© melitas/Shutterstock
Nedavna online konferencija je sagledala nedostatke u ustavu Bosne i Hercegovine u pogledu ravnopravnosti spolova. O tome smo razgovarali sa Željkom Umićević, koordinatoricom manifestacije u organizaciji Ženske građanske inicijative za ustavnu reformu
Reforma Ustava Bosne i Hercegovine osnovni je prioritet na putu zemlje ka članstvu u EU. Uprkos naglasku na ustavnoj reformi, do sada se nije dovoljno govorilo o nedostatku ustavnih odredbi koje se tiču rodne ravnopravnosti. Inicijativa Građanke za ustavne promene zalaže se za rodno inkluzivni Ustav, predlažući pet prioriteta kako bi Ustav BiH postao rodno senzitivan, kako u korištenju jezika tako i u sadržaju. U ovom intervjuu, Željka Umićević iz Inicijative Građanke za ustavne promene objašnjava važnost rodno senzitivnih ustava i potrebne reforme u ustavnom okviru Bosne i Hercegovine.
Konferencija po nazivom “Rodna ravnopravnost u ustavu – prepreke i mogućnosti“ održana je 20. novembra ove godine uz učešće stričnjakinja i stručnjaka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Konferencija je bila posvećena rodno senzivinim ustavima. Zašto je bitno da ustav bude rodno senzitivan i šta to znači u praksi?
Sadržaj ustava upućuje na poglede na svijet u određenom društvu i na odnose koji vladaju u tom društvu, pa samim tim i na to kako se određeno društvo odnosi prema ulozi i položaju žena i ravnopravnosti polova. Ustav predstavlja prvi izvor informacija o tome koji je stepen ravnopravnosti ostvaren u nekom društvu. Rodno senzitivni ustav predstavlja sjedinjavanje demokratskih principa, rodne ravnopravnosti i ljudskih prava svih čije živote definiše – i muškaraca i žena. Ustav BiH je potpuno ”rodno slijep”, čak diskriminiše žene i to putem jezika jer je kompletan Ustav napisan u muškom rodu, a žene su u Ustavu nevidljive, one se podrazumijevaju. Rodno senzitivni ustavi garantuju specifična ženska ljudska prava, čine ženu vidljivom kao ravnopravnu članicu društva i osnažuju rodnu ravnopravnost kao fundamentalni princip države.
O Ustavu BiH se često raspravlja, u pogledu njegovih nedostataka, osobito o njegovom uticaju na političku blokadu. Da li su rodna pitanja dio rasprave o reformi Ustava BiH?
Od ozbiljnih pregovora o ustavnim promjenama vođenim u periodu 2006-2009 godine pa sve do danas, rodna pitanja nikada nisu bila predmet rasprave. Pregovori su uvijek inicirani od strane međunarodne zajednice i fokus je bio na implementaciji presude Sejdić-Finci i uklanjanju diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti. U svim ovim pokušajima promjene Ustava, nikada nisu uvažavane inicijative organizacija civilnog društva i akademske zajednice. Iako postoji opšte mišljenje da građane i građanke ne zanima ustavna problematika, da Ustav BiH ne prihvataju kao svoj, to uopšte nije tačno. U istraživanju “Šta građani i građanke misle o Ustavu BiH?” koji je radila Inicijativa Građanke za ustavne promjene podaci govore potpuno drugačije: 88% ispitanih smatra da trenutni Ustav BiH treba mijenjati ili pisati novi; 62,8% smatra da se Ustav treba mijenjati ili pisati novi kako bi se precizno definisala sva ljudska prava koja se štite; 72% smatra da bi u Ustav trebalo ugraditi mogućnost da građani/ke mogu pokrenuti inicijative za izmjenu i dopunu Ustava; 71% smatra da Ustav treba da sadrži afirmativne mjere kojima bi se otklonila neravnopravnost muškaraca i žena. Iz ovoga vidimo da je itekako potrebno sagledeti ustavne promjene i iz rodne perspektive, da je portrebno da ustavne promjene budu inkluzivne i obuhvate sve zainteresovane aktere, te da na taj način građanima i građanima bude data prilika da izraze svoje potrebe о najvažnijim pitanjima kojima bi se definisao budući okvir zajedničkog života.
Kako po Vama sadašnji (rodno slijepi) Ustav BiH utiče na prava i život žena u zemlji?
Utiče izrazito negativno. Zbog nepreciznog i nedovoljno definisanog Kataloga prava u Ustavu BiH, prava žene ostaju na nivou nevidljivosti u Ustavu, a sa nivoa ustavnog neprisustva posljedice se spuštaju na svakodnevni život žena. Na primjer, zbog nepostojanja prava na zdravlje u Ustavu BiH, odnosno zagarantovanog prava na jedinstvenu zdravstvenu, socijalnu i porodičnu zaštitu, već 28 godina žene u BiH su diskriminisne na osnovu mjesta prebivališta. Tako imamo situaciju da pravo na porodiljsku naknadu nije isto za sve žene u BiH, uslovi za ostvarivanje prava na medicinski potpomognutu oplodnju se razlikuju u entitetima ali i od kantona do kantona u federaciji BiH, a isto je i sa ostvarivanjem prava na abortus. Ova prava nisu trenutno jednaka za sve žene u BiH, pa imamo situaciju da žena iz Sarajeva vrijedi više od one iz na primjer Travnika, Livna, Bosnaske Krupe jer ova prava uređuju kantoni i uživanje prava zavisi u suštini od finansijskih okvira i raspodjele unutar kantona. Međutim, nepostojanje jedinstvene zdravstvene, socijalne i porodične zaštite ne utiče samo na žene nego na cjelokupno stanovništvo u BiH što možemo vidjeti kroz cijene pojedinih lijekova koje se dosta razlikuju, pa je neki lijek na esencijalnoj listi u jednom kantonu besplatan ili se plati simbolična naknada, dok se iu nekkn drugom kantonu za isti lijek plaća puna cijena. U BiH postoji 13 esencijalnih listi lijekova. Još nije usglašena jedinstvena lista.
Na konferenciji su takođe učestvovali govornici iz Srbije i Hrvatske. Kakva je situacija po pitanju rodno senzitivnih ustava u drugim zemljama regiona?
Ustav BiH je donesen pod specifičnim okolnostima, za razliku od Ustava Hrvatske i Srbije. Ustav BiH je jedini u regionu, i među malobrojnima u Evropi, koji nema rodnu ravnopravnost kao ustavnu kategoriju. Ustavi Hrvatske i Srbije su djelimično rodno senzitivni, ali i dalje postoji potreba za dodatnim intervencijama iz rodne perspektive, pogotovo sada kada u Evropi antirodni pokreti jačaju i kada je neophodna što jača zaštita ženskih ljudskih prava. Ono što je, između ostalog, najvidljivije, jeste da oba ova ustava nisu napisana rodno senzitivnim jezikom pa su, kao što je slučaj sa BiH, žene u tekstu ustava nevidljive.
Kako ocijenjujete interes javnosti za rodnu ravnopravnost i ustavnu reformu?
Na konferenciju se prijavio jako veliki broj učesnika i učesnica iz BiH i regije, što govori u prilog tome da ustavne promjene iz rodne perspektive moraju biti razmatrane. Takođe, ovo pokazuje da postoji veliki interes da akademska zajednica, građani i građanke, predstavnici organizacija civilnog društva iznesu svoje prijedloge, razmišljanja, stavove po pitanju ustavnih promjena. Krajnje je vrijeme da u BiH ustavne reforme postanu inkluzivan proces, a ne samo ekskluzivno pravo etnonacionalističkih političkih partija.
Online konferenciju „Rodna ravnopravnost u ustavu – prepreke i mogućnosti“ organizirala je InicijativaGrađanke za ustavne promjene u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost polova BiH, Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, Kućom ljudskih prava Banja Luka i Fondacijom Heinrich Böll.
