Kultura i društvenost, otkrivanje nove Gradske knjižnice Rijeka

Rijeka ima novu modernu gradsku knjižnicu, smještenu u nekadašnjoj industrijskoj zoni koja je revitalizirana i pretvorena u autentičnu kulturnu četvrt. Naša reportaža

Ranojesenski dan, temperature su se u 24 sata s vrelih 38°C spustile na ugodnijih 18°C. Inače, sredinom rujna u Rijeci se još osjeća intenzivan miris mediteranskog šipražja, može se šetati u japankama, bermudama i pamučnoj majici, a nakon posla možete trčati Opatijskom ulicom ako želite očuvati preplanuli ten. Umjesto toga nalazim sivi i mokri grad, koji je iznenadio one koji su jutros izašli iz kuće. Oni koji su tvrdoglavo odjeveni isto kao i proteklih dana i pokušavaju sakriti naježenost miješaju se s onima koji su u strahu od mogućih prehlada već umotani kao da je kasna jesen.

Nekoliko metara od željezničkog kolodvora, desno od ulaznog luka u nekadašnju industrijsku zonu Benčić, nalazi se ploča koja podsjeća da je grad prije nekoliko mjeseci, zahvaljujući europskom projektu, dobio novu futurističku knjižnicu, Gradsku knjižnicu Rijeka. Središnja riječka knjižnica od 1966. do nedavno bila je smještena u “Palazzo Modello” – palači izgrađenoj 1882. godine po projektu bečkih arhitekata Fellnera i Helmera, u blizini Korza, široke pješačke ulice koja presijeca jezgru grada.

Ideja o preseljenju knjižnice datira iz 2012 godine. Namjera je bila pronaći veći prostor za ogromnu zbirku knjiga i istovremeno preurediti napušteni industrijski kompleks: nastao u 18. stoljeću kao tvornica šećera, koja je zatim pretvorena u tvornicu duhana, da bi konačno postala tvornica motora Rikard Benčić od 1945. do 1995. godine, kada je zatvorena.

Kako mi je rekao ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka Niko Cvjetković, knjižnica je danas kulturno središte. “U raznim ustanovama industrijskog kompleksa rođena je autentična umjetnička četvrt, 'Art-kvart Benčić '. Knjižnica je smještena u zgradi koja se zbog svog oblika naziva T-objekt, pored druge zgrade u obliku slova H u kojoj se nalazi Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU ), tu je potom Muzej grada Rijeke te zgrada od crvene cigle u kojoj je smještena Dječja kuća”.

Prošavši kroz luk, staza koja vodi do knjižnice presijeca prostor prošaran cvjetnim gredicama, koji takođe gleda na Dječju kuću. Obe ustanove nastale su u sklopu europskog projekta koji je promovirao Grad Rijeka u suradnji s lokalnim partnerima, “Revitalizacija kompleksa Benčić – Cigleni i T-objekt “, u sklopu operativnog programa “Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020.“, ukupne vrijednosti 12.182.693 eura sufinanciran od strane EU sa 55%

 

Zgrada od crvene cigle, “Dječja kuća”, smještena u višekatnici od 2717 četvornih metara – gdje djeca od 0 do 14 godina mogu čitati, zabavljati se, sudjelovati u radionicama, gledati filmove – obnovljena je po projektu arhitekta Saše Randića i otvorena u ožujku 2021.

Dok hodam prema knjižnici, prolazim pored mlade žene koja izlazi iz Kuće, s djetetom koje trči prema travnjaku. “Dolazite li često ovdje?”, pitam je. “Kad god mogu! Nezasitan je”, kaže pokazujući na sina koji ima oko četiri godine, “a ovdje imamo sve. On unutra upoznaje drugu djecu, čita i igra se... a ja mogu razgovarati i opustiti se s ostslim roditeljima, čak i vani sjedeći za ovim stolovima. Naravno kad je lijepo vrijeme, danas sigurno ne...”, odgovara žena smiješeći se.

“Više od slova” slogan je koji dočekuje posjetitelje na ulazu u knjižnicu, najavljujući poruke ispisane na stubištu koje vodi do recepcije: prostor ne samo za čitanje nego i za druženje, sastanke i diskusije. Ono što odmah privlači pogled jeste svjetlina, zahvaljujući ne samo staklenim zidovima i bijelom namještaju, već prije svega velikim prozorima s otvorenim pogledom i vrlo visokim stropovima koji, zajedno sa stupovima i gredama industrijskog dizajna, podsjećaju na porijeklo ove zgradu.

Povijesni korijeni i inovacije savršeno se prepliću ne samo u arhitekturi, već i u uslugama koje se nude na tri od četiri kata otvorena za javnost na površini od 4.530 četvornih metara. Prije svega, u prizemlju, u omladinskom odjelu “Rasadnik”, uz dvoranu za sastanke i čitaonicu novina. Niko Cvjetković objašnjava da je “Rasadnik” zamišljen da bude nešto više od obične “medijateke”. “Naime, imamo sobu za snimanje s glazbenim instrumentima, studio za audio montažu, kino studio”.

Mladi ljudi koje nalazim sjede na podu posvećeni znanstvenom istraživanju, na raspolaganju imaju i “tihe sobe”, potpuno izolirane staklenim zidovima kako bi se osigurala maksimalna koncentracija. “Jesi li iz Rijeke? Studiraš ll ovdje?”, šapatom pitam djevojku koja je upravo izašla iz jedne od ovih soba. “Da, ja sam iz Rijeke, ali ne studiram ovdje, pohađam fakultet u Italiji. Ovdje u Rijeci sam pohađala talijansku školu, tako da mi je bilo lako, s obzirom da sam već znala jezik”. Priprema diplomski rad, dok je u posjetu obitelji. “Ovog sam ljeta gotovo izlizala cipele na putu između knjižnice i mora, gdje inače idem popodne! Ponekad se, međutim, nađem s prijateljima u prizemlju”.

Mnogi mladi knjižnicu doživljavaju kao mjesto za učenje i druženje. Preko 100.000 posjeta u prvih šest mjeseci nakon otvaranja. Brojka koja, dodaje Cvjetković, “sama govori koliko su građani prihvatili ne samo novu koncepciju i način funkcioniranja knjižnice nego i novu lokaciju i cijelu kulturnu četvrt”. Nova koncepcija podrazumijeva suradnju svih ustanova prisutnih u nekadašnjem industrijskom području, zajedničko djelovanje, “kako bi građani - zaključuje ravnatelj knjižnice - mogli doživljeti Art-kvart kao jedinstveno tijelo”.

Ulazim u drugi lift - također stakleni – kako bih sišla u predvorje. Vidim gospođu koja ubacuje knjige u “knjigomat”, svojevrsni bankomat za knjige. Mogla ih je vratiti i izvan radnog vremena kroz vanjski “knjigomat”, otvoren 24 sata dnevno. U novoj riječkoj knjižnici, prvi put u Hrvatskoj, korištena je tehnologija radiofrekvencijske identifikacije (RFID) koja automatski prepoznaje knjige po etiketama i na pokretnim trakama prenosi ih na različite katove knjižnice.

Kroz staklene pregrade zaneseno promatram složeni transportni mehanizam koji je prepoznao upravo predatu knjigu i polako, kao da je u pitanju prtljag turiste koji je upravo izašao iz aviona, prati je ka završnom dijelu putovanja. Koje će se nastaviti kada sljedeći put netko zatraži knjigu.