David Pejić, “najbolji europski ekološki poljoprivrednik”

David Pejić, rođen 1990., u rujnu prošle godine osvojio je nagradu Europske komisije za najboljeg europskog ekološkog poljoprivrednika. David upravlja najstarijim ekološkim imanjem u Hrvatskoj i u njegovoj nesvakidašnjoj priči ukrštaju se poljoprivreda i filozofija

Proljeće još nije bilo došlo kada smo se s Davidom Pejićem susreli na njegovom ekološkom imanju u Habjanovcu, 60 km istočno od Zagreba. Tek posijane sadnice rasle su u stakleniku, čekajući da zima definitivno prođe i da budu prenesene na otvoreno. Zrno eko imanje najstarije je ekološko poljoprivredno gospodarstvo u Hrvatskoj i naš je domaćin, David Pejić, ni manje ni više nego “najbolji europski ekološki poljoprivrednik”, dobitnik istoimene nagrade koju je Europska komisija – prvi put – dodijelila u rujnu 2022.

“Mislim da je Komisija htjela prije svega nagraditi to što smo uspjeli stvoriti cjelovit i zatvoren ciklus, koji obuhvaća ne samo poljoprivrednu proizvodnju nego i preradu i transformaciju hrane, sve do upotrebe naših proizvoda u veganskom restoranu koji držimo u Zagrebu”, objašnjava Pejić. Naime, Zrno je mnogo više od običnog poljoprivrednog imanja. Pored uzgoja šezdeset poljoprivrednih kultura na poljima i u staklenicima, tvrtka ima prerađivačke i pekarske pogone te prvi veganski restoran u Hrvatskoj. Riječ je o ukupno oko 150 certificiranih ekoloških proizvoda. “Na primjer, mi uzgajamo soju, od koje potom pravimo tofu, koji koristimo za sendviče i jela koja služimo u restoranu”, nastavlja Pejić. U pitanju je razložan ciklus. “Ne bismo imali prostora da proizvodimo pšenicu i vlastito brašno, te brašno kupujemo od lokalnih zadrugara, ali samodostatni smo po pitanju svega ostalog, svega što ovdje možemo uzgajati”, precizira direktor Zrna.

Od Cambridgea do poljâ

Priča Davida Pejića zanimljiva je ne samo zbog rezultata koje je postigla njegova obiteljska tvrtka, osnovana 1988., koja trenutno zapošljava četrdeset radnika (od kojih desetak radi u restoranu), nego i zbog same biografije mladog poljoprivrednika. Prije nego što se vratio u Hrvatsku kako bi radio na obiteljskom imanju, David je studirao film u New Yorku i filozofiju na Cambridgeu. Nakon završenih magistarskih studija u Engleskoj, 2015. vratio se u Zagreb s namjerom da pomogne roditeljima u obiteljskoj tvrtki. “S obzirom na studij, možda sam se trebao baviti marketingom, no radije sam pitao svoje roditelje: ‘Gdje sam najpotrebniji?’, i oni su mi rekli: ‘Na poljoprivrednom imanju Zrno’”. Naime, Davidova obitelj posjeduje još nekoliko tvrtki koje posluju u organskom sektoru: Biovega, koja upravlja lancem supermarketa Bio&Bio (dvadesetak prodajnih mjesta diljem zemlje), Makronova, posvećena edukaciji, i Planetopija, nakladnička kuća specijalizirana za teme koje se tiču prehrane i općenito zdravlja.

“Moji roditelji kupili su Zrno 2010. i pokrenuli sve ostale aktivnosti poslije mog rođenja, tako da sam odrastao u ovom ekosustavu i uvijek sam pridavao veliku važnost ovoj djelatnosti, želio sam u njoj sudjelovati”, objašnjava David. “Kada sam počeo ovdje raditi, većinu vremena provodio sam na poljima i uvidio sam povezanost između poljoprivrede i filozofije”, ističe David te dodaje: “Na sveučilištu su me zanimali složeni sustavi, a poljoprivrednik je u stalnoj interakciji sa složenim sustavom prirode. Možeš imati dobru i ispravnu ideju i valjano je provesti, a rezultati ipak mogu biti neočekivani. Ovo važi prije svega za organski uzgoj, gdje ne možeš sve kontrolirati, ne možeš obuzdati prirodu”.

David je na čelu Zrna već sedam godina i danas mnogo više vremena provodi u uredu, upravljajući različitim granama obiteljske djelatnosti. Iskustvo mu omogućuje da sagleda hrvatski i europski kontekst i pokuša ga analizirati.

Novi put za poljoprivredu?

“Danas sigurno i u Hrvatskoj postoji veća svijest o važnosti onoga što jedemo, no još uvijek vladaju velika zbunjenost i nepovjerenje. Nedostaje postojana institucionalna potpora i dugoročna politička vizija o tome kakvu poljoprivredu želimo razvijati”, tvrdi mladi poljoprivrednik. “Hrvatska ima dobar položaj za razvoj ekološke poljoprivrede i sve potrebne preduvjete za uspjeh u ovom sektoru, počev na primjer od činjenice da hrvatsko gospodarstvo u velikoj mjeri ovisi o turizmu, koji se dobro kombinira sa zdravim i organskim lokalnim prehrambenim proizvodima. No idemo li doista u tom smjeru? Ne bih znao reći”.

U 2019. godini 8,5 posto poljoprivrednog zemljišta u EU bilo je pod organskim uzgojem. Komisija je postavila cilj od 25 posto do 2030. , međutim ne napreduju sve države članice istom brzinom. “Latvija teži dostići 30 posto do 2030., dok se hrvatska vlada zadovoljava s 14 posto”, kaže David sa žaljenjem.

“Danas smo svi svijesni negativnih posljedica konvencionalne poljoprivrede po ljudsko zdravlje i okoliš. Nedavna američka studija pokazala je da je 80 posto osoba (od ukupno 3000) koje su sudjelovale u ispitivanju imalo ostatke glifosata u urinu. Dvije trećine bila su djeca”, ističe direktor Zrna i dodaje: “Nažalost, ne idemo u dobrom smjeru, upotreba pesticida raste, umjesto da se smanjuje. U civilizacijskom smislu, pretvorili smo nešto što bi bas trebalo hraniti u nešto što nam nanosi štetu”. U ovom kontekstu, ekološka poljoprivreda mogla bi doprinijeti utiranju novog puta. Ovo je cilj Davida Pejića, koji je u Habjanovcu uveo koncept biointenzivnog vrta – metod uzgoja koji kombinira principe organske proizvodnje s velikom gustinom i raznovrsnošću sadnica – i planira proširiti objekte na imanju.

“U Sjedinjenim Američkim Državama u tijeku je najveći povratak poljoprivredi od 1960-ih, potaknut upravo ekološkom poljoprivredom. Nikada nisam čuo da je neka mlada osoba napustila grad i otišla na selo da bi se bavila tradicionalnom poljoprivredom”, komentira David. Primjera mladih ekoloških poljoprivrednika ima i u Hrvatskoj, gdje su cijene poljoprivrednog zemljišta mnogima pristupačne. Po Davidovom mišljenju, radi se o razumljivom fenomenu. “Nismo opremljeni za život ovim tempom, za ovu složenost i brzinu. Jednostavno ne možemo tako živjeti ni fizički ni mentalno. Instinkt nam govori da napustimo grad u potrazi za većom jednostavnošću. Ne radi se o idealiziranju života na selu, koji nije lak, nego o preživljavanju u današnjem svijetu”, zaključuje David.