Sarajevo © novak.elcic/Shutterstock
Tri decenije od početka rata, Bosna i Hercegovina nije ni blizu otrežnjenja od podjela i ratne retorike. Zapravo, na 30. godišnjicu od početka rata tenzije i strah od novog sukoba veće su nego ikada od kada je zaustavljen rat
Prisjećanja na svakodnevna ubistva građana, protjerivanje stanovništva, glad i druga oskudijevanja, uništenu infrastrukturu i razorenu državu, trideset godina od početka rata u Bosni i Hercegovini kod onih koji su preživjeli doziva najteže emocije. Različiti javni događaji, poput izložbi fotografija, diskusija, okupljanja i retrospektiva u medijima posljednjih su dana dali pogled na protekle tri decenije i najupečatljivije ratne godine s neminovnim poređenjem razaranja nekad i života kakav postoji danas
Početak aprila se u Bosni i Hercegovini uzima kao početak rata, a u Sarajevu i početak opsade grada. Tokom rata koji je trajao od proljeća 1992. do kraja 1995. godine, u Bosni i Hercegovini je smrtno stradalo oko 105.000 ljudi, od čega oko 68.000 Bošnjaka/Muslimana, oko 23.000 Srba, oko 9.000 Hrvata i oko 5.000 ostalih. Tri decenije od početka rata, Bosna i Hercegovina nije ni blizu otrežnjenja od podjela i ratne retorike. Zapravo, na 30. godišnjicu od početka rata tenzije i strah od novog sukoba veće su nego ikada od kada je zaustavljen rat.
Ljudski gubitak, društveni nazadak i nizak moralni i ekonomski standard života kao posljedice rata koji je završio prije 26 godina more i one koji ga se dobro sjećaju i generacije rođene poslije. Rane preživjelih su duboke, a stavovi i znanja često dobrim dijelom bazirani na vlastitim iskustvima. Istovremeno, sistemski prisutan revizionizam i javno i ciljano negiranje sudski utvrđenih ratnih zločina, ne dopuštaju onima koji danas žive u Bosni i Hercegovini da naprave važne korake u pomirenju i izgradnji svjetlije budućnosti.
Negiranje zločina
Umjesto utvrđivanja činjenica i izgradnje kolektivnog znanja o ne tako davnoj mračnoj prošlosti, tokom posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini je postajalo gore nego u više od poslijeratne dvije decenije koje su imale prostora za nadu u bolju sutrašnjicu. Zbog sve učestalijeg i glasnijeg javnog negiranja genocida i ratnih zločina i vrijeđanja žrtava rata bivši visoki predstavnike međunarodne zajednice u BiH, Valentin Inzko, koristeći specijalne ovlasti, nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH koje zabranjuju negiranje presuđenih zločina i glorifikovanje ratnih zločinaca.
Ta kritična tačka, dosegnuta u ljeto 2021. godine, pokrenula je seriju požara koje u ovoj izbornoj godini teško da može ugasiti duboko podijeljeno društvo i dominantno desno orijentisani politički akteri u vlasti. Prijetnje proglašenjem nezavisnosti Republike Srpske i značajni potezi koji negiraju državnost Bosne i Hercegovine odbacuju legalnost državnih institucija i derogiraju sve što predstavlja suverenitet i integritet BiH kao države, vladajućoj je strukturi u tom entitetu – predvođenoj Miloradom Dodikom – agenda čije provođenje u velikoj mjeri sprečava smirivanje tenzija. Otvoreno negiranje ratnih zločina i glorifikovanje odgovornih za njih, kao nikad poslije rata, vodi eskalaciji i prijeti da naruši mir uspostavljen Dejtonskim sporazumom s kraja 1995.
Mjesec dana prije obilježavanja početka opsade Sarajeva, početkom marta, u blizini administrativne granice između današnjeg Grada Sarajevo i Grada Istočno Sarajevo, koje je dio entiteta Republika Srpska, obnovljena je sporna kamena ploča ugrađena u zid pored prometne ceste. Nakon što je prethodno bila polivena farbom, a početkom ove godine i uništena, novu spomen-ploču u čast smotre dva bataljona pod vodstvom bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratka, osuđenog na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, postavila je Boračka organizacija Istočno Novo Sarajevo. Lokalne vlasti u Istočnom Sarajevu spomen-ploču ne smatraju spornom i ranije su je odbili ukloniti.
Različite slike prošlosti
Veličavanje sopstvenih i umanjivanje žrtava drugih etničkih grupa u BiH traje otkako je rat oružjem prestao – od prvih poslijeratnih godina ali i kasnije kada su utvrđene stvarne brojke o stradalim – često kako bi se stvorila uloga najvećeg stradalnika. Različite narative hranili su prvenstveno političari za potrebe izgradnje materijala za vlastito populističko djelovanje, dok stvarno suočavanje sa činjenicama o ratu, koliko god teške bile, nije uvijek bio cilj onih koji su u godinama nakon rata pričali o miru i budućnosti.
Neznanje o ratu, zbunjenost i nerazumijevanje onoga što se dešavalo od strane mlađih generacija posljedica je, s ovog vremenskog odmaka, očito nekvalitetnog i nesistematskog bavljenja prošlošću i izostanka preovlađujućih narativa utemeljenih na činjenicama a ne ličnim impresijama ljudi koji sada žive u jednoj državi ali su bili na različitim zaraćenim stranama, kao i njihovih političkih predstavnika.
Generacije mladih ljudi, formalno neobrazovane za razumijevanje prošlosti koja nije njihova lična, ali ih se tiče, ovisni su o iskustvima članova porodice i o sadržajima dostupnim u medijima i na društvenim mrežama, gdje nije jednostavno prepoznati kredibilitet izvora i razlučiti koji su ispravni komadi slagalice.
Opasan pokušaj, kako je nazvano, sistemskog rješenja oblasti izučavanja novije istorije BiH uključujući rat 1992-95. nedavno je objavljena izmjena nastavnog plana i programa u Tuzlanskom kantonu gdje je odobren dodatak udžbeniku za učenike završnog razreda osnovnih škola koji, kao što je vidljivo iz objava medija, ima jednostran pristup tumačenju rata, a čiji je jedan od autora bio pripadnik vojske.
Umjesto ozbiljnog i konstruktivnog pristupa građenju kolektivne svijesti o proteklom ratu, i u obrazovanju i drugim aspektima današnjice, stvarnost u Bosni i Hercegovini, trideset godina od početka rata, čini se – po tvrdnjama onih koji su to iskusili – veoma sličnom 1992. godini.
Rat u Ukrajini dodatni je podsjetnik, ali i povod za nesigurnost u ovoj regiji. U kontekstu trenutnog rata u Ukrajini, osjećaj straha od rata nije izolovan na Bosnu i Hercegovinu, ali se ovdje – možda više nego bilo gdje trenutno – ljudi boje i pomisli na njega.
Dok Evropska unija i NATO obećavaju podršku Bosni i Hercegovini, žrtve i preživjeli iz posljednjeg rata pitaju se da li će ta podrška doći pravovremeno i dovoljno snažno da zaustavi eskalaciju pribojavanog nasilja.
