“Država na čekanju”: neprilagođena diktatura

Nakon što je poslije izbora u novembru ušao u Predsjedništvo BiH, Dodik nije promijenio svoj politički kurs: njegov cilj je otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Jer, samo ga to može zadržati na vlasti, i na slobodi

Kad je dva dana prije Nove godine gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić objavio da su u Banjoj Luci otkazani koncert i javna proslava 2019., bilo je jasno da se u glavnom gradu entiteta Republika Srpska događa nešto sasvim ozbiljno. Vlast je procijenila da je nekoliko hiljada ljudi u okviru demonstracija “Pravda za Davida” ozbiljna prijetnja bezbjednosti. Policija je uhapsila oko dvedesetak ljudi pod različitim optužbama, i čini se da je ovo dosad najozbiljnija prijetnja kriminalnoj i autokratskoj vlasti u Republici Srpskoj u zadnjih 15 godina. Milorad Dodik, kojeg američki opinion magazin “Atlantic” naziva “predsjednikom koji želi rasturiti svoju zemlju.” Ne bez ironije, u tekstu se citira stara izjava Madeleine Albright, koja je Dodika početkom 21. stoljeća nazvala “daškom svježeg zraka”. Danas je on glavni rasturač Bosne i Hercegovine.

Nakon što je poslije izbora u novembru ušao u Predsjedništvo BiH, Dodik nije promijenio svoj politički kurs: njegov cilj je otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Jer, samo ga to može zadržati na vlasti, i na slobodi. Niko u ovom trenutku ne može s izvjesnošću prognozirati kako će se završiti napeta politička situacija u Republici Srpskoj, ali jedno je jasno: ponestaje prostora za politički manevar, a Dodik jedini izlaz vidi u apsolutnoj diktaturi. Za demonstracije u Banjoj Luci – u kojima porodica Davida Dragičevića traži pravdu za svog sina i, čini se, osnovano optužuje policiju Republike Srpske da je učestvovala u zataškavanju, ako ne i u egzekuciji (ubojstvu) ovog mladića u martu prošle godine – Dodikovi mediji optužuju – Sarajevo!

Kakav vrhunski cinizam.

Umjesto da vlast i policija u Republici Srpskoj raskrinkaju krivce u tom jezivom slučaju u kojem je, u sprezi kriminala i policije, stradao 21-godišnjak, organizatore prosvjeda hapse pod optužbama za državni udar.

Preko medija koje skoro apsolutno kontroliše Dodik uporno optužuje ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije da ga žele skloniti s političke scene. A radi se zapravo o tome da je još jedina tačka kojom ne vlada diktator iz RS-a (kojeg “Atlantic” u pomenutom tekstu, zbog retorike i bahatosti, poredi s Trumpom) grad Banja Luka. U kojem je Dodikova partija SNSD osvojila tek 5% više od opozicije. Za koju se ne može reći da u demonstracijama igra veliku ulogu, jer je, praktično, rasturena i razjedinjena, a suštinski nema ni formata, ni hrabrosti da bi se suprostavila Dodikovim velikosrpskim prijetnjama. Koje će imati težinu dotle dok Putin bude podržavao diktatore po Istočnoj Evropi. Uz prešutnu suglasnost Zapada.

Bez obzira koliko izgledala komplikovana priča o poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, istina o njezinom dijelu koji se zove Republika Srpska je jednostavna: nastala na zločinu, najvećem na evropskm tlu poslije 2. svjetskog rata, ostaće zapisana činjenica da su, praktično, svi njeni glavni osnivači ili inspiratori osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, uglavnom za ratne i zločine protiv čovječnosti. Možda je – mada je teško povjerovati u to – nekada i postojala mogućnost da se taj prostor demokratizira, ali nakon ovih događaja jasno je da će ona uvijek biti kamen spoticanja. Diktatura koja može opstati samo ukoliko generira haos, odnosno opstrukciju. Teret, ostavljen na aerodromu, za koji izgleda da ga nije moguće uništiti. Jer, ima ime, oznaku Republika, što opravdava ono što Dodik u zadnje vrijeme, a to je da je “Republika Srpska – država na čekanju.”

U kojoj bi on bio jedina, neprikosnovena vlast.

Dakle, kakva god bude budućnost Balkana, i kojim god putem krenu evropske ili bilo koje druge integracije, Republiku Srpsku, ovakvu kakva je danas, jednostavno nije moguće uklopiti u bilo kakav okvir. U trenutku pisanja ovoga teksta ne zna se gdje je vođa demonstracija “Pravda za Davida”, Davor Dragičević, inače otac stradalog mladića zbog kojeg su krenule demonstracije. Protiv žrtvine majke Suzane podnesena je prijava zbog prisluškivanja, a režim i policija vrše pritisak i hapse, i optužuju za državni udar. Sav taj haos predvodi Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, inače čovjek s američke crne liste, koji koristi svaku priliku da ponizi međunarodni faktor, a deklarativno se zalaže za put u Evropsku uniju.

Republika Srpska može opstati samo kao diktatura, i to se ovih dana više nego očigledno pokazuje. Diktatura koja bi i dalje nastavila proizvoditi opstrukciju. Dosad su im nacionalni partneri iz drugog entiteta skoro uvijek izlazili u susret.

No, moglo bi biti da je konačno došlo vrijeme da se nešto promijeni? Uspjeh pokreta “Pravda za Davida” mogao bi biti polazna tačka za redefiniciju odnosa između Banje Luke i Sarajeva, ali i na širem prostoru. Politička klima u Banjoj Luci direktno je povezana sa onim šta se događa u Beogradu. A i tamo traju demonstracije, protiv demagoške i represivne vlasti, koja pokazuje simptome diktature.

I od njih zavisi budućnost regije.