Europska kohezijska politika, neujednačeni rezultati

Osmo izvješće Europske komisije o kohezijskim politikama donosi prilično raznoliku sliku koju karakterizira, s jedne strane, približavanje pojedinih nerazvijenih regija europskim standardima, a s druge gospodarsko nazadovanje određenih područja

Svake tri godine Europska komisija objavljuje izvješće o koheziji . Riječ je o detaljnoj analizi situacije vezane uz razvojne razlike između pojedinih dijelova EU i efikasnost kohezijske politike. Posljednje izvješće, objavljeno u veljači ove godine, donosi vrlo raznoliku sliku, koja podvlači bitne pomake u pojedinim sektorima, ali istovremeno i nazadovanja u nekim drugim područjima.

Nema sumnje da Europska unija, kroz kohezijsku politiku, ulaže ogromna sredstva u projekte usmjerene na smanjivanje razvojnih razlika unutar EU, o čemu svjedoči činjenica da su u razdoblju 2014. – 2020. kohezijski fondovi činili čak 52 posto ukupnih javnih ulaganja. Dostupni podaci pokazuju da je zahvaljujući kohezijskim sredstvima razlika između BDP-a po stanovniku u 10 posto najnerazvijenijih regija i 10 posto najrazvijenijih regija smanjena za 3,5 posto. Međutim, razvoj situacije nije pravolinijski.

Kako pokazuje prva karta, u razdoblju 2001. – 2019. razlika između BDP-a po stanovniku u EU i u zemljama članicama koje pripadaju istočnoj Europi znatno je smanjena. Do tog poboljšanja došlo je zahvaljujući strukturalnim investicijama, razvoju infrastrukture i relativno jeftinoj cijeni rada te zahvaljujući transferu radne snage iz poljoprivrednog u industrijski i uslužni sektor. Ovakav razvoj situacije ne čudi ako se ima u vidu činjenica da je uključivanje u zajedničko tržište imalo poticajno dejstvo na gospodarstva istočnoeuropskih zemalja. Glavni izazov pred kojim se danas nalaze ove zemlje je izbjeći takozvanu “razvojnu zamku“ s kojom se suočavaju ostale članice EU, a koju karakterizira nizak BDP po stanovniku, niska produktivnost i niska stopa dugoročne zaposlenosti.

Podatak koji pak privlači najveću pozornost odnosi se na smanjenje BDP-a po stanovniku u južnoj Europi u razdoblju 2001. – 2019. Države poput Grčke i Italije još uvijek se nisu oporavile od gospodarske krize koja je izbila 2008. Grčka, južna Italija i pojedine ruralne i nekadašnje industrijske regije Francuske upale su u razvojnu zamku unatoč sredstvima dobivenim u okviru kohezijske politike i povoljnoj početnoj poziciji kada je u pitanju konkurentnost. Na začelju liste su četiri grčke regije (Zapadna Grčka, Centralna Grčka, Trakija i Makedonija) i jedna talijanska (Kalabrija) u kojima je već petnaest godina BDP po stanovniku niži od 75 posto EU prosjeka (karta 2.).

Također, bitno je istaći razlike među urbanim i ruralnim područjima: dok je u zemljama sjeverozapadne Europe koje pripadaju EU zabilježen podjednak rast BDP-a u svim regijama, s izuzetkom urbanih područja u glavnim gradovima (gdje je zabilježen nešto veći rast BDP-a), u državama jugoistočne Europe jaz između sela i grada je mnogo izraženiji te je veći dio gospodarskih djelatnosti koncentriran u urbanim područjima. Takav trend dugoročno vodi ka neujednačenom gospodarskom razvoju ne samo među različitim državama, nego i unutar pojedinačnih država, o čemu svjedoče podaci o pristupu brzom internetu: u urbanim područjima pristup brzom internetu imaju dvije trećine stanovništva, a u ruralnim samo jedna šestina.

Spomenimo još i razlike u stopi zaposlenosti koje vjerojatno najbolje oslikavaju ekonomsku situaciju: premda se u razdoblju 2008. – 2019. stopa nezaposlenosti smanjila u cijeloj EU, jaz između razvijenih i slabije razvijenih regija i dalje je veći o odnosu na razdoblje prije krize, s posebno izraženim razlikama između sjeverne i južne Europe (karta 3.). Pored toga, rodne razlike u participaciji na tržištu rada izraženije su u slabije razvijenim regijama (17 posto) u odnosu na razvijene regije (9 posto).

Od ključnog je značaja preokrenuti ovaj trend, s obzirom da manje razvijenim regijama prijeti opasnost da upadnu u začarani krug: odliv znanja, manje sredstava i niži stupanj obrazovanja negativno utječu na sposobnost slabije razvijenih regija na prevaziđu gospodarsku zaostalost. Paradigmatična je, u tom smislu, nesposobnost istočnoeuropskih država (ali i pojedinih regija koje pripadaju razvijenijim državama članicama) da prevaziđu jaz koji ih dijeli od ostalih područja unutar EU po pitanju inovacije, a koji i dalje raste (karta 2.).

Pandemija je neumitno utjecala na ovu kompleksnu situaciju, a njene konačne posljedice tek će se vidjeti. Evidentno je da je pandemija razotkrila sve slabosti zdravstvenih sustava u slabije razvijenim regijama, gdje je stopa smrtnosti porasla za 17 posto (EU prosjek iznosi 13 posto). Tijekom prošlog desetljeća, razlika u očekivanom trajanju života između istoka i zapada postepeno se smanjivala, no jaz je i dalje velik.

Još jedan aspekt na koji ukazuje izvješće Europske komisije odnosi se na neophodnost jačanja međuregionalne suradnje. Tijekom pandemije pogranične regije pokazale su se naročito krhkim, prije svega zbog zatvaranja nacionalnih granica koje je negativno utjecalo na lokalno gospodarstvo.

Dakle, možemo zaključiti da, iako je kohezijska politika doprinijela smanjenju jaza između EU i istočne Europe, pojedina područja u južnom i jugozapadnom dijelu EU nalaze se u fazi gospodarske stagnacije, ili čak recesije. Dok se s jedne strane ubrzala konvergencija među državama članicama, s druge strane povećale su se razlike među regijama unutar pojedinih država.

Nakon izbijanja panedmije, dakle od 2020. godine, jedan dio kohezijskih sredstava preusmjeren je u instrumente koji su omogućili brzo reagiranje na zdravstvenu krizu.

“Pandemija je povećala rizik od nejednakosti u Europskoj uniji“, objasnio je Nicolas Schmit, povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava, dodavši da je kohezijska politika “jedan od glavnih alata EU za suzbijanje tog trenda“.

Po okončanju pandemije, kohezijski fond trebao bi ponovo biti u potpunosti usmjeren na prvobitne ciljeve: promoviranje ujednačneog razvoja europskih regija i smanjivanje nejednakosti.

“Izvješće nam omogućuje da izvučemo pouke iz prošlosti kako bismo se bolje pripremili za buduće izazove“, zaključila je povjerenica za koheziju i reforme Elisa Ferreira.