Europski gradovi, granica kohezije

Kako postići da gradovi postanu mjesto pravâ i kvalitete života, a ne podjelâ i marginalizacije? Europske institucije, kroz kohezijsku politiku, pokušavaju pronaći rješenja

U posljednjih nekoliko desetljeća urbana područja doživjela su niz dubokih promjena. Sve više mladih seli se u gradove u potrazi za boljom životnom i profesionalnom perspektivom, napuštajući mala mjesta i ruralne krajeve. Danas oko 359 milijuna Europljana živi u urbanim centrima 27 država članica EU. Očekuje se da će ovaj trend biti u daljem porastu do 2050., uz rizik da dovede do nekontrolirane i neodržive urbane ekspanzije. U međuvremenu, periferne gradske I prigradske zone pretvaraju se u granične linije, sve češće bivajući prepuštene same sebi, s područjima karakteriziranim degradacijom, napuštenim infrastrukturama, socijalnom degradacijom i rastućim jazom među građanima.

Pred brojnim aktualnim izazovima – poput starenja stanovništva, nezaposlenosti, socijalne isključenosti, itd. – lokalne samouprave nisu više u stanju odgovoriti na potrebe zajednice, smanjiti pritisak i pružiti adekvatne javne usluge. Situaciju dodatno pogoršavaju klimatske promjene i onečišćenje koje je u stalnom porastu.

Imajući u vidu da je danas ova slika zajednička brojnim europskim gradovima, potrebno je hitno intervenirati na razini Europske unije u cilju preokretanja negativnog trenda, čineći gradove prikladnijim za život, uz promoviranje održivog teritorijalnog razvoja i društvene kohezije.

Urbani razvoj, prerogativ država članica, no…

Politike urbanog razvoja isključivi su prerogativ država članice Europske unije. Nijedna potencijalna akcija europskih institucija u ovom području ne može biti provedena bez prethodne koordinacije s državama članicama, od kojih mnoge nisu zainteresirane podržati intervenciju Europske unije. Među državama koje smatraju da je potrebno dati više prostora europskim institucijama ističu se Francuska i Poljska, slijede Češka i Njemačka.

Zainteresiranost Europske unije za pitanja vezana uz urbani razvoj porasla je u protekla tri desetljeća. Europska komisija provela je brojne inicijative, slijedeći viziju zajedničkog suočavanja s problematikama prisutnim diljem europskog prostora, uz poštivanje razlika i specifičnih konteksta koji karakteriziraju urbana područja država članica.

Kohezijska politika glavni je instrument koji je omogućio direktnu europsku intervenciju na razini gradova. Polazeći od cilja postizanja gospodarske, društvene i teritorijalne kohezije, Komisija je financirala čitav niz akcija usmjerenih na urbanu regeneraciju u slabije razvijenim područjina te na obnovu postojećih infrastruktura, ponovo omogućivši građanima da koriste prostore za okupljanje i druženje. Ovi projekti realizirani su prije svega zahvaljujući Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR), koji ima dvostruku ulogu. S jedne strane, naglasak se stavlja na ideju teritorijalne kohezije, u cilju promoviranja ujednačenog i skladnog razvoja unutar europskog prostora, dok se s druge strane obezbjeđuju financijska sredstva za provođenje eksperimentalnih intervencija u urbanim područjima država članica.

Vremenom, sredstva iz EFRR-a stvorila su plodno tlo za održivi urbani razvoj, indirektno jačajući urbanu dimenziju kohezijske politike. Tijekom financijskog razdoblja 2014. – 2020., u sklopu regulacije strukturnih fondova bilo je predviđeno da najmanje 5 posto sredstava iz EFRR-a izdvojenih za pojedinačne države članice mora biti investirano u inicijative usmjerene na specifične potrebe teritorija i održiv urbani razvoj. Obezbjeđivanje namjenskih europskih fondova otvorilo je gradskim vlastima na lokalnoj razini novi horizont, omogućujući tako provođenje intervencija širokog spektra, ponekad čak uz prevazilaženje krutih administrativnih ograničenja, u cilju adekvatnog suočavanja s lokalnim problematikama.

Trenutačno se prikupljaju podaci o rezultatima ovih intervencija. Fokusirajući se na balkanske zemlje, uočava se heterogena situacija po pitanju urbanih politika na nacionalnoj razini. Na primjer, Bugarska i Grčka službeno nemaju urbanu politiku, no to ne sprječava realizaciju gore spomenutih intervencija, koje se provode zahvaljujući postojanju određenih domaćih pravnih alata.

U razdoblju 2014. – 2020. Bugarska je za održivi urbani razvoj izdvojila oko 715 milijuna eura, odnosno 20 posto sredstava dobivenih iz EFRR-a. Tijekom istog proračunskog razdoblja, susjedna Rumunjska postavila je održivi urbani razvoj kao treći programski cilj na nacionalnoj razini, te je u njega uloženo oko 10 posto sredstava iz EFRR-a. Ovi fondovi predstavljaju glavni financijski instrument za urbani razvoj Rumunjske i prevashodno su usmjereni na razvoj infrastruktura, revitalizaciju urbanih područja i stvaranje novih zelenih površina za dobrobit građana.

Instrument za zajedničke izazove

Tijekom prethodnog sedmogodišnjeg proračunskog razdoblja, pored financijske potpore iz EFRR-a, Europska komisija stavila je gradskim vlastima na raspolaganje dodatna sredstva u sklopu inicijative pod nazivom Urbane inovativne akcije (UIA). Gradovi s više od 50.000 stanovnika imali su mogućnost sudjelovati na natječajima za potporu u vrijednosti do 5 milijuna eura i tako testirati na lokalnoj razini nova rješenja vezana uz održivi urbani razvoj od značaja za EU. Ukupna vrijednost potpore iznosila je 372 milijuna eura i financirano je oko 90 projekata predstavljenih od strane gradskih vlasti.

S obzirom na zadovoljavajuće rezultate koji su postignuti, UIA trenutačno je u fazi transformacije u trajni instrument nazvan Europska urbana inicijativa, koji je namijenjen svim europskim gradovima, bez obzira na veličinu, težeći tako razvoju novih sposobnosti i inovativnih odgovora na urbane izazove od značaja na razini EU. Do sada su stavljena na raspolaganje sredstva u vrijednosti 450 milijuna eura za razdoblje do 2027.

Imajući u vidu aktualnu situaciju i sve veći broj transnacionalnih izazova, od produbljivanja nejednakosti do degradacije okoliša, odlučeno je da se povećaju europski fondovi namijenjeni održivom urbanom razvoju, te je minimalni postotak sredstava izdvojenih za tu svrhu iz EFRR-a za pojedinačne države članice povećan sa 5 na 8 posto. Međutim, ostaje za vidjeti na koji način će ovi fondovi biti raspodijenjeni na lokalnom razini, s obzirom da su za njihovu alokaciju zadužene nacionalne vlade.