Kohezijski fondovi, rizik izvanrednog stanja

Konstantna tendencija institucija Europske unije da koriste strukturne fondove za rješavanje kriza prijeti da ugrozi glavni cilj kohezijske politike, točnije jačanje teritorijalne kohezije europskih regija. Ovim pitanjem bavio se i Europski revizorski sud

Izbijanje pandemije uzrokovalo je snažne posljedice u državama članicama Europske unije, pokrenuvši proces gospodarske recesije i učinivši nužnim hitne akcije na europskoj razini u cilju suočavanja sa zajedničkim izazovima. Komisija je u kratkom vremenskom roku uspjela usvojiti razne izmjene zakonodavstva koje regulira kohezijsku politiku kako bi mogla odgovoriti na potrebe nacionalnih vlada. U kratkom vremenu državama članicama stavljena su na raspolaganje golema sredstva namijenjena uvođenju mjera za suzbijanje krize.

Pored likvidnosti, izmjene kohezijske politike omogućile su državama članica veću fleksibilnost i pojednostavljene procedure za preusmjeravanje dostupnih financijskih sredstava u najugroženije sektore.

Novi alati za suzbijanje krize

Europska komisija prvo je pokrenula dvije investicijske inicijative (CRII i CRII+) kao odgovor na koronavirus, zahvaljujući sredstvima koja su bila preostala od 355 milijardi eura prvobitno namijenjenih kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020. Obje inicijative omogućile su državama članicama ulaganja u cijelosti financirana iz europskog proračuna, koja su trebala biti provedena do kraja 2021.

Potom je usvojen instrument REACT-EU (Pomoć za oporavak za koheziju i europska područja), kojim su obezbijeđena dodatna sredstva za kohezijsku politiku u vrijednost 50,4 milijarde eura, koje su trebale biti potrošene do 2023. REACT-EU bio je zamišljen kao neka vrsta “financijske spone” između razdoblja 2014. – 2020. i novog sedmogodišnjeg razdoblja čiji je početak odgođen zbog kašnjenja uzrokovanih pandemijom. Italija i Španjolska bile su glavne korisnice ovog instrumenta, iskoristivši zajedno 57 posto ukupnih dostupnih sredstava.

Diskrecija država

Europski revizorski sud proveo je reviziju izmjena zakonodavstva o kohezijskoj politici kako bi utvrdio jesu li ove intervencije pomogle državama članicama da odgovore na pandemiju. Rezultati ukazuju na određene ambivalencije po pitanju rizika vezanih uz korištenje kohezijskih fondova za suzbijanje novonastalih kriza, s obzirom da su ovi fondovi prvenstveno namijenjeni provedbi akcija usmjeremih na smanjenje razlika u razvoju između europskih regija.

U izvješću objavljenom početkom veljače Sud je prepoznao ažurnost Europske unije u pružanju odgovora na pandemiju, istakavši međutim da usvojene mjere, umjesto smanjenja razlika u društvenom i teritorijalnom razvoju unutar EU, prijete produbiti ove razlike.

Inicijative CRII i CRII+ uvele su izmjene u osnovnu strukturu kohezijskih fondova, omogućivši državama članicama visoku razinu diskrecije u korištenju sredstava, koje nije bilo ograničeno na pružanje odgovora na pandemiju. REACT-EU dodatno je odstupio od pravila kohezijske politike, pruživši državama mogućnost samostalne raspodjele sredstava, uz proširenje dijapazona prihvatljivih ulaganja.

Po mišljenju Suda, ova diskrecija ponekad je išla na uštrb slabije razvijenih regija. U državama poput Grčke, Mađarske i Italije, nerazvijene regije suočile su se sa smanjenjem sredstava za 5,6 milijuna eura – dakle nevelikim, ali svakako značajnim – u odnosu na prethodno sedmogodišnje razdoblje, dok su izdašna sredstva bila usmjerena u najrazvijenije regije (1,7 milijardi eura više nego u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju) i one u tranziciji (82 milijuna eura više).

Ostali uočeni problemi

Fleksibilnost koju su donijela tri spomenuta financijska instrumenta omogućila je državama članicama da usmjere dodatna sredstva u zdravstveni sektor, zapošljavanje i pružanje potpore tvrtkama. Međutim, uočeno je da su države usvojile različite strategije programiranja te su u pojedinim slučajevima usmjerile sva sredstva dobivena u sklopu programa REACT-EU u jedan jedini sektor.

Nadalje, govoreći o sposobnosti država članica da iskoriste dobivena sredstva, što je oduvek bila bolna točka, na kraju 2021. postotak iskorištenih sredstava izdvojenih za razdoblje 2014. – 2020. iznosio je svega 62 posto, brojka slična onoj zabilježenoj u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju. S druge strane, provedba drugačijih linija financiranja usvojenih zbog krize dodatno je opteretila nacionalne javne uprave, koje su se našle pod pritiskom da potroše dostupna sredstva do 2023., što je moglo ići na uštrb učinkovitog korištenja sredstava i krajnjih rezultata.

“Mjere su povećale administrativno radno opterećenje upravljačkih tijela i dodatno odgodile pokretanje programa za razdoblje 2021. – 2027.”, primijetio je Sud.

Zaključno, uvođenje privremenih izmjena u kohezijsku politiku radi rješavanja kriza ne bi trebalo – po mišljenju Europskog revizorskog suda – postati uobičajena praksa, s obzirom da prijeti odvratiti pažnju s cilja ujednačavanja stupnja gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja europskih regija.