Prakse koaliranja u BiH – borba za “politički plijen”

Bh. društvo pa samim tim i politika nalazi se u dubukoj moralnoj krizi smatraju stručnjaci, zbog čega je prisutno masovno licemjerstvo i neprincipijenosti u političkim procesima. Kako ove prakse utiču na glasače, čija je volja navodno svetinja svim političkim subjektima u BiH, a kako na etničke identitete, koji su ustavna kategorija? Da li mediji u BiH tačno, vjerodostojno i provjereno informišu javnost o političkim procesima, posebno u periodu nakon održavanja izbora?

(Tekst je nastao u saradnji sa Media Centar Sarajevo )

Djelovanje stranaka i političkih subjekata u suštini je usmjereno maksimalnom političkom profitu odnosno osvajanju vlasti i uvećanju moći. Zbog tih ciljeva često se krši principijelnost ili data obećanja subjekata, pa tako javnost nerijetko svjedoči promjenama i političkim transferima političara u druge stranke, ostvarivanje partnerskih odnosa sa akterima koji su iz navodno suprotstavljenog političkog tabora, kršenje datih obećanja u izbornim kampanjama o koaliranju, pa čak i prakse promjene nacionalnog identiteta zbog preuzimanja funkcije ili mandata.

Političke partije u BiH nakon objave izbornih rezultata potroše veliku količinu energije i vremena za pregovore o raspodjeli političkog plijena koji podrazumijeva pregovore o koalicionim partnerstvima od kojih će zavisiti na koncu i veliki broj indirektnih imenovanja na brojne rukovodeće pozicije u organima uprave, kojih je prema istraživanju organizacije Centri civilnih inicijativa više od 25.000.

Periodi u kojima se pregovara o formiranju vlasti znaju trajati mjesecima poslije izbora dok se svi namire i smjeste u fotelje, a procedure imenovanja pojedinih organa ili funkcionera mogu potrajati i cijeli mandat zbog blokada ili drugih prepreka. Javnost je već navikla na ovakvu paralizu političkog života, kada su u periodima pregovora oko diobe vlasti, pitanja od javnog interesa, poput zakona važnih za EU integracije ili političke odluke koje bi se pozitivno odrazile na svakodnevni život građana ili poslovanje u zemlji, na marginama interesovanja stranaka.

Proces formiranja vlasti nakon Općih izbora dodatno je usložen kompliciranim političkim sistemom koji podrazumijeva više nivoa vlasti i veliki broj indirektno dodijeljenih mandata koji su u nekim slučajevima međusobno uvjetovani na različitim nivoima (poput izbora delegata Doma naroda PFBiH koje imenuju kantonalne skupštine, ili izbora delegata Doma naroda PSBiH).

Predsjednici političkih stranaka u BiH tradicionalno prije i poslije izbora javno govore o mogućim postizbornim koalicijama, najavljuju ili poriču mogućnost uspostave političkih partnerstava sa određenim političkim strankama. U više navrata se događalo da lideri stranaka nakon obećanja da sa određenim strankama neće koalirati prekrše svoje grandiozne najave. Ovakvi zaokreti u koalicionim opredjeljenjima zabilježeni su u svim prethodnim izbornim ciklusima, kao i u aktuelnom nakon Općih izbora 2022. godine. U nastojanjima da što više istaknu svoju (ne) opredjeljenost partneru ili oponentu, uvrede, optužbe i kvalifikacija sa ciljem diskreditacije preko noći su se pretvarale u komplimente i riječi odobravanja.

Izbori u BiH su vanredna situacija i borba za život i smrt, smatra osnivač Foruma građana Tuzla i Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom” Vehid Šehić i naglašava da “političke stranke koje po Izbornom zakonu kampanju trebaju iskoristiti kako bi građanima i potencijalnim biračima predstavili program svog rada, svode na diskreditaciju političkih protivnika, na atmosferu straha od drugog i drugačijeg što se još uvijek pokazuje kao dobar recept da se dobije naklonost birača”.

“Svjedoci smo kroz izborne cikluse da na bavljenje politikom motiviše prije svega lični i klijentelistički interes a ne opći, kao interes svih građana. I upravo je to razlog velikog nepovjerenja građana prema strankama, koje su svom ličnom interesu podredili opći, jer u mandatu koji im predstoji vide koliko će novaca zaraditi, koliko će iskoristiti pa čak i zloupotrebljavati funkciju koju dobiju”, dodaje Šehić.

U političkoj praksi u BiH posljednjih godina aktualizirane su takozvane “programske koalicije”, zbog toga što prilikom uspostave koalicije partneri definišu program ili osnovne smjernice zajedničkog djelovanja tokom mandata. Prefiks “programska” za koaliciju posebno potenciraju lideri stranaka kada obavještavaju javnost o koalicionom dogovoru, ili uvjeravaju kako je put djelovanja koalicije trasiran programskim okvirom što navodno garantuje stabilnost i konzistentnost tog dogovora. Stručnjaci smatraju kako svaka koalicija treba podrazumijevati program djelovanja.

“Do unazad četiri godine toga nije bilo u BiH. Programi su nebitni, a podjele resora su suština. i tako je bilo sve do Fortine Vlade u Kantonu Sarajevo. Viši nivoi poput Federacije BiH i BiH su svakako nivoi na kojima se etnički dijeli vlast, te su suštinski neprogramski. Naravno da bi dobro bilo da se i na tim nivoima ustanovljavaju jasni programski ciljevi, ali za to treba postojati interes svih učesnika u vlasti. Ako samo jedan to ne želi, to se neće ni desiti. Mislim da smo tome svjedočili na nivoi BiH nakon izbora 2022”, komentira profesor sa Sarajevske škole za nauku i tehnologiju (SSST) Adnan Huskić.

Primjeri iz FBiH

Stranke iz Federacije BiH do sada su se posebno istakle u nekonzistentnosti prilikom odabira partnera za kreiranje postizbornih koalicionih aranžmana. Godinu 2018. u političkom smislu obilježili su između ostalog pregovori za formiranje vlasti na osnovu rezultata Općih izbora. Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) i Naša stranka (NS) koje su bile dijelom tadašnjeg Bh. bloka zajedno sa Demokratskom frontom (DF) donijele su odluku da prilikom formiranja vlasti neće koalirati sa nacionalnim strankama na nivou BiH niti Federacije. Ovu odluku “istorijskom” je ocijenio tadašnji, sada već bivši, predsjednik Naše stranke Predrag Kojović izjavivši da „Istorija se nekada piše tako što kažete 'ne'.”

Vremenom će tri stranke ovog bloka pokazati kako njihova tadašnja stajališta o postizbornom koaliranju nisu bila principijelna koliko su ih nastojali predstaviti javnosti. Naime, Bh. blok prestao je postojati odlukom DF-a o ulasku u pregovore zbog formiranja vlasti sa Strankom demokratske akcije (SDA), Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ BiH) na državnom nivou, čime je za kratko vrijeme prekršeno BH-blokovsko “istorijsko ne” nacionalnim strankama. Posebno je zanimljiva gradacija stavova DF-a o pitanju (ne)koaliranja sa SDA, koji su se od principijelnog “ne” 2017 i 2018 godine, preko uslovnog “ne” iz februara 2019 , transformisali u “da” u aprilu 2019. kada je došlo do potpisivanja “Sporazuma o konstituiranju parlamentarnih većina” između DF-a i SDA. SDP i NS tada su odbili ponudu SDA za ulazak u koaliciju, čime su prema ocjenama javnosti zadržali principijelnost u stavu prema SDA.

Na koncu, u postizbornim kombinatorikama 2022. godine, SDP i NS pristali su na višeslojno koaliranje sa narodnjačkim i strankama desnog centra, prije svega unutar “Osmorke”, ali i u formiranju vlasti na nivou FBiH (HDZ BiH) i državnom (HDZ BiH i SNSD). Predstavnici NS-a nisu kao SDP i DF gradirali svoj stav po pitanju opredjeljenja u postizbornom koaliranju. U ljeto uoči izbora čak su iz ove stranke saopćenjem pozvali Evropsku Uniju i Sjedinjene Američke Države da “eliminiraju Milorada Dodika s političke scene". Gotovo mjesec dana nakon održanih izbora, na ulazak u pregovore Osmorke sa HDZ-om i SNSD-om, zvaničnici NS-a su za medije rekli da “neće formirati vlast na državnom nivou ako je čine i HDZ i SNSD. Ipak, NS je kao dio “Osmorke” sada u koaliciji sa HDZ-om (na državnom i entitetskom nivou) i SNSD-om (na državnom nivou), uz imenovanog ministra Vijeća ministara iz sopstvenih redova.

Nepostojanje principa u politici kao sedmi smrtni grijeh Mahatme Gandhi-ja, najzornije se pokazuje u BiH, zapaža Vehid Šehić: “Niko se ovdje ne drži određenih principa, svjesno možda zbog činjenice da ona stranka koja se drži principa neće imati određeni politički uspjeh. Ipak, držanje određenih principa i ideoloških opredjeljenja dugoročno političkoj stranci otvara veliku mogućnost za naklonost građana”. Prema njegovim riječima teško je očekivati od ovakvih političkih stranaka da doprinesu razvoju demokratskog društva kada one to ne mogu da nametnu temelj djelovanja ni u okviru svoje organizacije, i kada su većina njih stranke jednog lica ili užeg kruga ljudi koji odlučuju o svemu.

Istovremeno, prakse koaliranja u lokalnim ili kantonalnim administrativnim jedinicama, u kojima su koncentrisane za građane najvažnije nadležnosti i servisi, očito se ne podvode pod navodne principe koaliranja koje rukovodstva stranaka odlučno objavljuju i najavljuju. Tako na primjer, nakon Općih izbora 2022. godine u Zeničko-dobojskom kantonu uspostavljena je vlast, a “raspodjela izbornog plijena” dogovarana je u okviru koalicije koju uz stranke iz Osmorke čine i HDZ BiH i DF , iako se HDZ više puta ogradio od saradnje sa DF-om. Zanimljivo je da je DF u novembru prošle godine otvoreno prepustio ovakve odluke lokalnim stranačkim organizacijama.

Šehić ocjenjuje politiku na lokalnom nivou sasvim drugačijom od one koja se vodi na višim nivoima vlasti jer je tu više na djelu politika u pravom smislu riječi: “mi smo svjedoci da na lokalnom nivou svako može sa svakim”.

Ovakve prakse svojstvene su i za političe subjekte u Republici Srpskoj, gdje je u više slučajeva zabilježena uspostava lokalne skupštinske većine stranaka iz već sada tradicionalno suprotstavljenih tabora: vladajuće koalicije SNSD-a sa partnerima, i opozicione grupacije koju predvode Partija demokratskog progresa (PDP) i Srpska demokratska stranka (SDS). Takvih primjera je više, poput koalicija u Bratuncu iz 2021 , ili uspostave većine u Kostajnici iste godine, a i ranije je 2018. godine zabilježeno formiranje skupštinske većine Brčko Distrikta 2018. predvođene SNSD-om uz učešće PDP-a.

Preletači i papci

Javnost u BiH imala je priliku do sada svjedočiti i međustranačkim pojedinačnim ili grupnim transferima, koje kolokvijalno nazivaju terminima “preletač” ili “papak”. U pitanju su transferi koji najčešće direktno utiču na promjenu odnosa snaga u skupštinama ili parlamentima, kao i na formiranje vlasti na višim administrativnim nivoima. Nerijetko se ovakvi transferi dešavaju neposredno nakon izbora, gdje pojedinci iz različitih motiva istupe iz političke grupacije pri kojoj su dobili mandat od građana i pridruže se koaliciji kako bi doprinijeli formiranju većine. Pojedinci u ovakvim transferima uglavnom su “jezičak na vagi” koji presudi konačnom sastavu većine ili osiguravaju komotniju parlamentarnu većinu.

Jedan od primjera nakon Općih izbora 2022. godine je konstituisanje Skupštine Tuzlanskog kantona, gdje je većina formirana zahvaljujući dvojici zastupnika koji su prešli iz Pokreta demokratske akcije (PDA) u nezavisne poslanike i tako donijeli prevagu. Osim u brojnih slučajeva u lokalnim zajednicama , poznati su i mnogobrojni primjeri preletača na višim nivoima vlasti, poput slučaja zastupnika Predstavničkog doma PSBiH nakon izbora 2018. godine, ili slučaja audio snimka koji potvrđuje kupovinu poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za potrebe formiranja entitetske vlade nakon izbora 2014. godine, kao i niz drugih primjera iz RS-a i FBiH .

Posebno su zanimljivi transferi u kojima pojedinci mijenjaju stranke koje nominalno pripadaju različitim pozicijama navodnog političkog spektra u BiH. Tako su na primjer zabilježeni prelasci iz SDA, koja se po potrebi pozicionira kao “narodna stranka političkog centra” ili samodefiniše kao “stranka desnog centra”, u DF koji prema statutu te stranke pripada socijalnoj demokratiji što u BiH pripada lijevom dijelu političkog spektra. U ljeto prije lokalnih izbora 2020. godine lider lokalne organizacije DF-a Zijad Ražanica u Brčkom prešao je u Narod i Pravdu (NiP) koja je deklarativno stranka desnog centra, a državni zastupnik Damir Arnaut je tokom mandata 2018-2022. prešao iz Saveza za bolju budućnost BiH (SBB BiH), narodne stranke političkog centra , u NS, stranku socijal-liberalnog ideološkog usmjerenja .

Profesor Huskić kaže kako je političko “prostituiranje” postalo norma u BiH. U velikoj mjeri su, kako kaže, stranke ispražnjene idoloških sadržaja, pa i to doprinosi lakšem mijenjanju dresova. No, kao ključni razlog, navodi, to što se mandatima može “trgovati”.

“Izabrane osobe mogu svoje mandate vrlo dobro unovčiti. I oni to i čine. Naime, ostanak na vlasti dugogodišnje vladajuće stranke posmatraju kao egzistencijalno pitanje par excellence, pa su u skladu s tim spremne da odriješe kesu da bi kupile pojedince. Na koncu, preletači se, ispravno nažalost, ne brinu za to kako će ih drugi posmatrati, niti šta to govori o njima, jer su novac ili privilegije koje dobijaju za to više nego vrijedne toga”, tvrdi Huskić.

Ovakvi transferi pojedinaca (pa i višestruki ) ili grupe , zabilježeni na različitim nivoima vlasti uključujući općinski , kantonalni i državni nivo, u toku trajanja mandata, predstavljaju instant metamorfoze iz ljevice u desnicu i obratno, naravno ukoliko se podrazumijeva da postoji politički spektar koji ima svoje polove i različite pozicije.

“Politika je kod nas postala unosno zanimanje jer imamo političko tržište, naročito nakon izbora, gdje ljudi dobiju povjerenje jedne političke stranke i odu u drugu stranku nakon izbora. To je prevara i zloupotreba onog evropskog standarda koji predviđa da mandat pripada izbornom zakonodavstvu”, objašnjava Vehid Šehić i dodaje da ovakvih praksi ima gotovo svuda u svijetu pa i regiji (na primjer žetončići u Hrvatskoj, preletači u Srbiji i Crnoj Gori), ali da su u BiH daleko više izražene.

“Govori se i da se ljudi za to plaćaju ne tako malim novčanim sredstvima, što znam jer su mi pričali ljudi koji su bili svjedoci takvih dešavanja naročito kod glasanja na lokalnom nivou, a da ne govorim o višim nivoima. Kao što u fudbalu postoje pravila kad je prelazni rok u pitanju, tako je isto kada je u pitanju trajanje mandata. U BiH taj princip i moral apsolutno ne važi, pojedinac će danas otići u stranku koja je druge ideološke matrice ukoliko ga ona primi, izazove ili ukoliko joj treba”, kaže on. Ovakve prakse je, kako objašnjava, teško spriječiti jer pojedinac raspolaže svojim mandatom.

Ono što je zajedničko za većinu političkih transfera je da se oni dogode u vrijeme obnašanja mandata koji je dodijeljen direktno na izborima, i zbog toga se često ocjenjuje da je njima izigrana volja birača jer je izabrani zvaničnik promijenio stranačku pripadnost koju je imao kada je bio kandidat. S razlogom se dovodi u pitanje i postojanje političkog spektra, odnosno ljevice, centra i desnice, kao i smisao deklarativnog ideološkog predznaka stranaka. Građani ne mogu očekivati da će oni za koje su glasali poslije izbora zadržati političke atribute ili ostati doslijedni stavovima promovisanim tokom predizborne kampanje.

“Problem političkog organizovanja u BiH je činjenica da su mnoge političke stranke izgubile ideološku matricu svog političkog djelovanja i teško možemo vidjeti koje su stranke građanske i lijeve političke orijentacije, a koje nacionalne. Kada nemate ideologija kao jedan od prepoznatljivih elemenata političkog djelovanja određene grupe građana koji su se udružili u političku organizaciju, onda takve grupe postaju interesne grupe”, smatra Šehić, inače pravni stručnjak, bivši član CIK-a i bivši sudija.

Prema njegovim riječima ne postoji nikakva odgovornost za neuspjeh određenih politika i ne postoje sankcije za nemoralno i neprincipijelno ponašanje i to se zloupotrebljava.

“Znam iz ponašanja političkih stranaka kada je u pitanju stvaranje nekih koalicija, razgovarajući sa nekim jer čujem u medijima da hoće u koaliciju s nekom strankom protiv koje su bili u kampanji. I onda oni kažu kako će anketirati svoje članstvo i ako ono kaže idemo u koaliciju koja je neprincipijelna mi ćemo ići. To je nešto najnemoralnije što sam mogao čuti jer stranka zanemaruje jednu činjenicu, da njima glasove ne donose u onom obimu članovi nego simpatizeri”, objašnjava on.

Standardne ideološke dimenzije su se uglavnom pogubile, tvrdi profesor Huskić i naglašava da takva pojava nije endemična za BiH, odnosno da su slični procesi viđeni i drugdje nakon kraja Hladnog rata. “Postoje najmanje dvije političke dimenzije u BiH. Dimenzija individualno - kolektivno (da li stranke zastupaju i bore se za individualna ili kolektivna prava) i dimenzija centralizacija - decentralizacija države. Potonja ide u ekstreme u smislu decentralizacije, posebno”, zaključuje Huskić.

Politička analitičarka i voditeljica Fondacije "Friedrich Ebert" u Banjoj Luci Tanja Topić smatra da je politička svijest javnosti u BiH na niskom nivou i kako oni politiku ne promišljaju na taj način.

“Oni glasaju za svoje favorite nezavisno od toga s kime će oni, nakon izbora tvoriti koalicije. Također smo mogli vidjeti kako, zapravo, političke stranke i njihovo rukovodstvo građane sopstvene glasače ubjeđuju da nije riječ o koalicijama već o nužnim političkim partnerstvima, ma šta to značilo. Ovdje je ključno pitanje kako predizborni populizam pretvoriti u naknadni politički pragmatizam. Pri tome je ključno naglasiti da ovdje ne možemo govoriti o pragmatizmu koji politički akteri čine u korist građana, ovdje je riječ o sirovom ostvarivanju interesa političkih partija i pojedinaca, koji oni vješto pakuju pod nacionalne interese i interese javnosti. Samim građanima ove koalicije ništa ne znače, one nisu ništa drugo nego klasična podjela izbornog plijena – javnih resursa”, kaže ona.

Promjene nacionalne pripadnosti

Praksa političara da mijenjaju nacionalnost od izbora do izbora postala je redovna, a motivi su najčešće ostvarivanje ličnog benefita odnosno preuzimanje mandata ili funkcije. Nacionalna opredjeljenost u BiH je važna za učešće u vlasti. Zbog preuzimanja funkcija u BiH do sada su zabilježeni brojni primjeri promjene ovog političkog identiteta i izjašnjenja. Za djelić vlasti i dobru platu bilo ko može odjednom postati - bilo ko.

Samo jedan od primjera je kada je nakon izbora 2014. godine kandidat HDZ-a izabran kao Hrvat na funkciju ministra zdravstva u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a onda se u izjavi o prihvatanju kandidature 2018. godine izjasnio kao Srbin.

Na promjenu nacionalnog identiteta za političku korist spremni su i mladi političari, kako je pokazao primjer rukovoditeljice stranačkog ogranka mladih SDS-a 2018. godine, koja se zbog preuzimanja mandata u Narodnoj skupštini RS-a izjasnila kao pripadnica bošnjačkog naroda. Njena kandidatura nije prihvaćena jer se prethodno 2016. na lokalnim izborima izjasnila kao Srpkinja. Iz CIK-a je saopćeno da kandidatkinja ne može dobiti mandat jer kandidati jednostavno ne mogu promijeniti nacionalnu pripadnost u jednom izbornom ciklusu (4 godine).

Dominantna karakteristika političkog života u BiH je licemjerstvo, objašnjava ovu pojavu Vehid Šehić. U politici se, kaže, pojedinci zaklinju u neke stvari a nema istinskih političara koji će držati do principa i do morala.

“Dolazi se u jednu licemjernu, nemoralnu situaciju da se radi lične koristi mijenja nacionalna pripadnost kako bi se domoglo mjesta u Domu naroda ili u vladi ili u institucijama države gdje se traži nacionalna zastupljenost svih. To je počelo još 2002, godine dok sam bio u CIK-u i to je prva domaća komisija koja je provela izbore. Tada sam kao član CIK-a, bio jedini protiv toga da se ovjeri mandat kandidata za Vijeće Naroda RS zbog promjene nacionalnosti ali bio sam preglasan”, sjeća se on.

Od tada, kaže, predlaže da se u Ustav i Izborni zakon uključi član koji će jasno propisati da niko ne može u tri uzastopna izborna ciklusa mijenjati nacionalnu pripadnost na izabrane i imenovane funkcije, međutim ni nakon 20 godina se o tome ne razmišlja iako takva rješenja u nekim državama koje imaju multietničke zajednice postoje. Postojeće mogućnosti, objašnjava, naročito se zloupotrebljavaju, za popunavanje federalnog Doma naroda jer je određenih naroda za klubove ovog doma nedostajalo još od 2006. godine.

Jedan od razloga zbog kojih se zloupotrebljava nacionalno izjašnjavanje u političke svrhe je i nedostatak odgovarajućih izmjena zakona i kaznene politike, što otvara veliku sivu zonu i ostavlja rupe u zakonu.

Medijska i politička pismenost publike

Posjedovanje vještine snalaženja u kakofoniji različitih političkih sadržaja, pa i sadržaja o koalicijama, je osnovni preduslov za kvalitetnije informisanje i razumijevanje kompleksne političke stvarnosti prije i poslije izbora, smatra doktor komunikoloških nauka Vuk Vučetić.

“Javnost je informisana ili može biti informisana u onoj mjeri u kojoj mediji profesionalno i odgovorno izvještavaju o ovim političkim aktivnostima. Cijenim da ima dovoljno različitih sadržaja o političkim dešavanjima u BiH, zapravo čini se da ih ponekad ima previše. Uzimajući u obzir veliki broj elektronskih i online medija koji postoje u BiH možemo konstatovati kako je javnost svakodnevno zapljusnuta ogromnom količinom različitih sadržaja, političkih poluinformacija, špekulacija, tračeva, nagađanja, senzacionalističkih (clickbait) najava, ali i političkih prepucavanja, optužbi, uvreda koje kontaminiraju javni (online) prostor. Kada se na sve to doda agresivna aktivnost političkih botova koji predstavljaju “profesionalnu publiku” plaćenu da kontaminira online prostor, situacija postaje gotovo neizdrživa kada je u pitanju količina sadržaja”, poručuje Vučetić.

Kada je pitanju izvještavanje medija o koaliranju, ono se ne razlikuje previše u odnosu na izvještavanja o ostalim političkim temama: “osnovne karakteristike izvještavanja o politici i političarima su naglašeni senzacionalizam, medijska estradizacija i zabavizacija politike, i banalizacija politike”.

Naime, čini se da mediji posmatraju politku samo kao još jednu “robu” koju je potrebno što bolje “upakovati” i “prodati”, komentariše Vučetić i naglašava kako je kontekstualizacija političke stvarnosti u medijima po pravilu prepuštena tzv “fast thinkerima”, odnosno ad hoc ekspertima koji su nerijetko u službi određenih politika. Drugim riječima svi veći mediji imaju svoje “političke patrone” što dovodi do toga da u izvještajima i emisijama provejava jedan navijački pristup kada je riječ o izvještavnaju o političkim dešavanjima. Naravno uvijek ima izuzetaka, odnosno medija i novinara koji se trude da profesionalno i odgovorno obavljaju svoj zadatak, ali teško dolaze do izražaja.

Istini za volju, pojedini mediji , online platforme i pojedinci koji djeluju u bh. medijskom prostoru nastoje kroz rijetke sadržaje rasvijetliti nekonzistentnosti i analizirati političke procese u BiH.

Ipak, emisije ili sadržaji koji se bave ozbiljnim analizama su slabo gledani i čitani. Za njih je zainteresovan uzak krug ljudi koji pripadaju stručnoj javnosti, sugeriše Vučetić i podsjeća kako publika u BiH nije dovoljno medijski i politički pismena, pa je vrlo često lagan plijen medijsko političkih manipulacija i spinova.