Hrvatska izabrala predsjednicu Grabar Kitarović

Kolinda Grabar Kitarović, za razliku od Josipovića, imala je iza sebe snažnu, gotovo poluvojno organiziranu stranačku mašineriju HDZ-a, bez koje bi teško dobila izbore. No, više od svega, pomogla joj je nesposobna Vlada Zorana Milanovića

Kolinda Grabar Kitarović nova je hrvatska predsjednica, pobjednica na izborima koji su po mnogo čemu jedinstveni. Prvi put na čelu Hrvatske bit će žena; prvi put aktualni predsjednik nije osvojio drugi mandat, prvi put izbori su dali tako tijesan rezultat – oštro podijelivši zemlju na lijevu i desnu - i prvi put o tome tko će voditi zemlju sljedećih pet godina odlučili su glasovi iz inozemstva, oni hrvatske dijaspore.

U noći trijumfa, Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), najavila je da će Hrvatska, pod njenim vodstvom, biti među najrazvijenijim državama Europske unije i svijeta i da su oni, HDZ, ti koji će zemlju izvući iz krize.

Ivo Josipović priznao je poraz, čestitao pobjednici i rekao da je razlika tijesna, ali da ''je bit demokracije, da onaj tko osvoji više glasova nosi pobjedu''.

Razlika je uistinu više nego tijesna: Kolinda Grabar Kitarović osvojila je 50,74, Ivo Josipović 49,26 posto glasova. Mjereno brojem listića, prednost u njenu korist nešto je veća od 32.000 glasova. Odaziv birača bio je golem: 59,06 posto, što znači da je na izbore izašlo više od 2,2 milijuna građana.

Još samo nekoliko tjedana pred prvi krug izbora 28. prosinca 2014., činilo se da će Ivo Josipović kroz njih prošetati. Ankete su mu davale veliku prednost, a cijelo vrijeme svog petogodišnjeg mandata bio je najpopularniji političar u Hrvatskoj. Ali nakon prvog izbornog kruga, kada je tijesno, tek za dlaku više nego što je sada izgubio, pobijedio novu hrvatsku predsjednicu (rezultat je bio 38,46 prema 37,22, dok su ostala dvojica kandidata, Sinčić i Kujundžić, osvojili 16,42, odnosno 6,30 posto), postalo je jasno da će drugi krug biti krajnje neizvjestan.

Kolinda Grabar Kitarović, za razliku od Josipovića, imala je iza sebe snažnu, gotovo poluvojno organiziranu stranačku mašineriju HDZ-a, bez koje bi teško dobila izbore, unatoč svom šarmu, relativnoj umjerenosti u nastupima i izjavama koje je većina građana, izmučena dugogodišnjom krizom, željela čuti. No, više od svega, pomogla joj je nesposobna Vlada Zorana Milanovića, šefa Socijaldemokratske partije (SDP), koja je stajala iza kandidature Josipovića. Bez puno pretjerivanja moglo bi se reći da je Josipović kolateralna žrtva Milanovićeve nesposobnosti.

No, Grabar Kitarović, čini se, pokazala je veću motiviranost i izraženiju volju za pobjedom. Iako je u prvom krugu izgubila, ponašala se kao pobjednica. Mudro je iskoristila uzlet iz prvog kruga kada je malo tko očekivao tako tijesan ishod i na krilima tog rezultata, u drugom krugu, vinula se do pobjede. Josipović je, bilo je to vidljivo, nakon prvog kruga djelovao nesigurno i zbunjeno, a njegov izborni program – promjena Ustava kao pretpostavka izlaska zemlje iz krize – većini građana nije bio dovoljno atraktivan, mnogima i nerazumljiv.

I dok je iza Kolinde Grabar Kitarović čvrsto stajao HDZ, organiziran tako da se u finišu nije mogao dogoditi ni jedan krivi potez, Josipoviću su njegovi zabijali autogolove. Kad je nakon prvog kruga i najvećeg iznenađenja izbora, 16 posto glasova koje je osvojio do tada javnosti nepoznati Ivan Sinčić, svakome bilo jasno da je to, potencijalno, zlatni bunar mogućih Josipovićevih glasova u drugom krugu, jedna SDP-ova ministrica načinila je Josipoviću medvjeđu uslugu. Žestoko se obrušila na Sinčića i izazvala revolt njegovih 300 tisuća glasača. No još veći revolt, tih uglavnom mladih ljudi, koji su glasajući za Sinčića, ipak bili bliži Josipoviću nego Grabar Kitarović, izazvalo je njegovo uhićenje, samo tri dana pred drugi izborni krug. Sinčić je naime, zajedno s udrugom Živi zid, pokušao spriječiti deložaciju iz stana jednog građanina (što je, kao aktivist, činio i inače, stavljajući se na stranu obespravljenih i socijalno ugroženih), pa ga je policija uhapsila.

Ministar policije je iz SDP-a, stranke koja je podupirala Josipovića. To je dodatno razljutilo njegove birače. Rezultat: 60.000 nevažećih glasova na izborima. Pretpostavka je da su to uglavnom Sinčićevi birači koje je pozvao da na glasačkim listićima dopišu njegovo ime i tako ih učine nevažećima.

Još jedna značajka izbora imat će, uz onu posvemašnju, oštru i ideološki prepolovljenu Hrvatsku, reperkusije na politički život Hrvatske. To su glasovi dijaspore (najveća je dakako ona u BiH), koji su, praktično, presudili tijesni ishod glasanja. Kolinda Grabar Kitarović dobila je oko 32.000 glasova više od Josipovića. No, čak 33.000 stiglo je iz dijaspore.

Iako je traj podatak indikativan i može biti protumačen da je dijaspora, a ne hrvatski građani u Hrvatskoj, presudila tko će biti na čelu zemlje, činjenica je, također, da je Josipović, u odnosu na prije pet godina, kada je izabran za predsjednika, samo u Zagrebu na ovim izborim dobio 50.000 glasova manje. Slično je bilo i u drugim gradovima, što potvrđuje tezu da je neuspjeh Milanovićeve Vlade (koalicije lijevog centra predvođene SDP-om), bio pretežak uteg oko vrata sad već bivšeg hrvatskog predsjednika.

Sad kad je HDZ dobio svoju predsjednicu i kad je stranka i formalno potvrdila svoju snagu, lako je moguće da na krilima trijumfa, euforično iskazanog u izbornoj noći, krene na rušenje Vlade Zorana Milanovića. Parlamentarni izbori, redovno, trebali bi se održati na samom kraju ove ili odmah na početku sljedeće godine. Hoće li HDZ biti spreman čekati još godinu dana? Hoće li trijumf na predsjedničkim izborima, dok je balon pobjede još napuhan, biti motiv da se krene u zazivanje prijevremenih izbora?

Sve je moguće. Pobjeda Grabar Kitarović, iako tijesna i minimalna, pokazala je raspoloženje građana i želju za promjenama. Pomiješa li se ta volja s njihovim nezadovoljstvom, koje za sada nije poprimilo ulično manifestiranje, sve je moguće.

Okidača tog nezadovoljstva jako je puno - od prosvjeda branitelja koji već tri mjeseca, utaboreni u šatoru usred Zagreba traže smjenu Vlade, rijeke nezaposlenih, mahom mladih koji godinama uzaludno traže posao, socijalno ugroženih koji, da bi preživjeli, prekapaju kontejnere za smeće, do onih koji rade, ali ne primaju plaće ili su im takve da od njih ne mogu pristojno živjeti.

Hrvatska, nakon predsjedničkih izbora ulazi u zanimljivo razdoblje, u kojem su mogući različiti scenariji.