Nova hrvatska koalicijska vlada predvođena nestranačkim predsjednikom Tihomirom Oreškovićem donosi dosta novih lica na političku scenu, od kojih neki izazivaju kontroverze

29.01.2016. -  Sven Milekić Zagreb

Kasno 22. siječnja, pred samo izmicanje ustavnog roka, Tihomir Orešković je s 83 glasa 'za' i 61 glas 'protiv' potvrđen od Hrvatskog sabora kao novi predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Orešković, Hrvat koji je gotovo cijeli svoj život proveo u Kanadi i drugdje u inozemstvu, dolazi kao financijski menadžer izraelske farmaceutske kompanije Teve, u Hrvatskoj najpoznatije kao kupca hrvatske farmaceutske kompanije Plive.

Čuđenje

Za Oreškovića, koji je sam bez ikakvog prethodnog političkog iskustva ili članstva, hrvatska javnost je saznala praktički 23. prosinca kada mu je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dodijela 30 dana za formiranje vlade. Orešković je svojevrsno rješenje na zahtjeve Mosta nezavisnih lista (MOST), predložen od strane najjače stranke u Saboru, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). U tom smislu, mnogi politički analitičari problematizirali kako Orešković, iako je imenovan legalno, nema politički legitimitet, jer se nije natjecao na parlamentarnim izborima u studenom.

Imena budućih ministra saborski zastupnici i građani saznali su tek jedan dan prije nego što su oni potvrđeni od strane saborske većine. Orešković ih je tom prigodom rekao za buduću Vladu kako je to „Tim's tim“, zdrav i mladi tim. Očekivano, u koalicijskoj vladi mjesta potpredsjednika zauzimaju predsjednik MOST-a Božo Petrov i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. U takvoj konstelaciji MOST je sa samo 14 zastupnika koji čine vladajuću većinu dobio 6 ministara, skoro jednu trećinu. Među njihovim ministrima je očekivano Tomislav Panenić, načelnik male slavonske općine, koji je zauzeo važno mjesto ministra gospodarstva.

Drugi važan MOST-ov ministar je Vlaho Orepić, ministar unutarnjih poslova, koji je većem dijelu javnosti bio nepoznat i nije imao prethodnog iskustva rada u policiji ili sigurnosnom sektoru. Tijekom prethodnih godina bio je poznat u svojem gradu Ploče na dalmatinskoj obali, zbog sudjelovanja u građanskom aktivističkom pokretu protiv gradnje termoelektrane na ugljen.

Dosta ljudi je bilo zatečeno imenom novog MOST-ovog ministra pravosuđa, Ante Šprlji, 36-godišnji sudac na Općinskom sudu u Metkoviću, koji ima tek 3 godine iskustva rada kao sudac. Izbor Šprlje koji je nema bogato iskustvo rada na većim sudovima je veliko iznenađenje, kada se uzme u obzir da prevosuđe resor koji je tradicionalno problematičan u Hrvatskoj. Sve u svemu, jedna od stvari koja je bila vidljiva na prvi pogled je činjenica kako je od ukupno 23 ljudi u vladi (predsjednik, dopredsjednici i ministri) samo 3 žene, isti broj koji ljudi iz omalenog Metkovića, zajedno s Petrovom, zauzimaju mjesto u Vladi.

Zabrinutost

Međutim, iako su neki MOST-ovi ministri izazvali čuđenje, HDZ-ovi ministri su izazvali zabrinutost. Prvi u redu je ministar kulture Zlatko Hasanbegović, povjesničar s Instituta za društvena istraživanja 'Ivo Pilar', koji je postao poznat tijekom nekoliko prethodnjih godina zbog svojih izjava u kojima dovodi u pitanje antifašizam. On je jednom prilikom u svibnju izjavio kako je antifašizam u hrvatskom ustavu „floskula“ i kako država ne počiva na tome nego isključivo na Domovinskom ratu, kako se službeno zove rat 1990-ih.

Također, Hasanbegović je član Počasnog bleiburškog voda, organizacije koja predvodi komemoraciju na Bleiburgu, malenom austrijskom selu na granici sa Slovenijom, u kojem su se ostaci vojske fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH), praćene civilima, predale jugoslavenskim partizanima, te su na putu do i kroz Jugoslaviju ubijeno oko 20,000 ljudi.

Čak su i zastupnici iz oporbe u Saboru, smatrali kako je HDZ-ov zastupnik Jasen Mesić, koji je ranije već obnašao poziciju ministra kulture, bolji izbor od Hasanbegovića. Zbog svega ovoga, pripadnici civilnog društva okupili su se na dan njegovog imenovanja u Saboru i ispratili ga zvižducima i povicima „Goebbels, Goebbels“. Otpori njegovom imenovanju su se nastavili pa je udruga Domino organizirala  je u noći 24. siječnja gerilsku svjetlosnu projekciju njegove izjave o antifašizmu na zgradu ministarstva, a skupina građana je dan kasnije organizirala sprovod ministarstva kulture. Također Hrvatsko novinarsko društvo, hrvatski PEN centar,Hrvatsko društvo pisaca i mnogi kulturni djelatnici i umjetnici izjasnili su se protiv njegovog imenovanja.

Drugi ministar koji je izazvao poprilične otpore je ministar branitelja, Mijo Crnoja, koji je još je svojim izjavama uznemirio javnost i prije samog imenovanja. Ovaj umirovljeni vojnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojske bosanskohercegovačkih Hrvata, još je prije svojeg imenovanja donijeo obećanje kako će donijeti registre agresora i izdajnika nacionalnih interesa Hrvatske. Takva izjava izazvala je široki društveni otpor brojnih intelektualaca i običnih građana, koji je rezutirao dobrovoljnim upisivanjem građana u virtualni registar izdajnika, koji je umjetčki kolektiv SKROZ postavio na internet.

Također, mediji su 26. siječnja uputili na činjenicu kako Crnoja nije pravilno regulirao svoje prebivalište te je tako moguće utajio porez. Istog dana mediji su pronašli navode o njegovom uhićenju radi fizičkog obračuna te sudskog procesa u kojem je Crnoja nepravomoćno osuđen radi ometanja tuđeg privatnog posjeda. Crnoja je samo djelomično opovrgnuo ove navode, kratkim komentarom za Hrvatsku radio-televiziju. Međutim, pritisnut medijima i nakon dugih pregovora unutar Vlade, Crnoja je 28. siječnja podnio ostavku koja je prihvaćena, iako je tvrdio da ne postoji krivica koja mu se stavlja na teret.

Treći ministar koji izazvao negativne komentare je novi ministar obrane Josip Buljević. On naime dolazi iz ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, gdje je bio njezin savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost. Buljević ima pozamašnu karijeru u sigurnosnom sektoru, gdje je prošao kroz gotovo sve sigurnosne agencije između 1995. i 2013. godine. Ono što izaziva negativne konotacije je to da je obnašao dužnost pomoćnika ravnatelja za operacije Protuobavještajne agencije (POA) u trenutku kada je novinarka Helena Puljiz bila psihički zlostavljanja, ilegalno praćena i ispitivana od strane POA-inih agenata.

Puljiz je 2014. godine dobila i pravomoćnu presudu da su se je agenti POA-e nelegalno priveli i odveli na ispitivanje. Iako sud nije utvrdio direktnu odgovornost Buljevića, on je tada obnašao odgovornu poziciju u POA-i i prema saznanjima Puljiz, direktno je bio upućen te je čak koordinirao akcijom protiv Puljiz.

S ovih nekoliko problematičnih ministara, nova hrvatska Vlada  zasad ne ulijeva povjerenje jednom broju hrvatskih građana i analitičarima, koji očekuju daljnji hrvatski izlazak iz gospodarske krize i smirenje tenzija na društvenoj razini.