“Reporteri bez granica“ saopštili su da se, po medijskim slobodama, Crna Gora nalazi tek na 104. mjestu u svijetu, zajedno sa Angolom i Nigerom
Bio je to zaista hladan tuš za zvaničnike u Podgorici. Jer Crna Gora koja je, kako oni vole kazati, pozitivan primjer u regionu i lider u reformama, prema istraživanju „Reportera bez granica“ (RSF) je, po stepenu medijskih sloboda, na posljednjem mjestu u jugoistočnoj Evropi.
„Ocjene iz tog izvještaja su predimenzionirane“, saopšteno je iz crnogorske vlade.
Premijer Milo Đukanović je rekao kako misli da je „Crna Gora trebala da bude barem na nivou prošlogodišnjeg rejtinga (77 mjesto)“, a da „objektivne analize upućuju na zaključak da je on trebao da bude značajno unaprijeđen“
Sličan je stav i odgovornog urednika prodržavnog dnevnika „Pobjeda“ Srđana Kusovca: „Da li neko može da pomisli da je u Crnoj Gori manje bilo kakve slobode nego na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. U BiH u kojoj je situacija takva kakva jeste. Ja mislim da svako ko čita novine, ko gleda televiziju, to može da shvati, da ne govorimo na Kosovu. Potpuno nevjerovatno.
Ali, i ta stvar je svako čudo za tri dana. Proće vrijeme, utvrdiće se i kako se došlo do tih podataka.“
Istovremeno u opoziciji tvrde da su medijske slobode u Crnoj Gori - praktično ukinute.
Činjenica je da su stepen slobode medija i slobode izražavanja u Crnoj Gori već godinama u stalnom padu. Nezavisnih medija je sve manje, pritisak na medije i novinare se povećava, a nisu rijetki ni slučajevi njihovog premlaćivanja. Svi takvi slučajevi, uključujući i ubistvo glavnog i odgovornog urednika dnevnika „Dan“ Duška Jovanovića, iz maja 2004. godine, ostali su nerasvijetljeni i nekažnjeni. Zato iz crnogorskog novinarstva danas bježi svako ko može!
S druge strane, „neposlušni“ mediji se, obično pod izgovorom „izazivanja duševnih bolova“, guše neprimjereno visokim novčanim kaznama. Tako bi, na primjer, dnevnici „Vijesti“ i „Dan“, te nedjeljnik „Monitor“, morali da plate oko 13 miliona eura ukoliko bi sudovi prihvatili tužbene zahtjeve.
A među tužiocima se često nalaze visoki crnogorski zvaničnici, nerijetko i premijer Đukanović.
Čelnik Novinarskog samoregulatornog tijela Mirsad Rastoder kazao je da ovaj izvještaj „RSF“ svi u Crnoj Gori trebaju primiti kao opomenu. „Pomenuti izveštaj je snažan signal da se mora mijenjati odnos prema medijima i novinarima kako oni ne bi bili podređeni političkim i ekonomskim centrima moći“, rekao je on i dodao da je tu ključ promjena: u oslobađanju navike da svi hoće medije i medijske slobode po svojoj mjeri. „Da je drugačije ne bi nam se desilo da, na primjer, lider jedne političke grupacije nedavno, u sred izborne euforije, prijeti uredniku lokalne televizije. Da ne nabrajam napade bahatosti prema novinarima i visoke novčane odštete za duševne bolove“, istakao je Rastoder.
Urednik u nezavisnom nedjeljniku „Monitor“ Zoran Radulović kaže da se na prste jedne ruke mogu nabrojati uistinu slobodni mediji u Crnoj Gori. On dodaje da najveću odgovornost za takvo stanje, ipak, snose novinari. „Mi nemamo neka ekstremna ograničenja koja nas sprječavaju da radimo nego jednostavno, ako smo spremni da se odreknemo patronata vlasti i novca koji taj patronat donosi, onda možemo da radimo potpuno po sopstvenoj savjesti“, zaključio je Radulović.
Konstatujući da se Crna Gora na neki način nalazi tamo gdje se Srbija nalazila u zadnjim godinama Miloševićeve vladavine, politički komentator Esad Kočan kaže da je, stoga, logičan tako snažan pritisak vlasti na medije i novinare.
Dakle, Crna Gora se suočava sa izuzetno velikim problemima iako bi uskoro trebalo da dobije status kandidata za člana EU. Stoga je regionalni direktor RSF Olivije Bazil najavio da će se ta organizacija pismom obratiti zvaničnicima Unije koji su zaduženi za proširenje kako bi ih pobliže upoznala sa krajnje zabrinjavajućem stanjem medijskih sloboda u Crnoj Gori.
