Prihvat izbjeglica u Europi: kako izbjeći rat među siromašnima

Povećanje sredstava namijenjenih prihvatu izbjeglica, jačanje pomoći segmentima europskog društva najizloženijim udaru izbjegličke krize, samo su neki od prioriteta Europskog parlamenta kada je riječ o migracijskoj problematici. Intervju sa zastupnikom Brandom Benifeiem

Čime je bila podstaknuta odluka o izradi izvješća “Izbjeglice: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada“, koje je Europski parlament usvojio 5. srpnja 2016, a čiji ste vi izvjestitelj?

Novi saziv Europskog parlamenta se, od samog početka svojeg djelovanja, aktivno bavio problematikom migranata i izbjeglica, pokazujući veliku upornost na tom polju i skrećući pažnju nacionalnim vladama na kritičnost situacije znatno prije njenog manifestnog pogoršanja počev od 2015.

Potreba za izradom izvješća o pitanju integracije izbjeglica proistekla je dakle iz jasne svijesti da kada je riječ o ovoj problematici, od upravljanja migracijskim tokovima do inkluzije izbjeglica u društvo, Europa uglavnom reaguje prekasno i neadekvatno. Tu praksu je nužno neodložno promjeniti.

Na koji aspekt ove problematike je prevashodno skrenuta pažnja u pomenutom izvješću?

Na nužnost obezbjeđivanja dodatnih financijskih sredstava, između ostalog putem redistribucije prihoda koje Europska središnja banka ostvaruje unutar eurozone, te preusmjeravanjem sredstava iz pojedinih budžetskih poglavlja u Europski socijalni fond, kao jedan od glavnih financijskih instrumenata za ostvarivanje kohezijske politike.

Naime, postoji potreba za osiguravanjem većih financijskih sredstava unutar fondova Europske unije, kako bi se regionalnim i lokalnim vlastima omogućilo provođenje adekvatnih aktivnosti. Nužno je izbjeći da, zbog aktualnih migracijskih zbivanja, u zemljama koje prihvataju izbjeglice dođe do smanjivanja sredstava namjenjenih osjetljivim grupama autohtonog stanovništva, od osoba s invaliditetom do dugoročno nezaposlenih. Investiranje u socijalni sektor od fundamentalnog je značaja u borbi protiv rasizma.

Još jedan bitan aspekt na koji je ukazano u ovom izvješću tiče se nužnosti obezbjeđivanja, u suradnji s privatnim subjektima, instrumenata za promicanje zapošljavanja i integracije izbjeglica ne bi li se ubrzao proces njihove inkluzije u društvo. Tu se, prije svega, misli na kurseve jezika, certifikovanje kvalifikacija, daljnju stručnu profilaciju, dakle na sve one instrumente, već postojeće na europskoj razini, koji su se pokazali djelotvornim u nastojanjima da izbjeglice koje pristižu u Europu, i imaju pravo na zaštitu, budu što brže integrisane u prihvatno društvo.

Koji konkretni koraci bi mogli biti načinjeni kako bi se izbjegao rat među siromašnima?

Postojeći fondovi namijenjeni za pomoć izbjeglicama i migrantima tokom vrijemena su se pokazali izvorom dobrobiti za čitavo društvo. Nužno je istaći, pozivajući se na već dostupne podatke i cifre, da se investiranje u integraciju izbjeglica tiče budućnosti naših zemalja. Efikasna integracijska politika omogućila bi osobama izbjeglim u Europu da tu dostignu svoje puno dostojanstvo i odgovarajuću društvenu funkciju, donoseći višestruku korist za cijelu zajednicu.

Evo samo jedan primjer. Prema podacima talijanskog Nacionalnog instituta za statistiku (ISTAT), mirovinski sustav u toj zemlji ne bi mogao funkcionirati bez doprinosa migranata koji, s obzirom da se uglavnom radi o osobama mlađim od prosjeka životne dobi autohtonog stanovništva, više doprinose socijalnom sustavu nego što od njega uzimaju, pomažući na taj način održavanje njegove cjelokupne uravnoteženosti.

Što je nužno učiniti kako bi se pospješila suradnja između europskih institucija i organizacija civilnog društva direktno angažiranih na pružanju pomoći migrantima i izbjeglicama?

Nužno je pozvati na odgovorno ponašanje sve relevantne aktere, prije svega medije, koji bi trebali izvještavati o ovoj problematici na manje gromoglasan i senzacionalistički način, sagledavajući situaciju iz racionalne perspektive i vjerodostojno prenoseći informacije, između ostalih i one koje se tiču političkih odluka.

Europske institucije bi, sa svoje strane, trebale biti pristupačnije i dostupnije svim građanima, dakle prisutnije na terenu. Također je potrebno omogućiti veću vidljivost već postojećih tijela, poput centara okupljenih u mrežu Europe Direct, čiji je glavni zadatak pružanje informacija o načinu funkcioniranja Europske unije i mogućnostima koje stoje na raspolaganju građanima.

Možete li nam navjesti neki instrument, na europskoj razini, koji se pokazao uspješnim u integrisanju izbjeglica?

Pomenuo bih dva interesantna primjera. Prvi je talijanski Sustav za zaštitu tražitelja azila i izbjeglica (SPRAR), koji se smatra modelom dobre prakse na europskoj razini. Riječ je o mehanizmu koji omogućuje adekvatnu raspodjelu izbjeglica na čitavoj nacionalnoj teritoriji s obzirom da se temelji na uključivanju jedinica lokalne samouprave u program implementacije projekata usmjerenih prihvatu i integraciji izbjeglica.

U slučaju SPRAR-a, bilo bi veoma dobro kada bi se još više lokalnih samouprava priključilo tom sistemu, umjesto što se čeka da situacija postane alarmantna, toliko da moraju intervenirati prefekture koje uglavnom oslobađaju lokalnu administraciju svake odgovornosti, te osim što takve intervencije veoma mnogo koštaju, nerijetko stvaraju velike neprilike lokalnom stanovništu.

Još jedna dobra praksa je sustavna uporaba aplikacija za smartphone, kojih na tržištu ima više, ali jedna od najzastupljenijih je aplikacija Ankommen, promovirana od strane njemačke Savezne agencije za rad, koja omogućuje izbjeglicama i tražiteljima azila da dođu do informacija koje se tiču njihovih prava i obaveza, pomažući im da se snađu.

Ova inicijativa polazi od činjenice da izbjeglice koje pristižu u Europu nemaju ništa sa sobom, često se nalazeći u veoma teškoj ekonomskoj situaciji, ali uglavnom posjeduju mobilni telefon. To je jedini način da ostanu u kontaktu sa svojim bližnjima i poznanicima. Slika izbjeglica sa mobilnim telefonom u ruci često biva mistificirana upravo usled nerazumijevanja činjenice da je za njih to jedini način da održe kontakte.

Nužno je naprotiv iskoristiti tu činjenicu da mnoge izbjeglice posjeduju mobilni telefon sa pristupom internetu kao koristan i veoma ekonomičan instrument za promicanje njihove integracije u društvo. Nove tehnologije, ako se koriste na kreativan način, mogu otvoriti mnoštvo pozitivnih mogućnosti.

Kako bi se našlo rješenje za problematiku kojom se bavi vaše izvješće nužno je odbaciti logiku izvanrednog stanja i usvojiti, na razini Europske unije, jedan cjelovit pristup izbjegličkoj krizi...

To će biti moguće ako Europski parlament tokom 2017, kao što je to činio i prethodnih godina, zadrži među prioritetima svog djelovanja okončanje procedure koja se tiče usvajanja – za koje će potom biti potrebna suglasnost Europskog vijeća, odnosno šefova država članica ili njihovih vlada – paketa mjera vezanih za tretman državljana trećih zemalja. Riječ je o veoma obuhvatnom paketu predloženom od strane Europske komisije, koji se zasniva na holističkom pristupu migracijskoj problematici i bavi se čitavim nizom njenih aspekata, od uzroka emigracije i odnosa sa zemljama porijekla izbjeglica do problema integracije.

Zadržavanje ovog pitanja među zakonodavnim prioritetima Parlamenta omogućilo bi brzo usvajanje odluka koje bi bile obavezujuće za sve države članice, uključujući i one koje se najviše opiru većinskom raspoloženju koje uprkos svemu, kako mi se čini, postepeno izbija na površinu: raspoloženje zajedničko onima koji vjeruju da je rješavanje ove problematike zajednička odgovornost svih država članica, te da zahtjeva solidarnost na svim razinama, između država, unutar pojedinih zemalja, među samim ljudima.

Riječ je o krizi koja je postala strukturalna činjenica, te je njenom rješavanju nužno pristupiti sa ozbiljnošću i racionalnošću, s obzirom da se radi o poduhvatu koji zahtjeva pragmatičnost i dalekovidost, koje Europa tokom proteklih godina nije uvijek umjela pokazati.