Adriaticaves, zaštita špilja između Italije i Balkana

Projekt Adraticaves, dio programa transnacionalne suradnje Interreg Adrion, usmjeren je na poticanje održivog upravljanja ogromnom speleološkom baštinom rasutom duž dviju obala Jadrana, uz posvećivanje posebne pozornosti turizmu s niskim utjecajem na okoliš i slabije razvijenim područjima

Špilje, vrtače i krška polja konstantan su dio krajolika unutrašnjosti svih zemalja koje izlaze na Jadransko more, od Apulije do Albanije, uključujući naravno područje od čijeg imena potječe naziv krških fenomena, Kras (Krš), i skoro cjelokupno područje Dinarskih Alpa. Međutim, samo malobrojne špilje duž Jadrana turističke su atrakcije od međunarodnog značaja, dok je većina još uvijek slabo poznata.

Projekt Adriaticaves , u kojem sudjeluju Italija i pet balkanskih zemalja (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Albanija), usmjeren je na dijeljenje dobrih praksi u zaštiti goleme prirodne, arheološke i kulturne baštine koje je vrlo osjetljiva na efekte klimatskih promjena i onečišćenje, ali i na loše upravljanje turizmom.

Spojiti razvoj i zaštitu

Adriaticaves fokusiran je na dva cilja: s jedne strane promovirati održivo korištenje speleološke baštine u takozvanim turističkim špiljama, s druge strane učiniti učinkovitijom zaštitu špilja koje nisu otvorene za javnost. U projekt je uključeno sedam partnera: Nacionalni park Majella (voditelj projekta) i Služba za upravljanje parkovima i bioraznolikost regije Romagna (Italija), Park prirode Velebit (Hrvatska), poduzeće Lipska pećina (Crna Gora), Grad Čačak (Srbija) i Regionalni odbor Shkodër (Albanija).

Projekt – dio europskog kohezijskog programa Interreg Adrion 2014. – 2020. – imao je i drugu fazu, Adriaticaves Plus, okončanu ovog ljeta, koja je obuhvaćala pilot intervenciju u jednoj špilji u talijanskoj regiji Abruzzo.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je nešto manje od 1,5 milijuna eura, od čega je najveći dio financiran sredstvima Europske unije iz Fonda za regionalni razvoj (za države članice EU) i iz pretpristupnih fondova (za države koje imaju status kandidata za članstvo u EU).

Partneri su objavili dva ključna dokumenta: Međunarodni akcioni plan za zaštitu špilja i Povelju o špiljama . Prvi dokument osmišljen je s ciljem obezbjeđivanja zaštite prirodnih šupljina koje nisu otvorene za javnost te usklađivanja turističkih djelatnosti s europskom regulativom za zaštitu podzemnih staništa (Direktiva Habitat), dok je drugi posvećen održivom upravljanju špiljama otvorenim za javnost i namijenjen je svim subjektima koji sudjeluju u upravljanju turističkim špiljama, uključujući i one koje nisu bile obuhvaćene projektom.

Potpisnici Povelje o špiljama (među kojima su speleološke udruge, općine i ustanove koje upravljaju parkovima prirode) obvezali su se usvojiti zajedničke smjernice za sve faze turističkog korištenja špilja, od kriterija za proglašavanje turističkih špilja do znanstvenih istraživanja i nadzora koje je nužno provesti prije i tijekom otvaranja špilja za javnost, uključujući upravljanje turističkim tokovima, izbor materijala koji se mogu koristiti unutar špilja, itd.

Objavljena je i knjiga na četiri jezika o špiljama na području Jadranskog i Jonskog mora koja, pored osamnaest špilja uključenih u projekt, obuhvaća još dvadeset špilja pod upravom organizacija potpisnica spomenute povelje, koje su se obvezale upravljati špiljama po standardima usvojenim u sklopu projekta.

“Arhipelag malih špilja”

Iako grupa speleoloških objekata rasutih duž Jadrana obuhvaća neke od najznamenitijih špilja na svijetu (Postojnska jama je ubjedljivo najčuvenija i najposjećenija) te pregršt mjesta koja svake godine privlače tisuće turista, brojna krška područja nalaze se u slabije razvijenim i napuštenim regijama. Stoga je jedan od ciljeva projekta bilo poticanje “malog” i održivog speleoturizma kroz izradu jedinstvene Adriaticaves marke kvalitete i promociju turističke ponude s niskim utjecajem na okoliš, uključujući obuku za stručne speleološke vodiče i razvijanje platforme za dijeljenje informacija i dobrih praksi.

Rezultat je pravi pravcati “itinerarij špilja” koji, poput potkove, obuhvaća područje Jadrana. Polazeći od planinskog masiva Majella (gdje se špilji Cavallone, koja je od ranije bila otvorena za javnost, priključila još jedna špilja uređena u sklopu projekta) stiže se do špilja u regionalnom parku Vena del Gesso Romagnola. S druge strane Jadranskog mora, itinerarij presjeca Velebit, najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj, vodeći potom do špilje Bijambare u Bosni, nedaleko od Sarajeva, i Vjetrenice u Hercegovini. U Crnoj Gori može se posjetiti Lipska špilja, koja je već nekoliko godina otvorena za javnost, a u Srbiji špilja Kađenica, u kojoj se nalazi oltar u znak sjećanja na tragično stradanje Srba koji su 1815., bježeći pred Turcima, našli zaklon u ovoj špilji. Najzad, među turističkim špiljama u Albaniji izdvaja se špilja Kaurri, na mjestu drevnog samostanskog naselja, do koje se može doći brodom preko Komanskog jezera.

Neke od špilja od potencijalnog turističkog značaja nisu otvorene za javnost, bilo zbog toga što su teško pristupačne bilo zbog osjetljivosti na prisustvo turista, ili pak, kao što se dogodilo tijekom provođenja projekta, zbog pandemije bolesti Covid 19. Upravo iz navedenih razloga, druga faza projekta, Adriaticaves Plus, bila je fokusirana na analizu mogućnosti integriranja turističkog iskustva putem digitalne inovacije. U tom cilju pokrenut je pilot projekt u Crnoj špilji, u talijanskoj regiji Abruzzo, koja je u cijelosti virtualno rekonstruirana te ju je sada moguće posjetiti online.

Zajednička krhka baština

Podzemna staništa predstavljaju ekosustave gotovo potpuno izolirane od spoljnog svijeta i skoro neiscrpan izvor arheoloških i paleontoloških ostataka te informacija o prirodnim promjenama našeg planeta.

“Međutim, upravo zbog svoje izoliranosti, špilje su veoma krhka područja, osjetljiva na bilo koju vrstu umjetno izazvanih potresa, stoga je od ključnog značaja zaštititi ih i senzibilizirati osobe koje ih posjećuju”, objašnjava Luciano Di Martino, upravitelj Nacionalnog parka Majella.

“Naše planine imaju puno toga zajedničkog s planinama na drugoj obali Jadrana, ne samo s kulturne, nego i s geološke točke gledišta”, ističe Di Martino i dodaje: “Proživjele su iste klimatske promjene, prije svega glacijacije, koje su dovele do prijenosa bioloških organizama s obje strane, s osobenim biljnim svijetom koji se susreće samo u ovoj regiji. Interreg projekti poput ovog pružaju mogućnost proučavanja i boljeg upravljanja ovim rijetkim područjima, koja su važna, između ostalog, zbog vode, tog dragocjenog resursa u krškim područjima bez kojeg ne možemo. Bolje razumijevanje i pronalaženje načina za bolje upravljanje ovim špiljama dodana je vrijednost za sve države uključene u projekt”.