(Copyright Shutterstock )
Početak Nove, 2013. vlasti Bosne i Hercegovine dočekale su sa ulaskom u četvrtu godinu kršenja presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, a da se istovremeno još uvijek ne nazire kada će ona biti implementirana u konačnici.
Nisu u tom postupku u protekle tri godine pomogle ni dvije parlamentarne komisije, u dva različita saziva, ali ni brojni sastanci predsjednika vladajućih stranaka šestorke u bivšem (sa SDA), ali ni aktualnom sastavu (sa SBB-om).
Prijedlog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine koje su u parlamentarnu proceduru 29. augusta 2012. dostavila tri zastupnika Kluba Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i jedan HDZ-a 1990 pod okriljem ispunjavanja presude u novembru 2012. dobili su negativan izvještaj na Ustavnopravnoj komisiji jer su protiv principa glasali čak i članovi iz vladajuće koalicije – SNSD-a, SDS-a, SDP-a, te SDA i DNS-a.
Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH donio je na sjednici krajem novembra odluku da će o ovim amandmanima, ali i setu koje su zajednički podnijeli SNSD i SDS, te Klub zastupnika SDA biti rasprave na posebnom zasjedanju tim povodom.
Hrvatsko pitanje u FBiH, ali ne i RS-u
I umjesto da se implementacijom presude Europskog suda osigura jednakopravnost u Bosni i Hercegovini građana koji pripadaju kategoriji ostalih i nacionalnih manjina, kako ona i glasi, glavni problem postao je kako u tom postupku riješiti pitanje jednog konstitutivnog naroda – hrvatskog.
No, u tom procesu posebno se naglašava rješavanje „hrvatskog pitanja“ ali samo u Federaciji BiH, dok se Republika Srpska gotovo i ne pominje kao mjesto u kojem su Hrvati u BiH konstitutivni narod sa manje prava u odnosu na dominantne Srbe.
Tako HDZ BiH i HDZ 1990 na sve načine žele u ustavne promjene ugurati odrednicu prema kojoj će se „osigurati izbor legitimnih predstavnika u Predsjedništvo BiH i domove naroda (BiH i FBiH), to jest da pripadnici jednog naroda ne biraju predstavnike drugoga naroda“. Ove principe kod izrade novih rješenja amandmana na Ustav BiH podržali su i predsjednici nove vladajuće šestorke (SNSD-a, SDP-a, SDS-a, HDZ-a BiH, HDZ-a 1990 i SBB-a) na sastanku u Mostaru krajem novembra 2012.
Glavna preokupacija HDZ-a BiH još od općih izbora 2006. godine kada je izabran u prvi mandat je osporavanje člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda Željke Komšića s ocjenom da on „nije pravi Hrvat“. Na tim izborima je naime, HDZ BiH izgubio dominaciju nad pozicijom člana kolektivnog šefa države, jer je njihovog kandidata zamijenio tada član SDP-a.
Komitet Vijeća Europe protiv stavova HDZ-a
Osservatorio Balcani e Caucaso je u posjedu dokumenta Komiteta za poštivanje obaveza i angažmana zemalja članica Vijeća Europe (monitoring komitet) pod nazivom Funkcioniranje demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini od 7. decembra 2011. godine. Upravo u ovom dokumentu, između ostalog, se govori o legitimitetu i legalitetu izbora člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Komitet naglašava da „s obzirom na relativno malobrojnu etničku zajednicu Hrvata u BiH (imala oko 760.000 pripadnika prema popisu iz 1991., a sada prema kardinalu Vinku Puljiću broji oko 400.000 osoba), jasno je da je značajan broj Bošnjaka glasao za Komšića umjesto nekog bošnjačkog kandidata“.
- Kao i 2006. godine mi ovo vidimo kao pozitivan znak da se politika u BiH može odmaći od etničkih podjela, navedeno je u izvještaju Komiteta.
Komitet u svojoj analizi također, primjećuje da „središnje hrvatske stranke HDZ BiH i HDZ 1990 smatraju da Komšić nije pravi Hrvat jer je izabran i muslimanskim (i hrvatskim) glasovima, te da mu ne dovode u pitanje njegovu etničku pripadnost samu po sebi već osporavaju pravo da predstavlja hrvatski narod u Predsjedništvu BiH“. Za HDZ Bih i HDZ 1990, navodi Komitet, „postoji velika razlika između predstavnika hrvatskog naroda koga su izabrali Hrvati i predstavnika (iz) hrvatskog naroda koga su izabrali drugi, a ne Hrvati“.
- Mi se uopšte ne slažemo sa ovim stavom. Smatramo da takav stav nema nikakvu ustavnopravnu utemeljenost i da predstavlja potpuno nepoštivanje demokratski izražene volje naroda. Taj stav još više iznenađuje kada se zna da HDZ BiH i HDZ 1990 ne koriste istu argumentaciju u pogledu Hrvata u Republici Srpskoj, u kojoj su Hrvati, kao potpredsjednik RS-a Emil Vlajki izabrani srpskim glasovima, navodi se u izvještaju.
Nezadovoljstvo HDZ-a BiH je kulminiralo kada su na nivou Federacije BiH, nakon općih izbora 2010. osim što je Komšić ponovno izabran za člana Predsjedništva BiH u izvršnu vlast, Vladu, ali i Dom naroda Parlamenta FBiH u značajnijoj mjeri ušli Hrvati iz Narodne stranke Radom za boljitak (NSRB) i Hrvatske stranke prava (HSP), ali i Socijaldemokratske partije (SDP). Za HDZ BiH ove stranke nisu dovoljno „hrvatske“, te njihovim predstavnicima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti osposravaju legitimitet.
Sporan NSRB i HSP, ali ne i Elvira
Interesantno je da HDZ BiH niti jednom nije osporio legitimitet Elviri Abdić – Jelenović iz Demokratske narodne zajednice (DNZ) BiH koja se izjasnila kao Hrvatica i kao takva djeluje u Klubu hrvatskog naroda Doma naroda Parlamenta FBiH. HDZ BiH ne osporava legitimitet ni HDZ-u 1990 iako ta stranka prema rezultatima sa općih izbora ima manje zastupnika u Parlamentu FBiH nego NSRB, a slično stanje je i po kantonima u FBiH.
I u ovom pogledu Komitet za poštivanje obaveza i angažman zemalja članica Vijeća Europe (monitoring komitet) je dao svoje očitovanje.
- Sa 4 izabrana zastupnika (od 42) u zastupničkom domu PS BiH i 17 zastupnika (od 98) u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, mislimo da dva HDZ-a jednostavno trebaju prihvatiti rezultate izbora. U demokratskoj državi se mora poštivati volja birača. HDZ BiH i HDZ 1990 imaju većinu u nekoliko kantona u FBiH i trebali bi se usredsrediti da u njima rade do kraja mandata. S obzirom na njihov izborni rezultat, HDZ BiH i HDZ 1990 ne mogu tvrditi da su stekli pravo na već rezervisana ministarska mjesta, kako na državnom tako i na federalnom nivou, zaključeno je u izvještaju Komiteta.
U dokumentu se naglašava i izjava generalnog sekretara Vijeća Europe Jaglanda Thorbjorna vezano za provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci. Generalni sekretar Vijeća Europe naveo je između ostalog, kako bi presuda „mogla spasiti demokraciju za Bošnjake, Srbe i Hrvate u BiH“. - Zašto? Zato što ona nalaže da Ustav BiH prizna primat individualnog građanina kao nosioca prava i izvora suverene vlasti „naroda“. Time se uopšte ne negira, ne ukida i ne umanjuje važnost etničke zajednice kojoj taj građanin može pripadati. Međutim, to znači da postojanje etničkih zajednica, uključujući i one koje imaju „konstitutivnu“ ulogu, ne bi trebalo ograničiti učešće onih koji nisu njihovi članovi, niti ograničiti individualno pravo njihovih članova da imaju više identiteta. Provođenje ove presude je poziv BiH da bude zemlja koja je više od puke sume svojih dijelova, ocijenio je Thorbjorn.
Obespravljene manjine i ostali
Iz Komiteta je naglašeno kako je stoga poštivanje Europske konvencije o ljudskim pravima primarni uslov za članstvo u Vijeću Europe te da je „nezamislivo da se naredni izbori 2014. godine mogu održati prema sadašnjem diskriminatornom režimu“.
I dok se predstavnici iz kategorije ostalih i nacionalnih manjina bore za svoja prava na većim razinama, na lokalnom nivou, u gradovima i općinama se vrši njihova dodatna marginalizacija i obespravljivanje. Da je tako najbolje svjedoči podatak da su lokalnim izborima 2008. predstavnici nacionalnih manjina, njih ukupno 37 za vijećnike i odbornike birani u 34 lokalne parlamente, a da je taj broj na posljednjim lokalnim izborima 2012. smanjen na svega 27 lokalnih zajednica (od ukupno 141) u kojim se oni biraju - izabrano ukupno 29 predstavnika nacionalnih manjina. Dakle, učešće pripadnika nacionalnih manjina smanjeno je za 8 mandata u 7 općina. Mandate za nacionalne manjine, po jedan, ukinule su općine Novo Sarajevo (u sastavu Grada Sarajeva), Jablanica, Breza i Vareš u FBiH, te Grad Doboj, Teslić i Ljubinje u RS-u, dok je Općina Donji Vakuf broj obaveznih mjesta sa dva smanjila na jedan.
