Riječka knjižnica, živo tijelo grada

Inovativna knjižnica, realizirana zahvaljujući kohezijskim fondovima EU, u nekadašnjoj industrijskoj zoni Rijeke, koja je revitalizirana i pretvorena u pravu umjetničku četvrt. Susreli smo se s ravnateljem Gradske knjižnice Rijeka Nikom Cvjetkovićem

Kada je nastala Gradska knjižnica Rijeka?

Korijene današnje knjižnice možemo pratiti do 1849., kada je osnovana prva čitaonica u Rijeci. Naravno, tijekom vremena ovo mjesto prošlo je kroz različite razvojne faze i njegova koncepcija se mijenjala, no sastavni je dio naše povijesti.

Sama ustanova Gradska knjižnica Rijeka nastala je 1962. spajanjem nekoliko čitaonica – “Mlaka”, “Zamet”, “Sušak” te čitaonica u Kastvu, Bakru i Kraljevici – i dviju dječjih knjižnica, “Sušak” i “Beli kamik”. Iako su ostale na svojim prvobitnim lokacijama, čitaonice su počele djelovati pod jedinstvenim okriljem, sa sjedištem najpre na Sušaku, a od 1966. u tzv. Palazzo Modello u samoj jezgri Rijeke.

Zašto je odlučeno da se knjižnica preseli na mjesto na kojem se danas nalazimo? Kako su građani doživjeli ovu promjenu?

Možda bi bilo zanimljivo za početak analizirati navike Riječana kada je u pitanju uživanje u vlastitom gradu. Knjižnica je u prvo vrijeme bila smještena u blizini Korza, pješačke ulice koja presijeca grad. Rijeka je grad u kojem ono što se dogodi izvan Facebooka ili Korza kao da se nije ni dogodilo.

U jednom trenutku, 2012. godine, rodila se ideja da se prvobitna mala knjižnica proširi i preseli u nekadašnji industrijski kompleks Benčić. Ljudi su vrlo različito reagirali na projekt, od onih koji su ga smatrali iznimnom idejom, do onih koji su strahovali da bi premještanje knjižnice dovelo do smanjenja posjećenosti.

Međutim, rezultati pokazuju da kada se ljudima ponudi adekvatan prostor s adekvatnim sadržajima, vrlo brzo prihvaćaju inovacije. Ovo mogu potvrditi kao promatrač – s obzirom da vidim kako ova građevina svakodnevno pulsira životom zahvaljujući brojnim građanima koji je posjećuju – ali i pozivajući se na podatke, odnosno na činjenicu da je broj posjeta u prvih šest mjeseci nakon otvaranja iznosio 100.808. Već sama ova brojka govori koliko su građani prihvatili ne samo novu koncepciju i način funkcioniranja knjižnice nego i novo sjedište i cijelu kulturnu četvrt.

Kulturna četvrt rođena je zajedno s knjižnicom?

Nova knjižnica svečano je otvorena 21. prosinca 2023. u nekadašnjem industrijskom kompleksu Benčić, koji je devedesetih godina prošlog stoljeća bio napušten. U međuvremenu, u brojnim zdanjima nekadašnjeg industrijskog kompleksa razvila se autentična umjetnička četvrt, Art-kvart Benčić: knjižnica je smještena u tzv. T-objektu, nazvanom tako zbog svog oblika, uz H-objekt u kojem se nalazi Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), te Muzej grada Rijeke, a nedaleko je i zgrada od crvene cigle u kojoj se danas nalazi Dječja kuća.

Kulturna četvrt nastajala je postepeno. Prvo je otvoren MMSU i ispred njega Muzej grada Rijeke, a zatim Dječja kuća i knjižnica, koje su realizirane u sklopu jedinstvenog projekta sufinanciranog sredstvima iz europskih kohezijskih fondova. Četvrt je postala društveni prostor u kojem se organiziraju različite aktivnosti, kao rezultat suradnje ustanova koji se ovdje nalaze. Na primjer, festival Vrisak , koji obuhvaća sajam knjiga i predstavljanje hrvatskih i inozemnih autora, došao je do svog sedamnaestog izdanja i u njemu sudjeluju sve ustanove smještene u kvartu, uključujući knjižnicu. Također, koristimo prostorije drugih ustanova, tako da građani doživljavaju Art-kvart kao jedinstveno tijelo.

Tko najčešće posjećuje kulturnu četvrt i knjižnicu?

Mogu reći da danas ova četvrt predstavlja važan društveni prostor za građane i građanke, od novorođenčadi do starijih osoba. Također, bilježimo značajan porast posjeta studenata, posebice onih koji naše prostore koriste za učenje i druženje, a ne samo za posudbu knjiga. Najzad, ono što me također iznenadilo, strani turisti dolaze samo da bi posjetiti Art-kvart. Moram priznati da je prije desetak godina čuti strani jezik u knjižnici bila velika rijetkost, a danas je sasvim normalno.

Knjižnica raspolaže fondom od oko 150.000 naslova, uglavnom na hrvatskom, ali i na drugim jezicima, posebno na engleskom, s obzirom da je najrasprostranjeniji, te na jezicima koji su tradicionalno vezani uz grad Rijeku poput talijanskog i njemačkog. Talijanski je i dalje jedan od najprisutnijih jezika. Uzmite u obzir da imamo četiri obvezne talijanske škole i jednu gimnaziju, a svaka škola ima svoju knjižnicu. Zajednica Talijana također ima i vlastitu knjižnicu.

Dakle, trenutno, uz naš knjižnični fond, Rijeka ima šest aktivnih knjižnica s knjigama na talijanskom jeziku. Talijanska kultura i jezik sastavni su dio grada, ne nužno u “nacionalnom” smislu, ali mogu reći da su Riječanima u genima. Ne samo zbog povijesnih razloga i geografske blizine Italiji, već zato što je Rijeka uvijek bila otvoren grad. Rekao bih grad koji “ne mjeri i ne sudi”.

Na primjer, ja nisam talijanskog porijekla, moji roditelji ne govore ni riječ talijanskog, ali upisali su me u talijansku školu od vrtića nadalje. Iako nisam pripadnik talijanske zajednice, mogu reći da odmalena pripadam talijanskoj kulturi jednako kao i hrvatskoj.

Kad smo već kod djece, prostor posvećen djeci nastao je u sklopu istog europskog projekta. Možete li nam reći kako funkcionira?

Dječja kuća je prostor namijenjen djeci od 0 do 14 godina u kojem razne kulturne ustanove, udruge i pojedinci organiziraju aktivnosti. Ovo mjesto ima svoj formalni život – koji uključuje sve organizirane aktivnosti – i neformalni, dakle kada tijekom 12 sati koliko je otvoreno nema aktivnosti, ali je svejedno puno djece i njihovih pratitelja.

Obuhvaća knjižni dio, kino studio i druge prostore u kojima se održavaju radionice, izložbe, predavanja i druge aktivnosti. Pomislite samo da u 2500 četvornih metara Dječje kuće postoje samo dva mala ureda koja nisu dostupna javnosti. Naravno, uvijek postoji veza s našom knjižnicom, jer roditelji ili bake i djedovi koji prate djecu često dolaze u naše prostorije.

Koje prostore i usluge nudi gradska knjižnica?

Nova knjižnica se prostire na četiri etaže, od kojih su tri u potpunosti iskoristive, a projektirana je tako da se u prizemlju odvijaju “najbučnije“ aktivnosti: odjel za mlade, čitaonica novina i dvorana za prezentacije, rasprave itd.

Što se tiče odjela za mlade “Rasadnik”, nismo htjeli da to bude obična “medijateka”. Naime, imamo sobu za snimanje s glazbenim instrumentima, studio za audio montažu, kino sobu. Tu je i američki kutak, posvećen proučavanju povijesti i društvene i kulturne stvarnosti Amerike. U Italiji postoje dva slična prostora, dok ih je u Hrvatskoj pet.

Kako se penjete, prostori postaju sve tiši: na prvom katu nalazi se narativni dio, dok je drugi kat posvećen znanstvenim istraživanjima. Ovdje se nalaze takozvane “tihe sobe”, napravljene od stakla, za one kojima je za istraživanje potrebna maksimalna koncentracija.

Riječ je o gotovo pet tisuća četvornih metara povezanih stepenicama i dizalima, s “knjigomatom” koji omogućuje dostavu knjiga 24 sata dnevno, s obzirom da postoji i drugi dispenzer ugrađen na vanjskom zidu knjižnice. Ovdje je po prvi put u Hrvatskoj korišten sustav radiofrekvencijske identifikacije (RFID), dakle automatizirani sustav za prepoznavanje i transport knjiga na katove pokretnom trakom.

Europski projekt je završen, ali projekt knjižnice, naravno, nastavlja živjeti. Knjižnica je živi organizam te stalno moramo razmišljati kako je dalje razvijati ne bi li zadovoljili potrebe naših korisnika.