Milorad Dodik © Alexandros Michailidis/Shutterstock
Politički potezi koji najavljuju jednostrana rješenja u Republici Srpskoj kako bi se zanemarile institucionalne nadležnosti BiH samo naglašavaju dugogodišnju potrebu za ustavnim promjenama
Separatizam i konkretizacija napora za osamostaljenje Republike Srpske optužbe su na poteze Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske i predsjednika Saveza nezavisnh socijaldemokrata (SNSD), koji već sedmicama pokreće inicijative koje umanjuju državne i proglašavaju nadležnosti entitetskih institucija.
U buci oko političkih poteza i spominjanja mogućnosti novih sukoba, gube se iz fokusa javnosti korupcijske afere, loše ekonomske prilike i sve izraženiji odlazak ljudi iz Bosne i Hercegovine.
Uporedo s tim, u medijima i na društvenim mrežama, podgrijava se ratnohuškačka atmosfera koja u nikada do kraja mirnoj državi, u kojoj je rat završen prije 26 godina, izaziva jezu i podsjeća na već viđeno s početka 90-tih.
Dodik u borbi za “vraćanje nadležnosti“
Na skupu Glavnog odbora SNSD-a, održanom prošle sedmice na Palama povodom obilježavanja tri decenije od osnivanja skupštine srpskog naroda u BiH , najavljeno je kako će ta stranka raditi na procesu vraćanja u “ustavnu i dejtonsku strukturu nadležnosti prenesenih sa Republike Srpske na nivo BiH“ i kako je to način na koji ta stranka “ulazi u bitku za odbranu Republike Srpske“.
Dodik je najavio i kako će institucije Republike Srpske zakonskim rješenjima “suspendovati“ 140 propisa koje smatra nametnutim entitetu, a koje je ranije posebnim zakonskim rješenjima donio visoki predstavnik u BiH, a potvrdili domaći parlamenti. Dodik je u nedavnim medijskim istupima tvrdio da bi život u BiH bio bolji da Republici Srpskoj godinama nisu otimana prava.
Među nadležnosti na koje se referiše kao nametnute i nepoželjne spadaju odluke o osnivanju institucija i dodjeli nadležnosti državnim organima za važne oblasti i pitanja koja su definisana u Dejtonskom mirovnom sporazumu čiji Aneks 4 predstavlja Ustav BiH.
Kreiran kao prelazno rješenje za završetak rata u BiH krajem 1995. godine, Ustav BiH u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma u Članu III definiše nadležnosti i odnose između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta države i dodaje kako “sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima“. Tokom godina koje su uslijedile, Visoki predstavnik za BiH je donošenjem specijalnih odluka dao temelj za uspostavljanje nedostajućih institucija i preciziranje nadležnosti.
Politički predstavnici iz Republike Srpske i ranije su iznosili kritike o “oduzetim nadležnostima“ i predlagali inicijative o “vraćanju nadležnosti“ što je kao po pravilu dolazilo u kontekstu ideja o jačanju i osamostaljenju Republike Srpske.
Galama kao odvraćanje pažnje
Iako je tokom proteklih godina u nekoliko navrata bilo pokušaja razgovora o ustavnim reformama, uz učešće međunarodnih aktera i ključnih domaćih političara, neuspjeh u postizanju dogovora o tome kako zadovoljiti aspiracije predstavnika svih naroda i osmisliti ustav koji bi predstavljao kompromis, kako je vrijeme proticalo pretvorio se u zategnute i suprotstavljene vizije kako to treba izgledati.
Takva ozbiljna i kompleksna pitanja nedavno su iskorištena kao brzo, ali i skupo, rješenje u odgovoru na korupcijsku aferu izniklu iz borbi vladajuće i opozicione opcije u Republici Srpskoj, u onome što liči na već pokrenutu kampanju za parlamentarne izbore koji treba da se održe u jesen 2022. godine.
Nakon što je prije dva mjeseca u medijima objavljeno kako je u bolnicama u Republici Srpskoj pacijentima umjesto medicinskog davan industrijski kisik, što je izazvalo žestoke reakcije u javnosti, nadležni iz institucija su odbacili optužbe, a iz vladajuće stranke u tom entitetu je rečeno kako sve dolazi kao napad iz opozicionih stranaka.
U sedmicama koje su uslijedile, trajale su analize i utvrđivanje odgovornosti za kvalitet kisika koji je nabavljan kao medicinska oprema u bolnicama, a kao odgovor na činjenicu da je instanca za odlučivanje o dozvolama za promet takve medicinske opreme državna Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, političko rukovodstvo RS-a iniciralo je osnivanje entitetske agencije. Na taj način se zanemaruje postojanje državne institucije, a uz Dodikove izjave da se radi o početku “vraćanja nadležnosti“, politička kriza u BiH dobila je novi zamah.
Usvajanje Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima Republike Srpske kojim se daje temelj za entitetsku agenciju za lijekove je prvi takav potez a najavljena su i zakonska rješenja koja bi učinila da Republika Srpska “zanemari“ i još neke državne institucije poput onih o indirektnom oporezivanju, vojsci i obavještajnoj službi.
Iz institucije Visokog predstavnika u BiH, koja je zadužena za nadgledanje provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma, objavljeno je kako je osporavanje nadležnosti i rada Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH “opasan i nepotreban rizik po živote i dobrobit svih građana BiH“ i kako Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima Republike Srpske “predstavlja ozbiljno osporavanje nadležnosti i nesmetanog funkcioniranja Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH“ te kako su entiteti dužni u potpunosti poštivati Ustav i odluke državnih institucija.
Intenziviranje krize
Nakon što je u julu ove godine bivši visoki predstavnik Valentin Inzko na kraju 12-godišnjeg mandata iskoristio svoju mogućnost donošenja zakonskih rješenja, koja nisu ranije usvojili domaći zakonodavci, i izmjenama krivičnog zakona zabranio negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, uslijedile su reakcije iz Republike Srpske.
Predvođeni Dodikom, funkcioneri SNSD-a u institucijama vlasti su poduzeli niz koraka, od bojkota državnih organa do iniciranja novih zakona u RS-u, kako bi “odgovorili“ na ono što smatraju napadima na institucije Republike Srpske.
Uz sve izraženije ekonomske probleme u državi, zbog kojih veliki broj ljudi odlučuje odseliti se i potražiti posao u Zapadnoj Evropi i drugdje, ali i zbog korupcijskih afera poput one s upotrebom kisika u bolnicama, skretanje pažnje na stara otvorena pitanja i oživljavanje političke krize često je zamjena za prihvatanje odgovornosti za loše vladanje.
U medijima i na društvenim mrežama se u posljednjih nekoliko sedmica intenziviralo spominjanje mogućih ratnih sukoba, a jedno od čestih pitanja je upravo “hoće li biti rata?“. O tome kako je BiH “na rubu sukoba“ izvještavaju i mediji u regionu a dramatične i prijeteće izjave domaćih političara doprinose stvaranju atmosfere straha i panike među građanima.
Budući da su lokalni izbori odvojeni od parlamentarnih i predsjedničkih, u Bosni i Hercegovini se glasa svake dvije godine, a svaki naredni izborni ciklus obilježavaju još jače retorike koje naglašavaju podjele i podižu tenzije što je jedini siguran generator političkih poena za stranke koje se predstavljaju kao zastupnici interesa dominantnih etničkih grupa u BiH.
Iako se čini da je kriza u Bosni i Hercegovini konstantno stanje, ovoga puta se, uz konkretne i opasne političke poteze, ozbiljno dira u temelje sporazuma koji je zaustavio četvorogodišnji rat. Svakako da pokretanje ovakvih inicijativa koje potpiruju političku krizu nema za cilj samo jednokratno kamufliranje korupcijskih afera i otvoreno je pitanje na koji način je moguće kontrolisati narativ o novim sukobima i da li je ovo još jedna najava osamostaljenja kakve dolaze već godinama.
Prisustvo međunarodnih aktera u diskusiji o ovim pitanjima, ozbiljnost i snaga SAD-a i zapadnoevropskih država da spriječe ponovno izbijanje sukoba i sve jasnija podrška političkim aspiracijama Dodika koja dolazi sa relacije Srbija-Rusija-Kina , ne vraća Bosnu i Hercegovinu nužno kao goruće i hitno pitanje u međunarodnoj zajednici. Ono što nedostaje kako bi se ponovo oživljena ratna retorika stavila pod kontrolu jesu odlučne i smjele mjere koje bi onemogućile ostvarivanje scenarija u kome se vlada na krilima sukoba i straha.
