoznim komentarima čitalaca raznih portala u Hrvatskoj nerijetko se ističe da je Teslina majka Georgina bila iz hrvatske, dakle katoličke porodice. Netačno, ali prodorno kao i svaka druga fake news na teritorijima u kojim bi Krleža, da vaskrsne, ponovio da “niko ništa ne čita” i, slutim, dodao: “Ali ste svi evidentno pametniji: svu pamet ste posisali na internetu!”
Dio te ofanzive je, čini se, i web-glasanje za rješenja motiva za nacionalne strane budućih hrvatskih eurokovanica. (Nije mi poznato je li među 11.000 prijedloga makar jedan bio Miroslav Krleža, pisac kojim bi se ponosile i literature značajnije od hrvatske. Ali, antiklerikalni Krleža, sistematski odgurnut u Hrvatskoj, ne sviđa se ni u Regionu, dakle – od Vardara pa do Triglava.) Nigdje dosad nisam našao je li iko postavio pitanje o onih 2599 građana koji su glasali za Teslu – da li su to učinili samo po vlastitom nahođenju ili možda prema političkom scenariju savjetodavaca.
Julskom usijanju tih polemika nije doprinio samo prijedlog za Teslu na hrvatskim kovanicama eura, već i Ilon Mask, investitor, izvršni direktor i arhitekt proizvoda Tesla Inc.. Početkom mjeseca objavio je tvit, valjda kao trešnju za julsku Tesla-tortu: “Nikola Tesla was born in Croatia (to Serbian parents)!” Iako su pravi razlozi znani samo Masku, on je zapravo izjavio samo ono što stoji u svim svjetskim enciklopedijama te na Vikipediji (osim na hrvatskoj gdje je “Hrvat po mjestu rođenja”) . Rezultat? 12.700 tvitova. Naravno, pro et contra.
Problem hrvatskog svojatanja Tesle
Nemam nikakvu moć predviđanja šta će se desiti i uslijediti kad Hrvatska podnese zvanični prijedlog Evropskoj banci za lik Nikole Tesle na već pomenutim kovanicama. Hoće li Evropska banka a posljedično i briselska birokratija ostati dosljedni pravilu na koje se poziva HNB da prigovor mogu uputiti samo članice Unije? (Ne znam kako bi, recimo, reagovala Argentina da je Španija predložila Borhesa za svoj sitniš? Pogotovo bez ikakvog pokušaja dijaloga sa Argentinom.) Koliko će biti opasan presedan ako taj prijedlog zaista bude potvrđen u Frankfurtu i Briselu? U posljednjih 30 godina bilo je sporova, završenih a još više nezavršenih, takođe presuda – sjetimo se lipicanera, tokaja, parmezana, terana… Hoće li biti presude o Tesli, “rasnom konju nauke”, na hrvatskim kovanicama?
Od raspada Jugoslavije do danas hrvatska politika i razne institucije kulture i prosvjete intenzivno rade na reviziji prošlosti u jugoslavenskoj zajednici. Iako su evidentni kritički glasovi pojedinaca te antifašističkih udruženja, sve što ima ikakav srpski, takođe jugoslavenski i komunistički kontekst dobilo je trajan negativan predznak. Tesla već neko vrijeme predstavlja izuzetak. Kad ga izučavaju u nastavi, nije prešućeno da je rođen u porodici pravoslavnog sveštenika. (Srpsko porijeklo se spominje rijetko, u nastupima u inostranstvu - nikako.) Učenicima na ekskurzijama u Teslinom rodnom Smiljanu, gdje se nalazi Memorijalni centar Nikola Tesla, niko ne objašnjava da u tom selu [2], nakon akcije Oluja, danas žive samo dva Srbina, ni da je među 512 Srba ubijenih prije 80 godina, na Ilindan, bilo njih 112 sa prezimenom Tesla.
Kad bi Tesla vaskrsnuo u Smiljanu, koliko bi pitanja imao sadašnjim i nekadašnjim kreatorima revizije historije u Hrvatskoj? Možda ne bi propustio da ih upita kako je iz hrvatskih knjižnica nakon 1991. nestalo 14 miliona knjiga na ćirilici? A šta bi odgovorio Milanoviću, Radmanu, guverneru HNB Vujčiću? Samo da je rođen u Smiljanu, u ondašnjoj Habsburškoj monarhiji? “Nakitili ste Gospić mojim spomenicima, a imate Ulicu Ante Starčevića, prvog ideologa mržnje prema Srbima!” I to bi rekao? I da bi, budući da su političari, mogli znati šta je okrugli stol za koji, kad je potrebno, treba pozvati i protivnike, i to ne samo u slučaju euro sitniša na kojem će biti njegov lik? (Vjerujem da bi zahvalio glumcu Radi Šerbedžiji za obnovu grobova svojih roditelja.) A briselskim birokratima? Ah, ko bi to sve znao? S ovakvim pitanjima nismo samo pred listom nikad diskutovanih problema navedenih u Subotičkoj deklaraciji, već i u literaturi.
U stvarnosti je ipak sitan dokaz navod hrvatske strane o Teslinoj hrvatskoj domovini. Na telegram kojim mu je, 25. maja 1936, istaknuti hrvatski političar Vladko Maček čestitao 80. rođendan: Velikom sinu naroda srbskog, a domovine Hrvatske, vođi čovječanstva u borbi sa prirodom čestita u ime hrvatskoga naroda, Tesla je ljubazno odgovorio: Jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine, živili svi Jugoslaveni. U periodu najžešćih manifestacija nacionalizma u Hrvatskoj, malo ko se ponosio Teslom. U tom periodu Hrvatska je odbacila i zauvijek izgubila Ivu Andrića.
Tesla, američki naučnik srpskog porijekla i kulture
Svaki objektivni pristup Teslinoj biografiji morao bi uobziriti činjenice da je slavni naučnik, koji je sve postigao u Americi (državljanin SAD od 1891), Srbin ne samo porijeklom već i svojim kulturnim orijentacijama. Prevodio je Zmajeve pjesme, imao intenzivnu prepisku sa pjesnicima Lazom Kostićem i Jovanom Dučićem, cijenio srpske narodne priče i pjesme, interesovao se o porijeklu svoje porodice (iz hercegovačkog bratstva Komnenovića)… U Pismu mojoj braći (april 1942) Tesla, ogorčen zločinima nacista i njihovih saveznika, veli: Kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu Predsjednika Rozeveelta. U istom pismu, kao potvrda njegove vjere u jugoslavenstvo, stoji: Nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u Staroj Postojbini, ma šta neprijatelj pokušao da radi.
Urna sa Teslinim pepelom poslije rata je stigla u Beograd, pohranjena je u Muzeju Nikole Tesle.
Umro je u Njujorku, u siromaštvu i dugovima. Mnogi tvrde: zaboravljen uprkos stotinama patenata koji su bili od presudnog značaja i za sadašnju epohu. Ipak, Teslinoj sahrani u Njujorku prisustvovalo je oko 2.000 građana. U pogrebnoj povorci na Medison aveniji bilo je nobelovaca, državnika, javnih ličnosti, ali i običnih ljudi. “Nikola Tesla je umro. Umro je siromašan, ali je bio jedan od najkorisnijih ljudi koji su ikada živeli. Ono što je stvorio veliko je i, kako vreme prolazi, postaje još veće”, izgovorio je Fjorelo la Gvardija, tadašnji gradonačelnik Njujorka, podstaknut tekstom Luja Adamiča, slovenačkog pisca u Americi, Teslinog prijatelja. Komemoraciju je prenosio Radio Njujork, a svi vodeći listovi su pisali o „odlasku genija”. Kovčeg je bio pokriven američkom i jugoslovenskom zastavom. Po Teslinoj želji, ispratila ga je muzika: Šubertova Ave Marija i srpska pjesmu Tamo daleko. Izvođač je bio Teslin prijatelj Zlatko Baloković, violinista svjetskog glasa, u pratnji hora Slovan. O svemu su ostali video i zvučni zapisi.
Nije ostala Jugoslavija, prisutna u malom, onog dalekog januarskog dana 1943, u Njujorku.
Tesla u Srbiji
Tesla u Srbiji ima svoj zasluženi, nikad upitni status. Država je puna škola, ulica, trgova…, sa njegovim imenom. U školama i na fakultetima se izučava njegovo naučno djelo, ali, čini se, mnogo manje ili nikako etički aspekti njegovog lika i misli o društvu i čovjeku. Iznesenim prije svega u njegovom djelu Moji izumi. Zato - nedajbože da Nikola vaskrsne! Pa da još proputuje zemljom Srbijom! Ajme i onima koji ga slave, dakle i Akademiji nauka – svim onim sjedobradim spomenicima vlastite slave i hvale. Ne, ne bi Tesla, Srbin ali nikad po zanimanju, rekao eksplicitno koliko je bio skroman, koliko predan nauci bez traženja posebne koristu, ali bi, možda, u svom stilu zagrmio: “Braćo moja, gdje je kod vas društvena pravda, gdje autentična kultura? Jeste li djeca rialitija i turbofolka ili nauke, književnosti i kulture? Ja sam zaslužan za struju koju koristite i vi, za svjetlost u vašim kućama. Zašto podnosite one koji gase svjetlo budućnosti vaše djece? Zašto Srbiju napuštaju mladi naučnici? Gdje vam je pamet a gdje srce?”
Sve ovo pišem znajući da mrtvi ćute, a govore samo putem svojih djela. Mi, živi, samo nagađamo.
Za kraj, jedno – nadam se - provokativno podsjećanje: jedan od Teslinih američkih prijatelja bio je Mark Tven. Šest godina nakon smrti (1910) poznatog književnika objavljen je Tajanstveni stranac, njegov posljednji roman. U tom djelu Tven opisuje Anđela koji sa neba silazi u jedno austrijsko selo. Tamo nalazi grupu dječaka koje podučava tajnama svijeta.
---
1] O tome i drugim važnim argumentima srpsko-hrvatskih problema i sukoba na temu Tesla preporučujem odlični esej Perside Lazarević Di Giacomo Nell’anno di Nikola Tesla, u Studi Slavistici (str.245-251), Firenze 2006; takođe objektivni i poučni članak Mile Đurđević i Une Čilić Svi hoće Teslu (RSE), u koji je, uz Teslin odgovor na telegram Vladka Mačeka, uvrštena i fotokopija Teslinog pisma iz 1942. kao i nekoliko važnih dokumenata koji govore i o srpskoj nacionalnosti Nikole Tesle, te njegovom jugoslovenstvu i vjeri u buduće bratstvo naroda Jugoslavije.
2] Beogradski dnevnik Danas, kojem je nemoguće zalijepiti etiketu nacionalizma, objavio je reportažu Bore Soleše Tesle više ne žive u Smiljanu (07.07.2014). Tekst je nažalost aktuelan.
