Praznik boja i svjetlosti petra Dobrovića

Beogradska Kuća legata priredila je izložbu Kolorističke vizije povodom 130 godina od rođenja slikara Petra Dobrovića, jednog od najvećih srpskih i jugoslavenskih slikara međuratnog perioda. U posljednjih 20 godina, ovo je deseta beogradska izložba na razne Dobrovićeve teme. Zapis našeg saradnika Božidara Stanišića

Ako se uskoro dokopate kovid-pasoša, ako vam ovog ljeta dune u glavu da se pomaknete iz Italije, ako poželite putovati Regionom pa se nađete i u Beogradu, ne propustite priliku da posjetite izložbu slika Petra Dobrovića (1890-1942), otvorenu u aprilu. Mini-izložba (27 ulja na platnu i kartonu) u organizaciji Kuće legata, maksi-užitak: praznik boja i svjetlosti. Radno vrijeme Galerije Petar Dobrović, u Ulici kralja Petra, 36/IV: od 11 do18 sati, svakog dana osim nedjelje i ponedjeljka. Budu li kovid-statistike pozitivnije - u galeriji, nedavno renovinaroj, na raspolaganju ćete imati i stručno lice.

Preporučujem katalog¹ izložbe (96 str.) u kojem ćete naći i zanimljiv, odlično napisan esej o slikarevom djelu i životu. Autorka je Danijela Bajić Obućina, stručni “krivac” za postavku Vizija koje su, na svoj način, i u misiji približavanja Dobrovića novim generacijama. Ako niste “jugo-poligloti”, dakle ne govorite ni srpski, ni hrvatski, ni bosanski, ni crnogorski, nema problema: katalog Kolorističke vizije Petra Dobrovića preveden je na engleski.

Legat i Galerija Petra Dobrovića

Prije pedesetak godina, slikareva supruga Olga i sin Đorđe poklonili su Beogradu obimnu zbirku slika i crteža iz umjetnikovog opusa. Kolekcija - 1407 umjetnina: 360 ulja na platnu, 14 akvarela, 19 pastela, 29 tempera i 955 crteža, kao i 30 umjetničkih djela drugih autora. Zahvaljujući Olginoj posvećenosti djelu svog muža, sastavni dio legata je bogata dokumentacija o Petru Dobroviću, koju je ona godinama sakupljala i stručno obradila. Na njen prijedlog, galeriju je 1974. osnovao Grad Beograd. Do 2017. bila je u sastavu Muzeja savremene umetnosti, a od tada je u nadležnosti Kuće legata.

Važna napomena: ako kovid 19 i dalje bude zapreka putovanjima, u galeriji će svakih godinu-dvije biti postavljena neka od tema Petra Dobrovića. Dakle, zahvaljujući nesebičnosti slikareve porodice - uvijek Dobrović.

Dobrović, život i djelo – u vrtlozima trenutaka

Rođen je Mađarskoj, u Pečuju, 1890. godine u imućnoj srpskoj trgovačkoj porodici. (Dobrovići su prijeklom iz Daruvara.) Kao prvi sin dobija ime po ocu. Irena Hajgl, slikareva majka, Njemica je iz mađarskog mjesta Šikloš. Po završetku gimnazijskog školovanja u rodnom gradu kod cistercita², u Budimpešti studira slikarstvo (1909-1912). Bio je to period istorijske metamorfoze mađarske umjetnosti. Dobrović se uistinu sretno obreo u “vrtlogu trenutka” modernih uticaja i avangardnih struja koje nisu zaobišle budimpeštansku kulturu koja je tada živjela svoje zlatno doba. Za vrijeme studija samo su njegovi i radovi Vladimira Filakovca bili odabrani za jednu izložbu. Tako su se našli u mađarskim leksikonima umjetnosti. “Iskren i beskompromisan slikar…i fanatik! S kakvim se samo uverenjem i elanom prihvatao svog kista!”, tako se Filakovac sjećao svog prijatelja.

Presudan uticaj na Dobrovića izvršiće njegov profesor Karolj Ferenci, zagovornik plenerizma i zakleti protivnik akademizma i nacionalnog istoricizma; takođe prvi boravak u Parizu, 1912. Tada je prihvatio estetiku modernista, prije svih Sezana i kubista, ali je osjetio i zavodljivost rasprava uživo o umjetnosti. Iste godine – Pečuj, prva samostalna izložba. Sve do kraja 1914. često se vraća u Pariz. Kao i prije, njegova prava adresa bio je i tada Monparnas, tačnije kafane La Coupole i Cafè du Dome.

Za vrijeme Velikog rata slika pod uticajem svojih novih uzora – Ticijana, El Greka, Mantenje. Pred kraj rata – mobilizacija. Slikar je učestvovao u pobuni 6.pješadijskog puka u Pečuju 1918; uhapšen ali u “vrtlogu trenutka”, dakle u haosu revolucije Bele Kuna uspio je da pobjegne u Novi Sad. Tamo, gost porodice Hadži, upoznao je Olgu, svoju buduću suprugu, tada još djevojčicu. U prvoj poratnoj godini - opet Pariz; izlaže u Petit Palaisu sa grupom jugoslavenskih umjetnika. Potom Zagreb, prva samostalna izložba u našim krajevima. Godinu 1920. proveo je između Beograda i Dubrovnika. Sljedeću – u Firenci, na Hvaru, gdje druguje sa Crnjanskim i pjesnikom Sibetom Miličićem, potom…

Istorija i komedijant Slučaj, kako bi rekao Dobrovićev prijatelj Crnjanski, učiniće Dobrovića učesnikom burnih zbivanja u Baranji, u jesen 1921: naizgled neočekivano, postaje predsjednik Srpsko-mađarske republike Baranja-Baja, koja traži pripajanje sa Kraljevinom SHS. Dok je bio na pregovorima u Beogradu, nesuđena Republika će nestati nakon sedam dana postojanja, a slikar-predsjednik u odsustvu osuđen na smrt te ostati u prijestonici Kraljevine. Tu kaznu neće poništiti niti jedna od mađarskih međuratnih vlada.

Nakon “vrtloga trenutaka” Istorije u Pokretu - nikad više politika. Dobrović je odlučio – slikarstvo prije svega; ipak, i pedagoški rad na Umetničkoj školi u Beogradu, učešće u aktuelnim kulturnim zbivanjima, osnivanju časopisa i polemikama, druženje sa lijevo orijentisanim umjetnicima i intelektualcima (Krleža je o njemu dao nekoliko odličnih eseja)… Uz njega je uvijek supruga Olga. Naravno, i sin Đorđe. Za Parisier deutche Zeitung u Parizu piše likovne kritike³ na njemačkom.

Putovanja po Evropi (Francuska, Holandija…). Boravci na jugu. U Mlinima kod Dubrovnika, ponajviše. Tamo gdje se kao slikar, čini se, iznova rodio.

Večni poklonik sunca umro je u sivilu okupirane Srbije, 1942. Slikao je i u “vrtlogu tog trenutka”, a svoja djela iz protesta je potpisivao samo ćirilicom.

Dobrovićeva zrelost - Kolorističke vizije

Odabir njegovih radova za ovu izložbu predstavlja umjetnika koji je našao svoju istinsku paletu u mediteranskom ozračju. Potom, gdje god da se našao (Venecija, Fruška gora, Holandija, Francuska), slikao je u duhu svoje vjere u vedri ekspresionizam.

To je Dobrović u punoj kreativnoj zrelosti, potpuno orijentisan na svjetlost i boju. Nakon izložbe u pariskom salonu D’escalier, u junu 1927. i boravka u Kanju sa slikarem Milanom Konjovićem (Cagnes sur Mer) gdje je, kako naglašava autorka kataloga, “doživeo koloristički preokret”, umjetnik će se sroditi sa dubrovačkim krajem. Ako se kao slikar iznova rodio pod nebom francuskog juga, “prohodao” je pod onim jadranskim. Čini se da je i mir za kreativni nemir i radost stvaranja ustinu našao u obližnjim Mlinima. Atelje – jedan stari mlin, a onaj istinski – na čistom vazduhu, u atmosferi kojom dominiraju intenzitet svjetlosti i mediteranskih boja.

Tako se kod Dobrovića svjetlost, nezamisliva u ateljeu već samo u otvorenom prostoru, na njegovim platnima stopila sa gamom vedrih boja koje su prošle kroz filter umjetnikove intuicije i intelekta, kojim, prema njegovoj refleksiji, on realizuje mistične zakone prirode.

 

PS – Za kraj ovog prigodnog zapisa - uobičajena lamentella, naravno nepatriotska: Kad bi nekom u Evropi evrocentrista palo na pamet da priredi izložbu XX vijek slikarstva periferija Starog kontinenta, nije važno gdje (Pariz, Minhen, Beč, Amsterdam, Beograd, Zagreb…), tek tada bi mnogi saznali koliko umjetničkog kvaliteta “skrivaju” poljske, češke, rumunske, mađarske, slovačke… te galerije Regiona. Ako je Njutnovu pamet probudio pad jedne jabuke, za “pamet” evrocentrista (kojih ima i na periferijama!) bila bi dovoljna jedna lubenica?

1Ovaj prigodni zapis ostvaren je ponajviše na osnovu ovog kataloga te kratke a bogate prepiske sa Danijelom Bajić Obućinom

​2 Cisterciti (lat. ordo cisterciensis) koji je reformisanjem benediktinaca osnovao 1098. sv. Robert u mjestu Citeaux u Francuskoj, a kasnije reorganizovao sv. Bernard iz Clairvauxa. Odijelo im je bijeli dugački habit, kapuljača i ogrtač.

3“Pored velikih aktera moderne, umeo je da prati i anonimne izlagače i piše o njima. Sistematičnim radom Olga je prikupila i objavila 1983. godine pomenute kritike u Zborniku za likovne umetnosti Matice Srpske”. (Danijela Bajić Obućina)