Dešava se, vjerovatno, po prvi put u historiji, da jedan automobil, zadnji put proizveden 1992. godine i danas zauzima veliku ulogu među stanovnicima neke zemlje
Ne radi se tu o jedinstvenom dizajnu, unikatnoj ljepoti niti nevjerovatnoj snazi auta. Ne govorimo o kolekcionarskom izdanju Buicka ili nekog Forda, mada negdje i ovo auto ima status oldtimera.
Wolksvagen Golf II daleko je od toga da ima očaravajući izgled ili da učestvuje u oldtimer izložbama. No, zato više od trideset godina, pored stalne uloge na cestama širom Bosne i Hercegovine, ima i neizostavnu društvenu ulogu. Upravo je ta njegova društvena uloga ono što mu daje na značaju i danas, više od dvije decenije posljednje fabričke proizvodnje. To i naravno, nevjerovatna izdržljivost.
Istina, Golf dvojka nikada nije bila samo “auto”. Ona je dio sjećanja i iskustva, bez sumnje, svakog odraslog stanovnika Bosne i Hercegovine: s njom su se vozili po nepristupačnim cestama i brdima, išli kilometre i kilometre za vrlo malo novaca, čak uspjevali da se, zajedno sa deset ostalih ljudi, uguraju u ovo auto. Sjećanja na vožnju u Dvojci, uvijek su na korak od granice, uvijek su sjećanja koja sigurno ne biste doživjeli u nekom drugom autu.
“Golf II je simbol”, “kada Njemac nešto napravi, ne možeš ga pokvariti za cijeli život”, “šta će mi novo auto kad me ovo dobro služi”. Ove i slične izjave čuti ćete od ljudi kada ih upitate zašto voze auto proizvedeno 1988. ili čak i starije.
Redžad Hanić, vozi istog crnog Golfa II još od sredine 90-ih. Kako ističe za njega, ovaj auto, koji još uvijek ima sve svoje originalne dijelove i čak i boju, predstavlja sredstvo koje ga može dovesti do željenog cilja, i ne treba mu bolje. “Ovo je auto za ljude bez kompleksa, šta će mi novije kad je i ovo sasvim dobro,” pojašnjava Redžad da iako može da kupi neko drugo, i dalje ostaje vjeran svom automobilu proizvedenom 1989. godine.
U zemlji u kojoj je više od 72 posto auta starije od 15 godina, brojni su vozači poput Redžada za koje ovo auto ne predstavlja sredstvo prevoza, nego skoro i emocionalnu vezu sa ovim ili onim vremenom. Gotovo uvijek ćete od vlasnika Dvojke čuti entuzijastične pohvale i opise njihovih "Golf" avantura, uvijek će vam sa sjetom i ponosom reći kako "nema boljeg od Golfa II."
Zaista, Golf II gotovo da je postao simbol jednog društva, što raznih perioda u kojima je ovaj automobil od običnog njemačkog auta prešao u status legende do te mjere da trenutno postoji inicijativa za podizanje spomenika ovom autu. Šta to veže stanovnike Bosne i Hercegovine za Golf II i kako je auto postalo dio društvenih promjena jedne zemlje?
Više od auta
U vremenu prije rata, ovo auto predstavljalo je simbol imućnijeg staleža, onih koji su uspjeli da dođu na listu i kupe Dvojku. Danas, Golf II možete sresti u prosjeku svakih par minuta na cestama širom zemlje. Bez preuveličavanja. No, kada je stigao, krajem 80-ih, naročito nakon 1985. od kada se Golf II za jugoslovensko tržište počeo proizvoditi u Tvornici Automobila Sarajevo (TAS) ovo auto je postalo simbol bogatstva i njegovi vozači nosili su određeni društveni status.
Danijel Premec, sarajevski kipar i asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji je u ljeto 2016. predstavio ideju o podizanju spomenika Golfu II u Sarajevu, ističe da pored ratne i postratne uloge, Dvojka je igrala veliku uogu u bosanskohercegovačkom društvu prije 90-ih:
""Ako pogledate period prije rata, Wolksvagen Golf II je predstavljao statusni simbol, izuzetan prestiž, jer nije baš svatko mogao sebi priuštiti ovo auto. I znalo se da, ako vidite nekoga na ulici sa tim autom, da pripada višoj klasi," pojašnjava Premec.
I do koje mjere je Golf II bilo stvarno traženo auto, potvrđuje i anegdota koju stanovnici Sarajeva rado prepričavaju a koja stavlja ovaj automobil u klasu iznad svih drugih:
“Vlado Šegrt je bio narodni heroj, čuveni partizan koji je poslije rata živio u Trebinju a bio rado viđen gost svuda po Bosni. Taj sistem je posebno pazio narodne heroje, istaknute partizane. Kakav je bio za vrijeme rata takav je Šegrt bio je i u miru. Glasan, grlat i direktan. On nije obrazovan čovjek i takvi su mu bili maniri. Sirovi. Što je tipično bilo za onaj sistem mogao je nazvati bilo kojeg političara i riješiti svoj ili svačiji problem bez velikih pravnih ili kakvih drugih prepreka.
Istovremeno kada se u Sarajevu (Vogošći) otvorila fabrika koja je sklapala Golfove to je odmah postala meta većine ljudi iz cijele Jugoslavije. Radilo se o njemačkom autu što je za naše ljude uvijek bio simbol vrhunskog kvaliteta.
Fabrika u Vogošći je sklapala nekoliko desetina hiljada vozila godišnje ali je potražnja bila mnogo veća. U to vrijeme to je bila najkvalitetnija ponuda. Ljudi su uplaćivali Golf i pristajali da čekaju najmanje šest mjeseci a ponekad i godinu da bi dobili svoj Golf. I jednog dana zvoni telefon u kancelariji direktora TAS-a (Tvornica automobila Sarajevo). Sekretarica prosljeđuje vezu direktoru – zove vas drug Vlado Šegrt. I odmah ce direktor ljubazno, Kako ste druže Vlado itd. Vlado mu kaže: Čuo sam da vi pravite ovoga Golfa. Da, kaže direktor. Eto, u mene zet navro da ga kupi pa te zovem da mi to središ. I sad direktor pokušava da objasni narodnom heroju da to nije baš tako lako i pokušava obilazno (metaforično): Pa eto znate druže Vlado, ne može se to dobiti, da tako kažem, odmah danas.
I Vlado odmah odgovara: Pa nisam ni mislio danas. Eto me sutra ranom zorom da to uzmemo."
Golf II ide na sve
No, tokom rata u Bosni i Hercegovini, Golf II, iako i dalje nositelj prestižnog statusa, dobija drugačiju ulogu. U ratu, Dvojka je postala popularna kao auto koje je moglo ići na “bilo šta.”
Oktobar je 1993. u opkoljenom Sarajevu. Članovi ratnog serijala Top Liste nadrealista (TLN) guraju popularnu “dvojku” ulicama grada. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, ovo auto postat će mnogo više od sredstva koje vas vozi od tačke A do B i ratni prilog Nadrealista veoma slikovito je dočarao, čak koliki je značaj dvojke bio u ratu.
Boro Kontić, direktor Media Centra Sarajevo i urednik ratnog serijala TLN-a takođe ističe da je u ratu, Golf 2, bio apsolutno dominantno auto. “On je skoro neprimjetan, a stiže svugdje. Kako je za vrijeme rata najveći problem bio gorivo Golf se pokazao nevjerovatno izdržljivim koristeći sve moguće ratne varijante goriva od lošeg do najgoreg kvaliteta. Kažu da je mogao ići i na ulje.”
Daniel Premec također ističe da su, tokom rata, stanovnici Bosne i Hercegovine, u nedostatku goriva izmišljali različite alternativne načine, te da su čak koristili lož ulje kako bi pokrenuli ovo auto. Pored mogućnosti Golfa da se pokrene uz razna goriva, on je također korišten i u razne svrhe:
“U tehničkom, inžinjerskom smislu, ono je genijalno. Toliko je izdržljivo i nudilo je toliko širok spektar upotrebnih vrijednosti: od saniteskog pa do transportnog vozila za humanitarnu pomoć, za vodu za ljude, za sve živo. Znači, višestrukost navike i heroizam da podnese teške uvjete za razliku od drugih vozila ga ističe i stavlja na prvo mjesto. Mnogi ljudi koji su spašeni zahvaljujući Golfu imaju posebno jaka emotivna sjećanja. Zato je taj auto tako duboko uronjen ili ugrađen u naša srca i naš um. Zato su nebrojene anegdote, zato kada se prisjećamo tih vremena uvijek je u nekoj priči Golf II,” ističe Danijel.
Ideja za podizanje spomenika, kojeg je Premec nazvao "Spomenik heroju 1992-95" trenutno u formi makete i imajući u vidu da ima podršku lokalnih vlasti, očekuje se da će se njegov razvoj nastaviti. Premec koji pojašnjava da pored civilne uloge u ratu, prijeratnog prestiža, ovo auto i dalje igra značajnu ulogu u društvu, te da je njegov značaj univerzalan i da kao takav zaslužuje spomenik koji ne samo da će ovjekovječiti auto koje i dalje igra toliko značajnu ulogu u bh. društvu, nego bi mogao da predstavlja i zajednički simbol svih naroda iz Bosne i Hercegovine:
"On ne proizilazi iz nekog naroda, on ne proizilazi kao neka osoba, on predstavlja sve nas, zato je univerzalan. Onaj u Banja Luci moze da kaze jest to je nesto sto je vrijedno nama bilo, onaj u Mostaru, Gorazdu, Tuzli isto to moze reci. Jer zapravo sama ideja proizilazi iz narodnog narativa, narodu se konstantno prepričavaju anegdote koje su vezane za to vozilo, za njegovu izdržljivost, za različite mogućnosti pokretanja tog vozila, na različite vrste goriva", pojašnjava Premec.
Dvojka zauvijek
Danas, 35 godina nakon što je prva dvojka proizvedena, ovo auto i dalje je najzastupljenije auto na cestama Bosne i Hercegovine. Možda u Njemačkoj ono može imati status oldtimera, no u današnjoj BiH, za veliku većinu stanovništva Golf II je jedino auto koje vrijedi ili koje, na kraju krajeva, mogu priuštiti.
"I sada nažalost možemo vidjeti da ekonomska situacija u BiH nije baš najbolja i zato možemo vidjeti Golfove iz 80-ih godina i dalje na cesti. Ali da nije u pitanju samo siromaštvo, ja bi istakao drugu vrijednost. Znači, ne bi posmatrao to vozilo kroz neogućnost posjedovanja boljeg i skupljeg vozila. On po svojoj kvaliteti I dan danas sližu svojoj svrsi. Ekonomskom opravdanošću, on je sjajno vozilo za jednu porodicu. Pazite, on je jeftin za održavanje, dijelovi su jako jeftini. Potrošnja je I dalje minimalna. A da mi nismo izuzetak tog načina razmišljanja."
Sa Premecovim stajalištem o Golfu slaže se vjerovatno svaki njegov vozač. Edin Muratović, koji trenutno popravlja svoju desetu dvojku je jedan od njih.
"Sva auta koja su sličnog ranga i godina kao što je Golf II su nestala. Samo se on drži," ističe Muratović, koji vozi samo isključivo ovo auto. Njegova uobičajena praksa jeste da otkupi Dvojku i onda je popravi, nekada proda, jer je potražnja za njom uvijek aktuelna, a nekada ostavi sebi. ""Ljudi i dalje voze to auto, imas ih od 1984. pa do 1992. godišta. Golf II se traži i vazda prodaje," ističe Muratović.
I zaista da je Wolksvagen i dalje najpopularnije auto u Bosni i Hercegovini pokazuje i podatak BIHAMK-a prema kojem od ukupnog broja prodatih automobila, 1536 ili 18,49 posto je marke Wolksvagen. S druge strane, podaci pokazuju da je više od 72% registrovanih vozila u Bosni i Hercegovini starije od 15 godina, a više od 90% voznog parka starije od 12 godina, u šta se Golf II vrlo dobro uklapa.
No bez obzira na današnju ekonomsku situaciju, nemogućnost kupovine boljeg automobila, Dvojka nikada nije bila samo auto. U Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, Golf II je uvijek identifikovan sa određenim društvenim okvirima u koje bi se u zavisnosti od perioda uklapao: od statusnog simbola do auta zahvaljujući kojim su brojni ljudi spašeni u ratu, pa sve do danas, gdje njegova nevjerovatna izdržljivost, efikasnost i jeftino održavanje i potrošnja spašavaju hiljade vozača koji zbog sentimenta ili novca nemaju drugi izbor. I zbog toga jer svi mi imamo jasno i vrlo često nevjerovatno sjećanje na neku situaciju koja je uključivala i Dvojku, ovo auto zaista treba svoj spomenik.