Statistički izvori

Izvori podataka i najrelevantnije statistike svih zemalja

Slabi statistički izvori su svakako jedan od faktora koji mogu uticati na velik dio analiza i na politički odabir kada je u pitanju poljoprivreda i ruralni sektor na Zapadnom Balkanu. Stoga nije iznenađujuće što većina studija ukazuje na ovaj problem, te želi upozoriti na oprez koji je neophodan u upoređivanju podataka koji često nisu usklađeni. Metode, definicije i standardi koji se koriste prilikom prikupljanja podataka često nisu ujednačeni. Ipak, situacija se razlikuje od zemlje do zemlje: dok Hrvatska privodi kraju usklađivanje sa standardima Eurostata (tako da njeni podaci mogu biti upoređeni sa podacima u zemaljama članicama EU), a Crna Gora je organizovala poljoprivredni popis 2010 i Makedonija 2007. Za razliku od njih, Albanija, Kosovo i Srbija nisu napravile popis u zadnjih 10 godina. Zemlja koja predstavlja najveći problem je Bosna i Hercegovina koja je 1991. imala posljednji poljoprivredni popis (i to samo djelimičan), što znači prije rata i prije uvođenja reformi koje su okarakterisale prelazni proces ka tržišnoj ekonomiji.

Osim metodoloških i organizacionih problema, strukturalne karakteristike poljoprivrednog sektora također doprinose povećanju teškoća: prisustvo velikog broja jedinica koje su orjentisane na samoodrživost i djelimičnu samoodrživost, a koje je veoma teško identifikovati i klasifikovati također mogu prouzrokovati probleme i netačnost u procjeni ukupne proizvodnje i u obračunu drugih pokazatelja.

Glavni ciljevi svih zemalja uključuju usklađivanje sa kriterijima Eurostata te stvaranje baze neophodne za primjenu sistema FADN (Farm Accountancy Data Network) tj. mreže poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka koji se koristi u zemljama Europske unije. Ovo predstavlja prioritetne ciljeve, jer ukoliko ne postoje usklađeni i ažurirani podaci, teško je definisati najadekvatnije političke instrumente na kojima se baziraju strategije poljoprivrednog i ruralnog razvoja.

Kada je u pitanju organska proizvodnja, situacija se dodatno pogoršava jer je riječ o sektoru koji se tek nedavno počeo razvijati, te koji (ako izuzmemo zadnjih par godina) nije izazvao posebno interesovanje na institucionalnom nivou. Zbog navedenih razloga nacionalni statistički izvori nisu uvijek ažurirani i često moraju biti dopunjeni sa informacijama kontrolnih organizama ili organizacija kao što je IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements – Međunarodna federacija za pokret organske poljoprivrede) koja brine o godišnjim statističkim podacima i trendovima organske poljoprivrede na svjetskom nivou. Godišnji porast površina i proizvodnje u organskom sektoru može se također objasniti i sa napretkom u prikupljanju podataka i njihovoj dostupnosti.

Tabela 11. Poljoprivredni sektor: državni statistički izvori u zemljama Zapadnog Balkana

Izvor: obrada autora