U članku 148. Kaznenog zakona, sudac može osuditi novinara (ili drugu osobu koja prouzroči nečije sramoćenje), ukoliko smatra da objavljena informacija nije od javnog interesa. Prva osoba koja je osuđena temeljem tog kontroverznog kaznenog djela je novinarka Jutarnjeg lista, Slavica Lukić
Da je neki hrvatski novinar napisao kako je protiv dekana Pravnog fakulteta u Osijeku, četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj, podignuta optužnica jer je primio 2000 eura mita za prolazak studenta na ispitu, mogao je završiti na sudu i biti proglašen krivim. Za sud bi bilo nevažno što je ta informacija točna, ako bi spomenuti dekan ustvrdio kako se njenom objavom osjetio osramoćen. U članku 148. Kaznenog zakona, koji je uveden početkom prošle godine, sudac može osuditi novinara (ili drugu osobu koja prouzroči nečije sramoćenje), ukoliko smatra da objavljena informacija nije od javnog interesa. Da stvar bude potpuno apsurdna, autor tog novog kaznenog djela upravo je dekan Pravnog fakulteta u Osijeku, kome će uskoro početi suđenje pod optužbom da je primao mito!
Prva osoba koja je osuđena temeljem tog kontroverznog kaznenog djela je novinarka Jutarnjeg lista, Slavica Lukić. Proglašena je krivom jer je napisala istinu o privatnoj zdravstvenoj ustanovi Medikol, koja se zbog toga osjetila osramoćenom i tužila novinarku. Presuda je dignula na noge hrvatske novinare ali i dobar dio javnosti.
Čak su i neki ministri u Vladi zatražili da se sramoćenje izbaci iz Kaznenog zakona, jer je, po ocjenama mnogih, gore od tzv. verbalnog delikta, iz vremena komunizma. Novinarka je kažnjena (doduše nepravomoćno, jer će njenu žalbu rješavati viši, Županijsku sud) s 26 tisuća kuna (oko 4000 eura) jer je – vodeći se javnim interesom – objavila da Medikol, unatoč ogromnom prilivu javnoga novca, posluje nestabilno.
Razvoj događaja u potpunosti je potvrdio pisanje novinarke. Iako je Medikol od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dobio 579 milijuna kuna (više od 76 milijuna eura), zbog teškoća u poslovanju i ogromnog gubitka od 231 milijun kuna (oko 30 milijuna eura), našao se pred bankrotom.
Dogodilo se upravo ono što je novinarka napisala i za to na sudu proglašena krivom. Medikol se našao pred bankrotom, što je samo drugi izraz za onaj kojeg je spomenula osuđena novinarka: da je poslovanje te tvrtke nestabilno. I to unatoč činjenici što je u tu privatnu zdravstvenu ustanovu prebačeno više od 76 milijuna eura državnog novca!
- Sjevernokorejski režim bio bi oduševljen ovakvim zakonom - kaže Hrvoje Zovko,
predsjednik Zbora istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, ustvrdivši da novo kazneno djelo, opisano kao sramoćenje predstavlja "smrt za novinarstvo".
- Smisao ovakvih kaznenih odredbi je ušutkavanje novinara i eliminiranje neovisnog, istraživačkog i kritičkog novinarstva – kaže Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. On upozorava da za kazneno djelo sramoćenja može biti osuđen i onaj tko je iznio istinu ako sudac ocjeni da to nije bilo u javnom interesu.
Koliko je u pravu svjedoči i obrazloženje presude, u kojoj zagrebački sudac Marko Benčić zaključuje da je "jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena novinarka istražuje poslovanje i rad Medikola, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog". Sudac dakle smatra da nije od javnog interesa činjenica da je više od 70 milijuna eura poreznih obveznika uzalud potrošeno, jer Medikol, tvrtka koja je ta sredstva dobila, unatoč ogromnoj svoti državnog novca, dolazi do ruba bankrota!
Presuda Slavici Lukić, novinarki Jutarnjeg lista, prva je otkako je sporni članak Kaznenog zakona stupio na snagu. A da se novinarima ne piše dobro vidljivo je i iz podatka da se na hrvatskim sudovima trenutačno vode 42 postupka za tu kazneno djelo.
"Takvom presudom šalje se prijeteća poruka koja bi mogla ograničiti slobodan protok informacija i ograničiti izvještavanje u pitanjima od javnog interesa. Pozivam hrvatsku Vladu da iz kaznenog zakona makne uvredu časti i da sasvim dekriminalizira klevetu", napisala je hrvatskoj Ministrici vanjskih poslova, Vesni Pusić, predstavnica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Dunja Mijatović. Dodala je da su zakonske definicije uvrede i sramoćenja u hrvatskom zakonu "neodređene, podložne individualnoj interpretaciji i time arbitrarnoj primjeni".
I Hrvatsko vijeće za medije zbog presude zagrebačkoj novinarki izrazilo je bojazan za slobodu javne riječi. "To će, ukoliko i ostali suci zauzmu isti stav, značiti potpuno zatiranje medijskih sloboda u Hrvatskoj. Objavljivanje istine, uz poštivanje usvojenih publicističkih načela, smisao je novinarskog rada, zbog čega ne smije postojati ovakva zakonska mogućnost da ih se neosnovano kažnjava", kažu u tom samoregulatornom tijelu.
Burne reakcije javnosti, ali i glasovi iz Europske unije, pomogli su da se i političari usprotive takvom zakonu, donesenom u vrijeme vladavine Hrvatske demokratske zajednice.
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić koji je sporno kazneno djelo sramoćenja naslijedio od svoga prethodnika, HDZ-ovog ministra Dražena Bošnjakovića, kaže kako u njegovu resoru pomno prate primjenu spornoga zakona.
"Ne prejudicirajući kako i što, ali ako proizađe da se ta odredba koristi na bilo koji način da bi se ograničilo ili otežalo rad novinara, da bi se postigao suprotan cilj od onog koji se treba postići, mi sigurno nećemo dopustiti da se Kazneni zakon koristi u tu svrhu. U tom slučaju ćemo ga mijenjati" rekao je Miljenić.
Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, među prvima je zatražila brisanje tog kaznenog djela. ''Kad se dogodi ovakav skandal, tek onda čovjek vidi kakve se tu nelogičnosti i apsurdi skrivaju. Dakle, apsolutno da za ukidanje tog zakona''.
Dok se to ne učini, mač zakona prijeteći visi nad glavama novinara.
