Potrošači, tržište i distribucija

Svi sektori tržišta koji se odnose na organsku projvodnju i njihovi trendovi svih zemalja

Otrošači

Tržište organskih proizvoda je još uvijek ograničeno na regionalnom nivou, kako zbog loše platežne moći potrošača, tako i zbog nedovoljne svijesti o vrijednostima i prednostima ovih proizvoda. Između ostalog postoji i određena doza skepticizma kod potrošača koji vjeruju da je dovoljno kupiti proizvode na pijaci direktno od proizvođača i time dobiti kvalitet i zdravu ishranu. S toga nije slučaj što je organska proizvodnja prisutnija u većim gradovima gdje je informisanost i platežna moć potrošača mnogo veća, naročito među mlađim generacijama. Generacijska veza sa selom je sve slabija tako da je mogućnost kontakta sa poljoprivrednicima i njihovim proizvodima sve teža.

Osim poznavanja vrijednosti, jedan od važnih aspekata jeste prepoznavanje organskog proizvoda na tržištu. Zbog toga je neophodno prisustvo loga koje označava vidljivu razliku između organskih i konvencionalnih proizvoda. Potrošač međutim može biti dezorjentisan količinom proizvoda koja se svakodnevno pojavljuju na tržištu sa etiketama koje aludiraju na prirodu, ekologiju, zdravlje, blagotvornost, ali koji nemaju adekvatne parametre da bi se definisali kao organski proizvodi. Jedan 'green' (‘zeleni’) proizvod nije neophodno da je organski, no sa svojom nejasnom etiketom može stvoriti konfuziju među potrošačima. U tom smislu, kroz definisanje nacionalnog loga, Hrvatska, Makedonija i Srbija su napravile važan korak naprijed u zaštiti svojih građana – potrošača.

Porast upotrebe organskih proizvoda je prije svega podržan od strane obrazovanog stanovništva sa većom platežnom moći; mladih porodica; dijela stanovništva koje je zbog studija ili posla imalo mogućnosti da se sretne sa organskim proizvodima u inostranstvu; kao i turizma, zahvaljujući kojem, u Hrvatskoj se registruje porast potražnje u ljetnjoj sezoni. Treba uzeti u obzir i činjenicu da potrošači organskih proizvoda nisu uvijek isti, i da pored ograničenog broja onih koji sistematski troše na organske proizvode, postoji veća grupa potrošača koja ih koristi povremeno.

U periodu od 2008.-2011. potražnja organskih proizvoda je porasla u skoro svim zemljama, iako veoma skromno, dijelom i zbog ekonomske krize koja je prouzrokovala smanjene plata, a samim tim i smanjenje platežne moći potrošača. Porast u potražnji rezultira sve većom pažnjom koja se ukazuje ovom sektoru od strane distributera, iako je još uvijek veći dio ponude za organske proizvode, kao i za makrobiotičke i proizvode bez glutena, vezana za uvoz iz Njemačke, Italije i Španije. Osim Hrvatske koja ima veliki asortiman organskih proizvoda, lokalna ponuda se bazira na brašnu, tjestenini, voćnim sokovima, džemu, medu i biljnim čajevima. Svježi proizvodi, iako u porastu, još uvijek su u ograničenom broju. 

Tržište i distribucija

Iako količina organskih proizvoda nije raznovrsna, njihovo prisustvo je sve češće u lancima supermarketa kao što su Konzum, Mercator, Maxi i Ramstore, za razliku od manjih prodavnica i trgovina u kojima je njihov izbor veoma loš ili nepostojeći. Jedna od teškoća u distribuciji lokalne organske proizvodnje su i proizvodni kapaciteti koji često nisu u stanju da garantuju adekvatnu količinu proizvoda tokom godine. Iako se ovi aspekti odnose na slabosti poljoprivrednih udruženja i zadruga (problem koji karakteriše cijeli region), treba imati u vidu da se i sa ovako ograničenom ponudom i potražnjom mali proizvođači mogu plasirati na tržištu velikih distibutera. Takav je slučaj sa “Hjeldom” i drugim malim proizvođačima vezanim za nevladinu organizaciju Econ, koja je u Bosni i Hercegovini prisutna u Merkatoru sa tjesteninom i brašnom (Hjelda) i svježim proizvodima kao sto su crni i bijeli luk, krompir i kupus (Econ).

U porastu je i broj specijalizovanih prodavnica koje nude zdravu hranu. Organske proizvode često možemo naći izložene pored prehrambenih proizvoda za bebe, makrobiotike, hrane bez glutamina, biljnih ulja i dijetalne ishrane. Ponuda se pretežno bazira na suvim i prerađenim proizvodima, jer je količina svježih mala ili nepostojeća.

U skoro svim apotekama možemo naći određene organske proizvode, kao biljne čajeve, dok se u nekim specijalizovanim radnjama mogu naći proizvodi za ličnu njegu, kao što je slučaj sa njemačkom DM (Drogerie Markt), koja nudi asortiman biljnih čajeva, voćnih sokova, džemova, keksa, tjestenine i drugih suvih i prerađenih proizvoda.

Jedan od načina distribucije organskih proizvoda koji još uvijek nije razvijen, zbog manjka sertifikovanih farmi, jeste direktna prodaja. Proizvođači koji se često sreću tokom ljetnje sezone pokraj puta u velikoj mjeri su konvencionalni, a njihova prodaja nije formalnog karatera. Izuzetak u ovom slučaju čine Hrvatska, Makedonija i Srbija gdje se bilježi porast direktne prodaje zahvaljujući sertifikovanim farmama i seoskom turizmu. Rezidualnu važnost imaju on – line (prodaja putem interneta) i box schemes prodaje. Riječ je o “korpi” sa sezonskim proizvodima ponuđenim od strane proizvođača i tako spremnim za prodaju. Prva inicijativa ovog načina distribucije organskih proizvoda počela je od strane “Eko Sever” u Hrvatskoj i pojedinih udruženja u Srbiji kao na primjer “Terras”.

Među načinima distribucije ne treba zaboraviti restorane, koji su često izraz društvenih i kulturnih trendova. Organski proizvodi se prije svega koriste u restoranima visokog nivoa, kao i onima koji nude vegetarijansku ili makrobiotičku kuhinju. Stoga nije slučaj što je kombinacija organske i makrobiotičke ishrane veoma česta. Takav vid restorana i lokala prisutan je u Beogradu, Novom Sadu, Ohridu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu i drugim gradovima.

Teškoće sa kojima se proizvođači organskih proizvoda susreću su i ograničena mogućnost nabavke ovlašćenih tehničkih sredstava, kao što su đubrivo i drugi proizvodi za zaštitu bilja. Takve teškoće mogu prouzrokovati dodatnu barijeru u razvoju ovog sektora.

Tabela 21. Kanali za distribuciju

Izvori: intervjui sa stučnjacima iz regije, bibliografski materijal, institucionalne web stranice